Podvojenost u europskoj košarci ne traje od jučer, ona svoje korijene vuče odavno, zapravo od onoga trenutka kad se na sceni uz FIBA-u ili “staru damu” pojavio “prpošni paun”, odnosno ULEB, kao nova organizacija koja je pod svoje u startu privukla moćne i bogate klubove. I od te svoje zamisli nisu odustali ni jednoga trenutka, naprotiv, svakim danom bivali su sve snažniji i u svoju blagajnu unosili novac bogatih sponzora. Oni su prepoznali atraktivnost košarke, sporta koji je dugo bio izvan vidokruga, ili zasjenjen nogometnom Ligom prvaka, piše Slobodna Dalmacija.
Onda su se u ULEB-u dosjetili kako bi svojim organizacijskim sposobnostima i marketingom mogli parirati nogometnim krugovima i košarku vratiti ne samo na TV ekrane, nego je približiti gledateljima u dvoranama širom Europe. Istodobno, FIBA je nakon očekivane propasti Suprolige, koja je trajala kao “rosa u podne”, isključivo radila na organizaciji Svjetskih i Europskih prvenstava i pritom ubirala nemala financijska sredstva od država koje su se borile za organizaciju istih. Što nije nikakva novost, nego slijed tržišnih načela, međutim, administrativna strana priča bila je i dalje i danas je pod njihovom šapom.
‘Betonirani’ statusi
Kako je ULEB jačao, a Euroliga postajala sve moćnija i privlačnija, FIBA se odlučila pokrenuti, pa evo upravo ovih dana obznanjuju kako uvode svoju Ligu prvaka u kojoj sigurno nećemo gledati najbolje europske klubove. Zašto?
Jer je ULEB ranije odlučio imati skoro pa zatvorenu ligu u kojoj je jedanaest klubova “betoniralo” svoj status i to na okruglih deset godina, redom: Barcelona, Real Madrid i Laboral Kutxa Vitoria (Španjolska), Anadolu Efes i Fenerbahce (Turska), Olympiakos i Panthinaikos (Grčka), CSKA (Rusija), Empori Milano (Italija ), Žalgiris (Litva) i Maccabi (Izrael). Ostalih pet će se potražiti na druge načine, međutim, vodilja će i dalje biti da to budu klubovi koji nešto znače u sportskom i financijskom smislu.
Kako se prije nekoliko dana na Skupštini ABA Lige također rapravljalo na temu komu se prikloniti, odnosno, tko bi iz regionalne lige imao pravo protočnosti do Eurolige i Eurocupa, većina su digli ruku za ULEB. Razlog? Prvak ABA lige išao bi izravno u društvo jedanaestorice spomenutih, dok bi tri kluba svoju europsku sreću tražili u razredu niže.
Od naših klubova, Cedevita i Zadar iskazali su vjernost ULEB-u, dok se Cibona priklonila FIBA-i!
I što sad? Hrvatski košarkaški savez također podupire FIBA-u, jer su očito u strahu od administrativne moći krovne organizacije koja onima koji nisu pod njihovim skutima pokazuje “batinu” i prijeti isključivanjem iz kvalifikacija za Europsko prvenstvo i sve što se s time u vezi još povlači po inerciji. “Mrkvu” imaju za pričuvne klubove koji u financijskom smislu nikako ne mogu parirati onima koji su odavno uz “puni trezor”!
Različiti svjetovi
FIBA je poslala poruku kako će u prvoj sezoni, svaki klub sudionik primiti najmanje 100.000 eura kao i sredstva za troškove TV produkcije domaćih utakmica, a ukupno će klubovima, ovisno o njihovom uspjehu, biti podijeljeno najmanje 4.500.000 eura tako da će pobjednik biti nagrađen s 500.000 eura! Ovaj zadnji iznos, klubovi iz gornjeg dijela teksta izdvajaju skoro pa za dvanaestog igrača u svojem “rosteru”, kojeg se inače naziva “nosačem vode ili ručnika”! Onda tek možete zamisliti o kolikom se iznosu “rostera” radi kad se na postolju nađe netko iz njihove ergele, navodno, riječ je o desetak milijuna eura!
Koliko je ULEB ojačao, dovoljno je kazati kako su čak i jednu Barcelonu “prisilili” na proširenje svojih kapaciteta, jer su u današnja vremena košarkaške ekspanzije, dvorane koje ne mogu primiti 12 tisuća gledatelja postale nezanimljive. ULEB na sve načine želi biti vjerna kopija NBA lige i nude elitizam. FIBA, pak puše plućima populizma, pa je u današnjim neraskidivim vezama sponzora, čitaj klubova i ULEB-a, teško očekivati njihovo dugotrajnije “disanje” ukoliko i oni ne uspiju podebljati svoje izdatke ili nagrade kako god se to zvalo.