Lampica za alarm upalila se već pri dolasku na ulaz Arene. Zašto je toliko ljudi još uvijek vani? I zašto su igrači još uvijek u odjeći za zagrijavanje? Do početka je ostalo još sat vremena, a nitko se ne ponaša kao da će se u amfiteatru uskoro odigrati hokejska utakmica. Večer prije sve je bilo u redu, što je moglo poći po zlu? Pitanja su se množila iz sekunde u sekundu, ali jedan od “medvjeda” brzo nam je razjasnio nedoumice.
- Nemoj ni ići unutra, bolje da ne vidiš.
Letve stvorile brazde
Doista, ledena površina izgledala je apokaliptično za organizatorove želje. Led je djelovao poput poluzaleđenih jezera na kojima je većina “medvjeda” proklizala u Sjevernoj Americi. Nekoliko igrača tada nam je potvrdilo da ne žele igrati utakmicu jer se boje ozljeda, a slovenski kolege slične su signale dobili iz svlačionice “zmajčeka”. Lica okupana očajem i nevjericom preplavila su prostor uz led. Trebao je to biti najveći sportski doživljaj koji je Hrvatska dosad vidjela, najluđa pozornica za sportsko nadmetanje koja će ići uz bok skvošu pred piramidama i tenisu na vrhu Burj al Araba, ali spektakl nam se pred očima pretvarao u potpuni fijasko.
U masi nesretnika jedno je lice izgledalo izbezumljenije od drugih. Damir Gojanović u 19.30 vidio je jednu od najstrašnijih scena u sportskoj karijeri. Tada je famozna zaštitna folija, koja se koristi za izradu astronautskih odijela, otkrila hokejskog mrtvaca. Dva sata kasnije, sasvim neuobičajeno, nije bio spreman ni za izjavu. Kada su već svi u Puli povjerovali da od hokeja sinoć neće biti ništa, nije mogao sakriti šok.
- Ni u najgorim snovima nisam mislio da se ovo može dogoditi. Do posljednjeg smo trenutka mislili da je sve u redu. Htjeli smo napraviti spektakl, a vrijeme nas je ubilo - procijedio je predsjednik Medveščaka.
Potkupljivanje pivom
Jugo, bura i kiša učinili su štetu kao na njivi. Led je bio izbrazdan pravilnije od bilo koje slavonske ravnice, idealan za sadnju kakvih uspješnih kultura. Hokej?
- Ja po ovome nikada ne bih igrao, jednom sam se tako i ozlijedio u Švicarskoj - kazao je Dario Kostović, kojeg Raymond jučer nije ni koristio.
Da Darijev sud nije ljubomorni egotriperski ispad, potvrdio je i klupski liječnik.
- Nikome ne bih predložio da igra na ovakvom ledu, mogućnost ozljeda je prevelika - kazao je oko 21 sat dr. Igor Borić.
Dok su informacije iz minute u minutu postajale sve dramatičnije, na razglasu su spikeri vrtjeli navijačke budnice uz utješne poruke. “Činimo sve da se utakmica odigra” i “hvala nam na strpljenju” samo su povećavali bijes kod navijača. Čak ni 6000 besplatnih čaša piva, koje je klupski sponzor poslao kao interventnu mjeru za gašenje žeđi i bijesa, nije uspjelo isprati gorak okus. Ljudi su u Arenu došli vidjeti hokej i bez njega iz Pule nisu željeli otići.
Ipak se igra!
U nevjerojatnom obratu, u trenucima kada su epitafi već bili ispisani, a vijest o odgodi utakmice za 24 sata preplavila medijski prostor, hokejaši su se vratili dva tisućljeća unatrag i postali - gladijatori, jer igrati hokejsku utakmicu u uvjetima koji su bili daleko od regularnih, doista je bilo gladijatorstvo. Da se netko ozlijedio, taj bi se zaokret doista pretvorio u salto mortale. Srećom, gležnjevi i koljena su ostali cijeli.
- Hvala dečkima na tome što su pristali igrati. Jednostavno, previše je toga bilo uloženo u ovo da bismo samo tako odustali - blistao je uskrsli Gojanović.
Sa sat i 35 minuta zakašnjenja, u 22.35, Medveščak i Olimpija započeli su prvu utakmicu pulskog Arena Ice Fevera. Gosti su na oduševljenje svojih brojnih navijača slavili, ali bio je to poraz koji je u cijeloj priči najmanje bolio.