Bilo je to početkom 2011. kada je Zlatko Kranjčar ušetao u Rixos hotel u Beleku, tadašnju zimsku bazu Dinama u Turskoj. S onim svojim prepoznatljivim osmijehom, u trenirci Crne Gore čiji je tada bio izbornik, Cico je stigao s namjerom da “snimi” Fatosa Beqiraja. Ili je to zapravo bio paravan za susret sa starim prijateljima.
“Cico, pa budemo si valjda nekaj rekli”, bila je pozivnica Branka Stipkovića. Novinarski bard znao je kako posjesti Kranjčara na čašicu razgovora. Dugo smo se družili toga poslijepodneva. Pet, šest sati smo pričali o Dinamu. I samo o Dinamu. I uživali. Pričao nam je Cico o nikad zaboravljenoj ambiciji da još jednom sjedne na klupu najdražeg kluba.
Niko i Zlatko Kranjčar
“Niko i ja opet u Maksimiru. Nakon toga mogu mirno umrijeti”, sjetili smo se njegove rečenice. Malo kasnije smo s nogometa prešli na politiku. I posvađali se. Na našu benignu opasku o “zdrpi i briši” karakteru tadašnje vlade, a čiji je predsjednik mjesec dana ranije uhvaćen negdje oko Salzburga da bi ga se kasnije sumnjičilo da je imao “prste u pekmezu”, u Zlatku Kranjčaru probudio se prvoborac HDZ-a. Nije dao na svoje. I romantične priče o Dinamu kao da su krpom prebrisane. Kolateralna žrtva turskog poslijepodneva s Cicom bio je konobar koji zbog ‘all inclusive’ opcije nije dobio tringelt te Fatos Beqiraj. Napadač je danima čekao izbornika, ali na koncu se nisu niti pozdravili.
Matična adresa
Pet godina kasnije sjedimo sa Zlatkom Kranjčarem u njegovu domu. Ne onom na Dobrom dolu već u Maksimirskoj 128. Stadion je oduvijek bio njegova matična adresa. Iako ga nije bilo gotovo dva desetljeća, Cico je uvijek bio tu negdje. Njegov duh lebdio je prilikom svake smjene trenera.
Zlatko Kranjčar s Velimirom Zajecom i Srećkom Bogdanom 1982. u doba igračke slave
A Zdravko Mamić znao je biti u formi kada su treneri u pitanju. Svojim porivom za “instant uspjehom” uspio je nekako ovladati tek kada je brata stavio na klupu. Zoki je imao puno više kredita od ostalih jer ne kaže se uzalud kako krv nije voda. I Mamiću se to vratilo s kamatama. Možemo mi svašta misliti, ali Zoran Mamić jedan je od najuspješnijih trenera Dinama novije ere. Uostalom, zar Dinamo nije posljednju godinu odigrao najzreliju europsku sezonu?
- Zoki mi je ostavio veliko breme, jer teško će biti ponoviti lanjsku sezonu, kamoli je nadmašiti. Ali, spreman sam. Da ne vjerujem u sebe i svoje suradnike i da ne vjerujem u ovu momčad, ne bih niti pristao na klupu Dinama. Ljubav je jedno, posao nešto sasvim drugo. Životni ideal je spojiti to dvoje i čvrsto vjerujem da će to biti tako - priča Kranjčar.
S bivšim trenerom se ne čuje. Sve što su si imali za reći rekli su kroz dva podulja razgovora tijekom primopredaje dužnosti.
- Zoran je bio iskren i nadahnut. Do zadnjeg detalja mi je analizirao jer je i njemu stalo da Dinamo nastavi s ovakvim rezultatima. Nismo više imali potrebe da se čujemo jer tu je Majo Vlak koji je bio šef škole te Željko Sopić koji je kao trener Dinama 2 involviran u sva događanja. Uostalom, tu sam već dva tjedna i već sam polovio dosta toga - govori trener koji je posljednji put bio aktivan 1998. Razišao se s Canjugom nakon Olympiakosa u Ligi prvaka. Prethodno mu je status bio poljuljan nakon izgubljene utakmice s Portom (3-0) kada je Ladić popio gol od Dorive sa 40 metara prethodno ne postavivši živi zid. Bitnu ulogu u Cicinoj smjeni imao je i remi s Ajaxom kod kuće uz promašeni zicer Viduke te salve uvreda kada je ovaj izlazio iz igre. Zamijenio ga je bivši suigrač Velimir Zajec koji je debitirao između dva Porta na Poljudu. Sigurno se sjećate one utakmice u kojoj je Sv. Duje “pomaknuo stativu” Silviju Mariću. Sjećamo se i kišnog Porta, tri prsta u zraku Ivice Kralja, ali i tri komada u njegovoj mreži...
- Nalazim mnoge poveznice s tom 1998., ali s jednom bitnom razlikom. Nogometna škola dala je Dinamu dimenziju više. Cifre koje se na tržištu postižu su impresivne i nude jako ekonomsko zaleđe. Sve to diglo je klub u višu europsku klasu.
Džentlmeni
Percepcija javnosti je da se Kranjčar s Mamićem svih ovih godina gledao preko nišana, međutim, on nas demantira.
- Komunikacija nas dvojice uvijek je bila džentlmenska. Cijelo to vrijeme obojica smo imali želju da se vratim u klub. Razmišljalo se o tome, ali uvijek se nešto dogodilo da to spriječi. U tih 11 godina koliko je on u klubu, amplituda naših odnosa išla je gore ili je ostajala na sredini. Nikad nije išla prema dolje i sigurno nikad nije bila na dnu. Uvijek smo si ostavljali prostor da se dogodi ovo što se na kraju dogodilo. I veseli me što je to sada jer Dinamo je na europskoj razini, sređen klub po pitanju financija i organizacije a time je moja odgovornost kao trenera puno veća. “Ufurao” sam se da ovdje trener ima kapitalnu ulogu - nada se trener Dinama.
Mamićev poziv stigao je nakon što je brat Zoran prelomio i odlučio krenuti u Saudijsku Arabiju. Cico tvrdi da kod njega nije bilo velikih dvojbi.
- No to ne znači da sam odmah pristao. Došao sam na razgovor, predočena mi je ideja, osjetio sam kakva su očekivanja ljudi iz kluba i taj trenutak osjetio sam velik entuzijazam i motivaciju. Uostalom, imao sam veliku želju nakon Azije vratiti se poslu u Europu. Pričao sam s Nikom koji je bio jako zadovoljan jer zna koliko sam želio doći kući, ali svoju odluku sam donio sam. Znam da će se sada provlačiti priča o ocu i sinu u Dinamu, ali nismo niti pričali o opciji njegova povratka. Osjetio sam da želi ostati vani još neko vrijeme pa nisam potencirao tu priču.
Pred Zlatka Kranjčara stavljena su tri cilja. Mora nastaviti s ovom razinom rezultata, promovirati mlade igrače i biti svjestan da klub živi od prodaje. Prevedeno, mora mu biti jasno da u svakom trenutku može ostati bez bitnih igrača.
- Pitali su me jesam li spreman prihvatiti klupu pod takvim okolnostima. Odlučno sam rekao: da, gospodo. Cilj mi je efikasna igra koja će privući navijače te rezultatski iskorak. Ako baš inzistirate, da želim s Dinamom razbiti to europsko prokletstvo i prezimiti u Europi - otkriva Kranjčar koji se već nakon dva tjedna našao pred prvim iskušenjem. Tercet Pjaca - Rog - Ćorić navodno je pred izlaznim vratima kluba.
Jedan od tri
- Znam da ih sigurno imam za Vardar, a onda ćemo vidjeti. Sve je moguće jer su jako interesantni na tržištu. Iako, ako se to i dogodi, neću imati problema jer vjerujem da imam jako dobar kadar. Okej, ne mogu ići toliko daleko pa reći da imam igrača koji će zamijeniti jednog Pjacu a da se to ne osjeti na našoj igri jer je to nemoguće, ali moj je zadatak da što bezbolnije riješimo eventualno jedan odlazak od ta tri - otkriva Kranjčar.
- Ali, što ako vam se dogodi da odu sva tri? - pitamo ga.
- Ne razmišljam na taj način, ali iskreno, ne bih želio da mi se to dogodi – govori trener Dinama koji je dan ranije stigao s momčadi iz Slovenije gdje su bili na pripremama, a već u ponedjeljak ujutro preko Ljubljane putuje u Skoplje. Glavni grad Makedonije ima posebno mjesto u Cicinoj memoriji. Te 1982. Vardar je bio posljednji pokušaj Crvene zvezde da zaustavi Dinamo na putu do naslova koji se u Zagrebu čekao 24 godine...
- Znali smo što nas čeka jer im je Zvezda obećala brda i doline ako nas zaustave. Nogomet? Ma kakav nogomet. Pa to je bio ulični rat. Tučnjava od prve do zadnje minute – opisuje Kranjčar a mi se sjećamo opisa Ive Tomića koji je za stopera Vardara Bankovića na toj utakmici rekao da bi umjesto broja na leđima trebao nositi znak opasnosti.
Drugo vrijeme
- To su bila takva vremena. Doslovno su shvatili svoj zadatak, ali niti mi se nismo baš dali. Bilo je 3-0 za nas i znali smo kako je prvenstvo gotovo. Danas je ipak drugo vrijeme. Drugačiji je pristup nogometu. Suci su ovdje da štite igrače, a publika je primjerna i svjesna tko im dolazi u goste. Znate, svih ovih godina koliko me nije bilo u Maksimiru, imao sam tu mogućnost da promatram kako Dinamo kotira izvan svojih granica. I u moja vremena smo imali predznak gospodski ispred imena, ali nismo imali ono nešto što bi nas stavilo na vrh. A sada smo tamo. Danas je ugostiti Dinamo pitanje časti i privilegij bilo gdje u regiji pa želim da nam se to događa u vlastitom gradu. Da nam Zagrepčani odaju respekt i poštovanje prema rezultatima koje postižemo. Ono što vidim u regiji, želim vidjeti u svom Zagrebu - snažna je poruka Zlatka Kranjčara.
Zlatko Kranjčar je u karijeri osvojio nisku trofeja. S Dinamom je uzeo prvenstvo i dva kupa. Uveo ih je u Ligu prvaka nakon senzacionalne utakmice s Celticom u Maksimiru. Prvi je osvajač krune, a da nije s klupe Dinama ili Hajduka. Bio je prvak Irana, najbolji trener te zemlje te izbornik Hrvatske i Crne Gore. Vatrene je vodio na SP-u u Njemačkoj. Sjećamo se premijere s Brazilom kada je na stadionu u Berlinu vokalna izvedba “Lijepe naše” iz grla nekoliko desetaka tisuća navijača probijala bubnjiće svjetskim asevima u “selecau”. Euro u Francuskoj gledao je preko televizora...
- Dojam odličan, a ne slažem se da je rezultat bio loš. On je dobar s onim dodatkom “mogli smo više”. Ispustili smo dobru priliku jer smo zaista djelovali kvalitetno i zrelo. Pa i u toj utakmici s Portugalom smo bili takvi, ali to vam je nogomet. Lopta nije htjela. Mi smo svoje prilike propustili, njihov jedini udarac završio je u mreži. Dalje od toga ne bih analizirao jer smo svi rekli sve što imamo na tu temu. Uz to, svidjela mi se sinergija ekipa i navijača i pohvale izborniku za to.
Zlatko Kranjčar sa suprugom Elvirom
Ipak, mnogo je onih koji zamjeraju način na koji je Čačić vodio utakmicu s klupe protiv Portugala. Što mu Kranjčar zamjera kao čovjek iz struke.
- Svi smo mi najveći generali poslije bitke. Možda je trebao napraviti nešto s tim izmjenama protiv Portugala. Jer ako su ti sva tri igrača koje si uveo protiv Španjolske (Rog, Pjaca i Kalinić), ostavili dobar dojam, onda ih je morao prije uvesti. Ali, svaki trener ima neku svoju ideju i to treba poštovati. Da je u 117. minuti otišla lopta u gol na drugoj strani, danas bi bio najbolji na svijetu. Idu kvalifikacije za Rusiju i dajte Čačiću mir da se spremi. Euro treba zatvoriti i otvoriti novo poglavlje - smatra Kranjčar koji još uvijek ima ambicija da se okuša na klupi reprezentacije. Doduše, one nisu toliko izražene zbog aktualnog stanja, ali sasvim sigurno postoje.
Velika želja je Rapid
- Sve je to pitanje trenutka. Kada i ako se otvori jednog dana, pozivu nacije ne možeš reći ne, baš kao ni Dinamu.
Ipak, njegova velika želja je da trenerski krug zatvori u jednom klubu u kojem je ostavio veliki trag kao igrač.
- Uvijek mi je bila želja vratiti se u Rapid gdje sam kao nogometaš igrao finale Kupa kupova. Jednom sam bio blizu, ali sam odlučio ostati u Zagrebu. To mi se mota po glavi, ali svjestan sam da se puno stvari treba poklopiti. Sada živim Dinamo i sretan sam s time.