Kada umre Tomislav Ivić, to će označiti smrt jedne nogometne filozofije koju je smislio Rinus Michels, a u život proveo Johan Cruyff. Kada umre Štef Bobek, umrlo je nadahnuće dva kluba, Partizana i Građanskog, umrlo je nogometno majstorstvo. Kada umre Branko Zebec, umro je istinski trener svih trenera, kada umre Bernard Vukas, prestalo je kucati veliko srce hajdučkog lava iz Vugrovca, a kada je umro Ismet Hadžić, počelo je u našem sjećanju umirati Dinamovo proljeće.
Jučer je umro Slobodan Santrač, centarfor malog kluba, OFK Beograda, koji je zabio više golova od Pelea. Santrač je na 1363 utakmice zabio 1301 gol, a kralj nogometa Pele 1281 gol. Slobodan Santrač, zapamćen kao centarfor romantičara s Karaburme, zabio je više golova od Pelea, a kralj kaznenog prostora iz Koceljeva zapamćen je samo po tome da je igrao u OFK Beogradu, Grasshopperu, Partizanu i Galenici.
Slobodan Santrač je igrao u jednoj od najslavnijih napadačkih petorki YU nogometa. Samardžić, Gugleta, Santrač, Banović, Skoblar. Kasnije, kada se to raspalo, bilo je skoro jednako ubitačno; Turudija, Zec, Santrač, Lukić, Petković. Te dvije navale i danas pamti Dinamov golman Fahrija Dautbegović, koji je od "romatičara" čak triput "kasirao" po četiri gola. Bili su crna rupa njegove karijere...
OFK Beograd je bio mali jugoslavenski klub, s aureolom romantičara. Kao sarajevski Željezničar, mostarski Velež ili NK Zagreb. Bili su kost u grlu za veliku četvorku, pardon, veliku trojku jugoslavenskog nogometa, jer, četvrti klub, zagrebački Dinamo, bio je samo ukras na toj fasadi. Dinamo je u toj priči apostrofiran kao gospodski, gubitnički klub, a da je to doista tako, potvrdit će čestitka trenera Ivice Horvata, koji je Zvezdi tri kola prije kraja čestitao na naslovu prvaka, iako je Dinamo u tom času imao pet bodova fore. Bila je to ironija jednog inteligentnog trenera, jer, velika četvorka je bila jedna od najvećih laži YU nogometa, postojali su samo C. zvezda, Partizan i Hajduk, kao relevantni takmaci. Dinamo je bio klub u kojemu su igrali veliki igrači i male uprave, u kojoj su sjedili zvezdaši poput Mite Šajnovića, kao što danas taj klub vodi hajdukovac Tomo Svetina...
Možda sam malo odlutao od Slobodana Santrača, nogometnog velikana jednog velikog nogometnog vremena, koji je u jednom malom klubu prkosio velikanima. S kojim je igrao vjerojatno najveći hrvatski nogometaš svih vremena, Josip Skoblar...
- Vrlo sam tužan zbog Santrača. Bio je zdrav kao dren, razgovarali smo tri dana prije njegove smrti, nije spominjao nikakve probleme. Kaže obitelj, sve se dogodilo u pet minuta - govori njegov suigrač s lijevog krila i nastavlja:
- Bio je najveći golgeter, na žalost, u reprezentaciji je igrao vrlo malo, izborbnici su preferirali Milana Galića, Dražu Jerkovića i Slavena Zambatu. Igrali smo zajedno četiri godine, jedanaest godina je posvetio OFK Beogradu, obožavao je taj klub. Kasnije je nešto igrao u Partizanu, ali, to nije bila ni sjena onoga što je pružao u OFK Beogradu - zaključio je Josip Skoblar, član udarne navale "romantičara" s Karaburme, koji se proslavio u Marseilleu, kao najveći. A krenuo je s Karaburme... *