Nakon dva uvodna kola na Europskom prvenstvu mnogi su se ponovno sjetili Renata Sulića. Uoči ogleda s Islandom i prijetnje da ispadnemo već u prvom krugu, iskusni kružni napadač, udarna snaga mađarskog Veszpréma činio se kao karika koja nedostaje. Iako je već zagazio u 36., riječki rukometaš posljednjih sezona u životnoj je formi o čemu najbolje svjedoči prošlogodišnja titula najboljeg pivota Lige prvaka, no njegov prerani odlazak iz reprezentacije nije zasluga aktualnog izbornika Babića. Ostavština je to njegova prethodnika Goluže, ali za osvajača svjetskog zlata 2003. u Portugalu, te europskog srebra 2008. u Norveškoj, to je prošlost i bez imalo gorčine osvrnuo se na posljednju europsku smotru.
- Iskreno, uoči početka Europskog prvenstva nisam znao što možemo realno očekivati od naše reprezentacije. Bilo je puno promjena, od ljudi u stručnom vodstvu do serije novih imena u igračkom sastavu. Drago mi je da su Metličić i Balić ponovno dio reprezentacije i vrlo dobro poznam potencijale većine naših igrača. Znam kako Babić radi, s koliko ozbiljnosti pristupa treninzima i pripremama, ali pitanje je bilo kako će to sve klapati na terenu. Prve utakmice nisu ponudile odgovor. Igrali smo s puno oscilacija. Bilo je utakmica koje je trebalo što prije zaboraviti, poput ogleda s Francuzima, ali i utakmica, poput čudesne pobjede nad Poljacima koje ćemo se dugo i s ponosom, i ne samo mi, sjećati. Bronca je u svakom slučaju uspjeh i mogu samo čestitati dečkima na prikazanoj igri, ali prije svega na trudu i zalaganju koje su pokazali u svakoj utakmici. No, više od toga dojmio me se način na koji smo se dizali nakon poraza. Najteže je pronaći snagu za ponovni juriš nakon pada, a oni su to pokazali i mislim da ponovno imamo reprezentaciju koji ima potencijal za velike rezultate.
• Na poziciji kružnog napadača ponovno smo dobili jednog Riječanina. Krešimir Kozina odlično je iskoristio ukazane mu minute i prometnuo se u vašeg nasljednika...
- Krešo je odličan igrač i pred njim je, vjerujem, blistava karijera. Posebno ga cijenim jer jednako dobro igra u oba smjera. Za mene su igrači koji igraju jednako kvalitetno obranu i napad uvijek bili klasa više i mislim da on unatoč svojoj mladosti već spada u nju. Riječka škola rukometa uvijek je izbacivala reprezentativni kadar. U tu priču se uklapa i Ivan Stevanović koji je kao i ja karijeru počeo na Trsatu, ali nismo nikada igrali zajedno. Možda smo ga kasno dobili u reprezentaciju, ali on zasigurno još najmanje tri do četiri godine može biti vrlo važan stup u našoj nacionalnoj selekciji. No, ne treba zaboraviti ni Sliškovića koji je odigrao odlično, ni Marića koji je pokazao što može. Bilo je još igrača koji su pokazali kvalitetu i potencijal i ukupno gledano mislim da smo dobili cijelu plejadu novih imena s kojima možemo računati na duže staze.
• Prvenstvo u Poljskoj bilo je puno iznenađenja. Neobičnih rezultata i ishoda kojima se malo tko nadao?
- Francuska, Danska, Španjolska i Poljska kao domaćin, bili su favoriti uoči prvenstva, ali na koncu samo je Španjolska dogurala do završnice i ponovno ostala bez zlata. Sezone su duge i naporne i to je na najboljim igračima koji igraju u vrhunskim klubovima zasigurno ostavilo traga. Njemačka, Norveška i u konačnici Hrvatska bile su reprezentacije koje su na ovom turniru predstavljale ugodna iznenađenje, a ujedno to su i reprezentacije koje su na prvenstvo stigle pomlađene, ojačane novom krvlju. Izostavimo li faktor sreće koji je uvijek potreban, mislim da dolazi do smjene generacija i mi smo tu na dobrom putu. Osvojili smo broncu, pokazali dobar rukomet i moramo biti zadovoljni. Prostora za napredak kao i uvijek ima, ali sve to treba strpljivo graditi i vjerujem da ćemo vrlo brzo imati novih razloga za slavlje.
• Slijedi nastavak sezone u kojem treba obraniti naslov u SEHA ligi i izboriti Final Four u Ligi prvaka:
- Odlično se osjećam, fizički sam spreman za nastavak sezone, a i u klubu sve je postavljeno na vrhunskoj razini. Uz mene tu su Alilović i Slišković i na određeni način mi smo tek nastavak priče koju su započeli Saračević, Jović, Džomba i Šola. Ugovor me za Veszprém veže do 2018. i nadam se da ćemo do tada napokon otići do kraja u Ligi prvaka. Kao i uvijek, uz nacionalno prvenstvo i kup, u planovima kluba zacrtana je i obrana naslova u SEHA ligi, ali ono što meni osobno nedostaje u karijeri je naslov europskog klupskog prvaka i nije nemoguće da produžim ugovor ako bude trebalo.
• Zaboravimo li kratku epizodu tijekom 2005., u Veszprému ste od 2009. Hoćete li se uopće vraćati u Rijeku?
- Ovdje je lijepo. Uvjeti za rad su odlični i premda nikad ne treba reći nikad, uistinu ne znam što bi se trebalo dogoditi da ostanem živjeti u Mađarskoj. Ako iz nekog razloga ne produžim ugovor, mislim da se 2018. vraćam u rodni grad.