U povijesti NBA lige točno 60 puta izabran je najkorisniji igrač lige (MVP) - Deset posto svih izbora otpada na Kareema Abdula Jabbara koji je MVP trofej ponio 6 puta. Bill Russell i Michael Jordan svaki su ponijeli po pet, Wilt Chamberlain i LeBron James četiri, Moses Malone, Larry Bird i Magic Johnson tri, dok su Bob Petit, Karl Malone i Tim Duncan i Steve Nash nagradu za najboljeg u sezoni osvojili po dva puta. Dakle, nije da nije bilo višestrukih osvajača.
No, u izboru koji provodi često nesložna svita sportskih novinara i komentatora (a koji su do 1981. radili igrači) do dana današnjeg ni jedan igrač nije jednoglasno izabran za MVP-a. Shaq i LeBron su svojedobno izvisili za po jedan glas u 2000., odnosno 2013., što su mnogi proglasili velikom nepravdom. No, ako Stephen Curry nastavi igrati kao do sad i ne bude jednoglasno izabran za MVP-a lige, to će tek biti tema za razgovore i javni progon onog/e koji mu neće dati svoj glas.
Stoga je legitimno pitanje zašto bi play Golden State Warriorsa bio jedinstven u društvu 31 igrača koji su ispisali povijest NBA lige? Po čemu je Steph toliko bolji, toliko drugačiji da zaslužuje čast kakvu nisu dobili ni Jordan, ni Jabbar, ni LeBron?
"Case" za Curryja podijeliti ćemo u tri argumenta: Prvo, način na koji igra košarku. Drugo, utjecaj koji ima na suigrače, suparnike i navijače. Treće, rušenje rekorda i postavljenje novih statističkih standarda.
Igrač koji je bolji od igrice
Ako ste ikad gledali Curryja u elementu, što je praktički cijelo vrijeme koje provede na parketu, znate o čemu pričamo. Riječ je o igraču čija je rutina tijekom zagrijavanja postala toliko popularna da je oponašaju klinci diljem svijeta - od driblanja s dvije lopte preko gađanja desnom i lijevom ruku iz visine boka pa do trice za kraj iz ulaza u svlačionicu. Igrali Warriorsi kod kuće ili u gostima, mnoštvo navijača će doći ranije samo da to vidi.
Jasno, pravi show kreće tek kad počne utakmica. Ono što Curry radi na parketu drugi igrači ne da ne mogu ponoviti - prije njega većina to nije mogla ni zamisliti kao normalni dio nečijeg repertoara. Za početak, riječ o najboljem šuteru u povijesti košarke (sorry Ray Allen, Dražen Petrović i Oscar Schmidt, da spomenemo samo neke) koji u suparničkoj polovici može pogoditi koš praktički s bilo koje pozicije i pod bilo čijom obranom. I što je još gore za suparničku momčad, to bez problema radi sam (bez pomoći bloka) i izuzetno brzo.
Njegovi šutevi za tricu iz driblinga predstavljaju noćnu mora za nesretnike koji ga moraju čuvati. Čak i kad je dobro pokriven i daleko od koša, Curry pogađa. Novinar ESPN-a Ethan Sherwood Strauss iznio je podatak da je ove sezone pogodio 35 od 52 šuta koja ja pokušao s udaljenosti između 8 i pol i 15 metara - to je 67 posto uspješnosti! Čak i kad se izdvoje šutevi s daljine veće od 10 metara, znači oni koji se isključivo gađaju kad ističe vrijeme, Curry ih pogađa s 36 posto (4 od 11), što je više od prosjeka lige kada su u pitanju svi upućeni šutevi za tri poena.
No, uzmimo vrlo hipotetsku situaciju u kojoj neki igrač spriječi Curryja gađa trice. Ako ne može uputi svoj omiljeni šut, Steph u arsenalu ima široki dijapazon driblinga kojim će se, uz pomoć svoje brzine, riješiti svog braniča i pojuriti prema košu za lagano polaganje i "floater". Sve i da ne polomi gležnjeve svojem čuvaru, što je u stanju napraviti u minimalno rasponu prostora i vremena (sjetite se samo kako je Chrisa Paula bacio na guzicu prošle godine), Curry ima odličan pregled igre koji mu omogućuje da nađe slobodnog igrača. A to se u situaciji kad na Stepha navele dvojica događa češće nego bi NBA treneri željeli.
Možda najbolji testament njegovom jedinstvenom spoju brzine, baratanja loptom i neviđenog šuta dao je neki dan Mike Wang, jedan od kreatora igrice NBA 2K. Riječ je o igrici koja slovi za najrealniju simulaciju košarke koju mogu ponuditi igraće konzole, a jedan od razloga za to je činjenica da se obeshrabruje igrače da pokušavaju inače blesave šuteve koji po logici stvari ne bi trebali rezultirati košem osim u vrlo iznimnim situacijama, dok se s druge strane nagrađuje pametno izrađene pokušaje.
Ta logika ne važi za Curryja koji toliko često pogađa šuteve koje ne bi smjele ulaziti u koš da je to stvorilo problem za kreatore igrice u njihovoj želji da realno dočaraju igrača i njegove mogućnosti:
- Da budem potpuno iskren, još uvijek tražimo načine da njegovu igru bolje prenesemo u NBA 2K. Za njega pravila ne važe kada je u pitanju skok-šut... postao je problem u svijetu igrice u kojem igrače nastojimo istrenirati da shvate da su neki pokušaji bolji od drugih - rekao je Wang, a prenio Time magazine.
Što će reći, pravi Steph je bolji od virtualnog. Zamislite to.
"Znali smo da će to pogoditi"
Uz igru koju Curry pokazuje ove, a do neke mjere i prethodnih sezona (istaknut ćemo zadnje tri), Golden State Warriorsi njegov odabir na draftu valjda doživljavaju kao dolazak Mesije. Klub iz Oaklanda u Curryju je dobio vođu momčadi, najboljeg igrača u ligi i marketinški jackpot čiji se dresovi prodaju više nego srećke za loto. I što je najvažnije od svega, prošle godine osvojili su naslov NBA prvaka nakon 40 godina suše.
Daleko od toga da je on sam zaslužan za naslov u talentom napunjenim Warriorsima. Tu je sjajni Draymond Green, čovjek koji je skupio već 11 triple-double učinka ove sezone i koji svojom igrom u oba smjera redefinira pozicije 4 i 5 gotovo na jednako upečatljiv način kao što to Curry radi na na jedinici i dvojki. Tu je i Klay Thompson, vrhunski šuter i odličan obrambeni igrač koji po broju trica zaostaje samo za svojim "bratom po mrežici" Curryjem. Za Golden State igra i ultra korisni Harrison Barnes, koji možda ostaje u sjeni, ali je sposoban odlučiti svaku utakmicu. Dodajte još i Iguodalu, Boguta, Livingstona, Ezelija, Rusha i dobit ćete momčad s omjerom pobjeda i poraza 52-5, na dobrom putu da sruši rekord velikih - najvećih - Chicago Bullsa koji su 95/96 sezonu završili sa 72-10.
No, koliko god svaki od gore spomenutih igrača, plus trener Steve Kerr, čine važni kotačić u zahuktaloj mašini Warriorsa, Curry je taj koji vodi show. Osim što je vodeći strijelac ekipe (i lige) koji neke suparničke momčadi natrpa i prije nego se pošteno zagriju, Steph je, da se izrazimo starim klišejom, najbolji i kada to najviše treba. Kada se prelama utakmica on će svojim koševima ubiti nadu protivničkim igračima ili precizno usmjerenim dodavanjima pronaći pravog igrača. Nitko nije pogodio više trica u zadnjih pet minuta utakmice ove sezone nego Curry, a čovjek je dobar dio zadnjih četvrtina ove sezone presjedio na klupi jer je sve već bilo riješeno.
Tu je izuzetno važan faktor i njegovo samopouzdanje koje se prelijeva na suigrače. Kada je u četvrtak protiv Orlanda na kraju treće četvrtine uputio tricu s pola terena prema košu, klupa Warriorsa već namještala osmijeh na licu:
- Zapravo sam znao da će pogoditi taj šut. Kunem se da jesam. Rekao sam Brandonu (Rushu) na klupi: "Gledaj pogodit će to!" Svjedoci smo nečem velikom - rekao je Klay Thompson nakon utakmice, pokazavši koliko je veliko povjerenje i respekt suigrača za Stephovu igru i mogućnosti.
Trener Kerr je to možda opisao još i bolje:
- Za njega je šut za tricu kao polaganje. Šut s pola terena je pak kao šut za tricu. To je Steph, to je ono što on radi.
I dok je za suigrače i trenera Curry kao mana s neba, za druge je momčadi često nerješiva enigma. Kako se branit od njega, kako ga čuvati? Ostaviš mu malo prostora na osam metara - trica. Čuvaš ga previše blizu i on zabija polaganje dok se još nisi okrenuo. Jedino čemu se suparnički braniči mogu nadati je to da nekim čudom nema svoj dan. A i tada im ostaje plejada drugih igrača Warriorsa koji će rado nadoknaditi lošiju večer svojeg najboljeg igrača. Za sada nitko nije pokazao da ima recept za Curryja koji funkcionira za više utakmica pa nam ostaje playoff da vidimo kakve su Scile i Haribde za MVP-a pripremili Greg Popovich i Spursi i hoće li i kroz njih Steph i Warriorsi projedriti kao Odisej i njegovi kompići.
Ono što je problem za igrače, blagoslov je za navijače. Na stranu lojalna i über glasna navijačka baza domaćih navijača, Warriorsi su pravi hit gdje god dođu. Recimo, ako ste navijač Philadelphije koji se godinama mora nositi s luzerskom ekipom i šizofrenim potezima GM-a Hinkiea nemate baš puno motiva da odete na utakmicu i s vrećicom na glavi gledate kako vaša momčad posvećeno ruši negativne rekorde. No, ako vam dolaze Steph Curry i Warriorsi, zabava je garantirana. Tko ne bi platio kartu da gleda najbolju momčad na svijetu na čelu s igračem koji redefinira cijelu igru?
Rušenje rekorda
Curry i Warriorsi su ove sezone dodatno namučili sportske novinare (uključujući autora ovog teksta), notorne po upotrebi floskula, da smisle nove riječi i novi naslov kojima bi opisali silne podvige kojima su iz povijesnih knjiga izbacili stare rekorde, od kojih je jedan datirao iz vremena kada je Wyatt Earp dijelio pravdu na Divljem zapadu (broj uzastopnih pobjeda na početku sezone, da ne bi bilo zabune).
Ako i stavimo na stranu najbolji start u povijesti američkih profesionalnih sportova ili lov na Jordanove Bullse, sama Curryjeva statistika je dovoljna da se dvaput provjeri rok na jogurtu koji smo popili prilikom pregledavanja arhive basketball-reference.com, biblije košarkaške statistike.
Počnimo s osnovnim podacima - Steph ove sezone zabija 30.4 poena uz 6.7 dodavanja, 5.3 skoka i 2.1 ukradene lopte i 0.2 blokade po utakmici (ovo posljednje nitko ionako ne traži od playa). S tim je prvi strijelac lige, 5. kradljivac i 10. asistent lige - top 10 u tri od pet osnovnih kategorija - nije loše, blago rečeno.
No, kada se njegova statistika gleda kumulativno, tek se tada otkriva povijesna dimenzija njegove sezone. Indeks efikasnosti, koji predstavlja jedno od mjerila za ukupni doprinos igrača (nipošto savršen i pristran prema napadačkom učinku, ali koristan i indikativan), kod Stepha Curryja iznosi 32.6. U više od 60 sezona za koje se taj učinak može izračunati, nitko nije dosegnuo tu brojku. Što će reći da Jordan, Chamberlain i LeBron u svojim najboljim sezonama u ovoj kategoriji nisu bolji od Curryja. Ako i to nije dovoljno, treba pogledati plus/minus statistiku - riječ je o brojci koja pokazuje koliko poena po 100 posjeda igrač generira za svoju momčad više od prosječnog NBA-ovca. Stephen Curry - 13. Prvi sljedeći je Russell Westbrook s 10.5, a LeBron je treći na već dalekih 8.4.
A što je tek s šutom, tom nuklearnom opcijom kojom Curry prkosi logici igre? Iz igre Steph gađa 51.3 %, za tricu 46.1 %, a slobodna bacanja 91.2 %, što znači da je na putu da postane tek šesti igrač u povijesti lige koji je ušao u prestižni 50-40-90 klub, a da je pritom ispucao dovoljni broj šuteva. Štoviše, ako zadrži sadašnji prosjek poena, bit će prvi igrač u povijesti koji je ušao u ugledni klub i pritom ubacivao više od 30 po utakmici. Prvi sljedeći - veliki Larry Bird koji je stao na 29.9 poena.
Kada se pak pogleda "istinski/pravi postotak šuta", u koji se uračunavaju šutevi za dva, tri i slobodna bacanja, Curry je na brojci 0.681, što je daleko ispred prvog sljedećeg igrača, J.J. Reddicka iz Clippersa koji je na 0.631. U kategoriji najboljih strijelaca kroz povijest, takvo što je za rukom polazilo tek Artisu Gilmoreu, legendarnom centru meke ruke koji je s udaljenosti veće od 6 metara gađao samo iz zajebancije.
I za kraj, krunski dragulj Stpehove igre - trica. Protiv Orlanda je 128 utakmicu u nizu zabio barem jednu i tako srušio NBA rekord. U 55 utakmica ove sezone zabio je ih je 276, što će reći pet po utakmici. Pet po utakmici! Rekord po sezoni iznosi 286, a taj je ionako njegov od prošle godine, jednako kao i onaj prethodni (272). Sadašnjim tempom, ako odigra svaku utakmicu do kraja, zabit će ih 400. Ako hoćete usporedbu, koja nema puno smisla, ali nam je geografski bliska, Curry je samo ove sezone zabio 20 trica više nego Dražen Petrović u svojoj prekratkoj i tragično završenoj NBA karijeri.
Znači, imamo igrača koji postavlja nova pravila igre, čak i u virtualnom svijetu, u kojeg suigrači imaju povjerenje koje graniči s apsurdnim i kojeg suparnici ne znaju zaustaviti, zbog kojeg će navijači drugih klubova kupiti kartu kao da je riječ o playoff utakmici i koji je statistiku podčinio tek vlastitim ograničenjima, za koja još uvijek nismo sigurni koja su i da li uopće postoje.
Pod uvjetom da se stvari ne promijene, Stephen Curry treba dobiti svaki glas novinara za MVP-a. Ako se netko odvaži na suprotno, treba ga uvaljati u katran i perje, posjesti na šinu i prošetati gradom.