Najnovije lice u plejadi mladih asova koji u nogometnoj akademiji u Maksimiru niču kao gljive poslije kiše jest Filip Benković. Riječ je o stoperu koji je nakon ‘povuci-potegni’ situacije ipak potpisao profesionlani ugovor s Dinamom i, kako sam priznaje, ostvario dječački san.
- Ja sam vam s Ravnica, tu odmah pored stadiona, i od 6. godine sam u Dinamu. Kao dijete sam slušao huk s Maksimira i sanjao trenutak da zaigram. Ove pripreme su korak bliže ostvarenju tog sna - priča nam 18-godišnjak, rođeni Zagrepčanin, od jeseni i maturant srednje Ekonomske škole u Medulićevoj ulici.
- Iako teško koordiniram obaveze u Dinamu sa školom, s vrlo dobrim uspjehom sam završio 3. razred. Na svu sreću, imam sjajnog razrednika Mladena Babina i odlične profesore koji mi izlaze ususret i maksimalno olakšavaju školovanje.
Benkoviću nije trebalo puno da se uklopi u momčad. Antu Ćorića i ove mlađe igrače zna od ranije. Starije je viđao na stadionu. Tvrdi da nema problema s prilagodbom i da će to brzo proći. Kada smo kod ambicija, Filip će s dosta zrelosti objasniti da je ovdje došao naučiti posao do kraja i postati kompletan igrač.
- Ima još nekih stvari koje bih htio ispraviti, poput izdržljivosti, kondicije i nekih finesa u igri koje dolaze s utakmicama. Hvala treneru na prilici, opravdat ću njegovo povjerenje - poručio je mladi branič koji tvrdi da ništa u životu ne bi napravio bez obitelji.
- Oca nemam. Majka Jasminka i sestra Petra najveća su potpora. Moje stijene.
Životni uzor mu je Thiago Silva, dok bi od domaćih igrača htio kopirati karijeru Josipa Šimunića. Nažalost, Joe se oprostio od nogometa pa neće imati priliku zaigrati s njime, kao niti sa Sammirom kojeg je 2007. držao za ruku prije nego su igrači izašli na dvoboj s Werderom u Maksimiru.
- Još sad se naježim od tih uspomena i punog Maksimira. Htio bih doživjeti još jednom tu atmosferu, ali ovoga puta kao igrač, priznaje mladi Benković