Neovisno nazivate li ga San Siro ili Giuseppe Meazza, na spomen jednog od ova dva imena dobro se zna na što se misli. “Nogometna Scala” u zapadnom dijelu Milana danas će još jednom ugostiti gradski derbi. Ovoga puta to neće biti Derby della madonnina kako na Čizmi nazivaju ogled Intera i Milana koji ovdje zajedno od 1947. godine, već Derbi madrileno, sudar Atletica i Reala.
Ovogodišnja Liga prvaka htjela je da se za završnu točku Milano pretvori u španjolsku nogometnu prijestolnicu, a travnjak San Sira poprište jedne od najiščekivanijih nogometnih bitki sezone. Sudar sjevera i juga Madrida, kraljevskog bogatstva i radničke klase, ali i dva potpuno različita pristupa nogometu. Mjesto radnje gotovo da i nije moglo biti bolje...
- Mene San Siro asocira na istinski nogomet, simbol koji predstavlja “calcio”, kultno mjesto i spektakularan stadion. Navijači su blizu igrača i takav ambijent te puni energijom, gura prema naprijed, a zahvaljujući sjajnoj akustici i u navijanju se može uživati - rekao je jednom prilikom Diego Simeone, izravni akter današnjeg finala koji je nekada igrao za Inter.
Zastor ovosezonskim klupskim utakmicama spustit će se nogometnim spektaklom na stadionu koji je kroz svojih 90 godina dobio status kultnog.
- Ako je La Scala dom opere, San Siro je dom nogometa. Kada sam debitirao u dresu Milana, Ancelotti mi je rekao da ovdje igraju samo najveći igrači. I bio je u pravu. To je stadion koji budi emocije, večernje utakmice su spektakl, dođe ti da umjesto dresa obučeš svečano odijelo - rekao je jednom prilikom Hernan Crespo koji je igrao za oba milanska kluba, jedan od brojnih nogometaša koji je biranim riječima govorio o jednom od najznačajnijih nogometnih stadiona današnjice.
Stalne nadgradnje
Za pronaći krivca što je tome tako potrebno se vratiti 91 godinu unatrag. Riječ je o Pieru Pirelliju iz čuvene obitelji poznatoj po proizvodnji guma, koji je kao predsjednik Milana 1925. godine odlučio svom klubu pokloniti stadion. Kao veliki zaljubljenik u engleski nogomet Pirelli je želio stadion posvećen samo nogometu, od arhitekata je tražio pravokutno zdanje, bez atletske staze i za lokaciju izabrao zapadni dio grada zvan San Siro zbog crkve ovom svecu koja se tamo nalazila. Nije Pirellija pokolebala ni učestala magla u tom dijelu grada i za manje od 14 mjeseci, u rujnu 1926. godine, Milan je dobio svoj nogometni dom. Stadion je na početku primao 35 tisuća gledatelja, a nakon što su ga desetak godina kasnije otkupile gradske vlasti krenulo se s radovima na povećanju kapaciteta koji je 1939. godine povećan na 55 tisuća gledatelja. Ipak, ni to nije zadovoljilo potrebe klubova koji su nizali uspjehe (posebno Milan) pa je 1955. godine dovršena nova nadogradnja stadiona. Kapacitet je najprije povećan na 90 tisuća gledatelja, ali je 1962. godine zbog sigurnosnih razloga smanjen na 85 tisuća. Idućih godina postavljene su stolice što je iznova smanjilo kapacitet, ali i elektronički semafor te rasvjeta.
Preimenovan 1980.
Novi važan datum za ovaj stadion bio je 3. ožujak 1980. godine kada je San Siro preimenovan u Giuseppe Meazza, ponajboljem talijanskom nogometašu svih vremena i nekadašnjem igraču Milana i Intera (u njegovo vrijeme Ambrosiane) koji je s reprezentacijom Italije 1934. i 1938. osvojio naslove svjetskog prvaka.
Uslijedila su nova renoviranja i modernizacija svih struktura, a 1990. uoči Svjetskog prvenstva kojem je domaćin bila Italija sagrađen je treći prsten te je kompletiranjem krova svako od 85.700 mjesta bilo natkriveno. Te je godine obnovljena i rasvjeta i instaliran je sistem podnog grijanja travnjaka zbog učestalih problema sa zaleđenim terenom u zimskim mjesecima.
Tako obnovljen stadion bio je domaćin otvaranju Svjetskog prvenstva 1990. godine između Argentine i Kameruna, a današnji ogled Atletica i Reala bit će četvrto finale Lige prvaka koje će biti odigrano na San Siru. U finalu 1965. godine Inter je pobijedio Benficu (1:0), pet godina kasnije Feyenoord je nakon produžetaka bio uspješniji od Celtica (2:1), dok je 2001. Bayern boljim izvođenjem jedanaesteraca slavio protiv Valencije (5:4). Uz finala Lige prvaka, na San Siru su odigrana i četiri finala Kupa UEFA i četiri Europska superkupa (klubovi su igrali dvije utakmice, a ne jednu na neutralnom terenu kao sada).
Grmi i kad nije pun
San Siro su imali priliku živjeti i doživjeti i mnogi hrvatski nogometaši. Zvonimir Boban tamo je igrao deset godina i postao legenda Milana, Dario Šimić ovdje je igrao kao igrač oba milanska kluba, a posebno mjesto zauzima i kod brojnih hrvatskih nogometaša koji su ovdje postizali pogotke. Lijepe emocije budi i kod Renata Pilipovića, nekadašnjeg veznjaka Rijeke i Dinama, koji je u dresu Modrih postigao pogodak na jednoj od najznačajnijih nogometnih pozornica. Bilo je to prije gotovo 16 godina, u kolovozu 2000. Dinamo je gostovao na San Siru u 3. pretkolu Lige prvaka i nakon 19. minute vodio protiv Milana u čijim su redovima igrali Maldini, Costacurta, Albertini, Gattuso, Leonardo, Ševčenko...
- Mujčin je ubacio iz kuta, ja sam utrčao ispred Ambrosinija i loptu glavom proslijedio u dalji kut - prisjeća se Pilipović pogotka kojim je Dinamo poveo protiv Milana.
- Šteta što je Ševčenko izjednačio dok smo u glavama još slavili taj pogodak. Kakav je osjećaj zabiti na takvom stadionu? Uvijek je lijep osjećaj zabiti pogodak, a pogotovo u tako važnoj utakmici. Kada sam ja zabio čula se pjesma Dinamovih navijača, ali iako nije bio pun do posljednjeg mjesta, doista je grmjelo kada je Milan izjednačio pa preokrenuo. Stadion je akustičan, pjesma navijača itekako se čula i kada nije bio pun tako da ne sumnjam da će ambijent na utakmici Atletica i Reala biti savršen - zaključio je Pilipović.
Klupska nogometna sezona doista nije mogla imati bolju kulisu za završni čin. San Siro je posljednjih dana ušminkan do zadnjih detalja, ulaznice odavno razgrabljene i sve je spremno za jednu od najznačajnijih utakmica godine na jednom od najznačajnijih svjetskih stadiona.
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Dinamo, Hajduk i reprezentacija Hrvatske odigrali su tri značajne utakmice na San Siru, a pobjedom se može pohvaliti jedino Hajduk. U kolovozu 2012. godine Hajduk je protiv Intera igrao uzvratnu utakmicu 3. pretkola Europske lige i pobijedio rezultatom 2:0.
Strijelci su bili Ante Vukušić i Ivan Vuković, ali iako su ostvarili jednu od značajnijih pobjeda u klupskoj povijesti, nisu uspjeli nadoknaditi tri pogotka zaostatka iz prve utakmice. Hrvatska reprezentacija remizirala je u studenom 2014. u kvalifikacijama za nadolazeće Europsko prvenstvo. Pogodak za Azzurre postigao je Antonio Candreva, dok je strijelac za Hrvatsku bio Ivan Perišić.
Dinamo je na San Siru gostovao 2000. godine u 3. pretkolu Lige prvaka. Modri su poveli 0:1 pogotkom Renata Pilipovića, ali dvostruki strijelac Andrij Ševčenko i Gianni Comandini postavili su konačnih 3:1.