- Silenzio na Euru... naravno, kao i za sve, najčešći krivac sam ja. No, ja uopće nisam bio inicijator te ideje. Nije važno tko je bio. Bili smo svi pomalo ljuti na pisanje u medijima u kojima se više isticalo negativnosti nego ono pozitivno što smo ostvarili.
A nesuglasje u stavovima s izbornikom Golužom, Zoranom Gopcem, prije i s Linom Červarom?
Kratka prilagodba
- Svađe!? Ni s kim od njih nikada nisam imao istinskih problema. Jesam li ikad nešto javno rekao, izrazio neslaganje? Kad se nešto problematično dogodi, nema problema, uvijek ću preuzeti krivnju, takva mi je uloga u momčadi. No, treba mi samo dokaz, činjenica, gdje sam pogriješio. Treba mi argumentirani razgovor. Tako je bilo s Červarom, Golužom... Uvijek otvoreno kažem što mislim i to je nekad problem. No, i to spada u opis posla.
Najbolje je na početku riješiti “sporne situacije”. Klub je najavio kazne igračima za posrtanje u polufinalu SEHA lige...
- Trebali smo igrati finale, uzeti naslov. Trebamo zajedno pogledati tekmu i neka uprava kaže gdje smo pogriješili i da se možemo argumentirano braniti. Neka nas kazne ako za to postoje osnove. Cilj je ove sezone bio osvojiti SEHA ligu, no podbacili smo i odigrali jedinu lošu utakmicu u toj ligi. Baš u najgore vrijeme. Nismo toliko loše ni igrali i stajali na terenu koliko smo promašili čistih zicera i to smo platili porazom. Događa se...
Mnogi su i na SP-u u Švedskoj i na Euru u Srbiji spominjali svađe s izbornikom... Kakav je uopće vaš odnos?
- Rekao sam, nema svađa i problema. Valjda je ljudima tako ljepše gledati rukomet, uz neku dodatnu dimenziju. Goluža se dosta promijenio otkad je izbornik. Nekad je suviše služben i preoštar, kao da je zaboravio da smo još jučer zajedno igrali. No, sve u svemu, sve štima, nije loše.
Kako je Ivano doživio smjenu trenera Obrvana u ključnom dijelu sezone...
- U klubu se svake godine u ovo vrijeme događaju smjene trenera. Može se reći da smo navikli. Dobro je jedino to što je većina nas kroz reprezentaciju navikla raditi s izbornikom Golužom. Samo je pitanje koliko nam vremena treba da se naviknemo, nadam se da neće biti većih problema za tu prilagodbu.
Isplata zaostataka
Najave smanjenja ugovora svim igračima, štednja, kriza, dugovanja igračima - to nije tema potpuno otvorena za javnost (isto kao i obiteljska pitanja, razgovor o sinu Dini). Ivano je po tom pitanju ipak zadovoljan u Zagrebu. Klinac je dobar u školi, trenira košarku, zaljubio se u očevu prvu sportsku ljubav... Ipak:
- Razgovaramo u klubu, brzo će se sve znati. Počeli smo dobivati zaostatke... Nisam se vratio doma da bih opet išao van, zadovoljan sam ovdje, sretan, sve će se valjda srediti. Igramo dosta dobro, dobri smo bili u ovoj sezoni u Ligi prvaka, pobijedilo se u Barceloni, dvaput smo dobili Chambery...
Može li se ostvariti čudo i plasirati na Final Four preko Kiela?
- Bilo bi to stvarno čudo, izgubili su tek jednu utakmicu u cijeloj sezoni. Čini mi se da uopće nemaju slabu točku. Možda bismo šansu trebali tražiti u tome da natjeramo njihove bekove da imaju slabiji dan. Agresivna obrana, fajterska, ne dati im da zabijaju izvana. To je možda jedina šansa za pozitivan rezultat, no dat ćemo maksimum.
Da, ja sam već star
Ivano je propustio kvalifikacije za Olimpijske igre u Varaždinu, pod Golužom u reprezentaciji više nije apsolutno nezamjenjiv...
- Imao sam problema s ramenom, dečki su to bez greške odradili. Važno je da smo u Londonu. Ja sam sada zdrav i nadam se da ću to ostati. Izbornik je rekao da će samo zdrave voditi... Volio bih ići na svoje treće olimpijske igre. I uzeti drugo zlato?! Naravno, nismo pali s Marsa, ne igramo tri godine pa trebamo biti sretni što smo došli na Igre. Naravno da idemo po zlato, no puno je prepreka. Dosta ovisi i u grupi. Olimpijske su možda i najlakše natjecanje, ima dosta slobodnog vremena, igra se svaki drugi dan, možeš se odmoriti.
Unatoč pune 32 na leđima, Ivanov elan nije splasnuo...
- Star jesam, ponekad vidim da dolazi na naplatu ono iz mladosti, no uvijek ću ići unutra, jedan na jedan, na glavu. To se ne može promijeniti, to je moj stil.
No, promjene su ipak nužne, promijenio se i rukomet. Ni naša reprezentacija ne igra lepršava kao ona iz najboljih dana...
- Istina je. Rukomet se jako promijenio. Danas je osnova svega snaga. Što jače opaliti, rasparati mrežu. Meni se to ne sviđa, zato i nisam nikad bio u Njemačkoj gdje se tako igra već 20 godina. Što se tiče one naše reprezentacije - nitko takvu nije imao, niti će imati. Moramo se i mi prilagoditi. Mi smo i onu našu prepoznatljivu 3-2-1 obranu igrali uvijek lijepo. Ne grubo, kao Francuzi...