USPON I PAD IVANA BEBEKA

Europa ga je odbacila, u HNL-u je naučio lekciju, pa sudi uglavnom Dinamu

    AUTOR:
    • Alen Lesički

  • OBJAVLJENO:
  • 19.03.2012. u 22:42

Ronald Gorsic / CROPIX

Riječki arbitar Ivan Bebek ima gard, ugodnu fizičku vanjštinu i perfektno govori engleski jezik. Uz sudačku kvalitetu koja se podrazumijeva, Bebek zapravo posjeduje sve što Uefa traži. Čovjek koji je bio predodređen za velike stvari...

Vjetar u leđa imao je u genima. Otac Veselko bio je priznati sudac u bivšoj državi i šef sudačke organizacije u 90-ima, a u nogometnim krugovima kruži priča kako je Bebeku junioru poguranac za europski uzlet osigurao neimenovani Talijan s jakim vezama u Nyonu, a koji se često opuštao u Kvarnerskom zaljevu. Časnik za vezu bio je Duško Grabovac.

Kriza ili kraj karijere?

Relativno brzo stigao je do 2. razreda sudačke elite u kojem se nalazilo 13 najvećih talenata europskog suđenja. Na Euru 2008. bio je četvrti sudac, dok se SP u Južnoj Africi u njegovu slučaju spominjao kao “zicer”. No, onda su kola krenula nizbrdo. Neki će to nazvati krizom, ali predugo traje da bi se etiketirala prolaznom fazom.

Unatoč tome što u domaćim okvirima ima reputaciju “crčme de la crčme”, čini se kako nogometna Europa ne misli tako. Upravo suprotno, s obzirom da su ga prije nešto više od godinu dana degradirali iz 2. elitnog razreda. Šanse za povratak, a potom i ulazak u Uefinu elitu (24 najbolja suca), iščeznule su u listopadu 2011. kada je Bebek u Bilbau sudio utakmicu Europske lige Athletic Bilbao - Red Bull Salzburg. Nakon 70 minuta gosti su imali 2-0, a do kraja je Bilbao zabio dva gola iz kaznenih udaraca i imao igrača više. U Salzburgu su bjesnili na Bebeka, a kakav dojam je ostavio na domaćine najbolje opisuje naslov iz madridskog AS-a: “Bielsa je tražio božansku pomoć i dar u obliku dva penala pao mu je s neba”.

Calellova ruka

Možda su Bebekovi europski problemi samo refleksija onoga što mu se događalo u domaćem dvorištu. Teške dane imao je u veljači 2009. kada je na Poljudu pokazao na bijelu točku nakon što je Calello igrao rukom. Zdravko Mamić grmio je iz “modrog” salona i prijetio zahtjevom za izuzećem. Na koncu se svelo pod onu “tresla se brda, rodio se miš”. Jer, Dinamo je i bez tri boda s Poljuda uzeo naslov, a Calello je par mjeseci kasnije priznao kako je ipak igrao rukom. No, Bebek nije sudio “modrima” šest mjeseci... Vratio se u listopadu iste godine, a od tada je ukupno deset puta sudio “modrima”. Sedam puta je Dinamo pobijedio, dva puta remizirao i izgubio od Cibalije. Sudio je i dva derbija. Osim ovog u subotu, Bebek je dijelio pravdu u rujnu na Poljudu (1-1) kada je opravdano isključio Brkljaču.

U tih deset utakmica, Bebek je svirao pet kaznenih udaraca u korist Dinama i isključio tri protivnička igrača te jednom Bišćana. Istina, ni više ni manje nego što su Dinamu sudili Bebekove kolege, ali nije li šestomjesečna “magareća klupa” ipak utjecajala na Bebekov kriterij...