- Jel za engleski?
- Ne, piše da pomažete u učenju i pisanju zadaća osnovnoškolcima svih uzrasta.
- Da, da, samo recite. Oprostite, dala sam dva oglasa. Dajem instrukcije iz engleskog, ali pomažem u učenju i drugih predmeta. Znam sve predmete za osnovnu školu napamet. Koliko je staro vaše dijete?
- Sad je krenulo u 5. razred.
| Među učenicima 2. razreda najveći je interes za instrukcije iz matematike - 77,3%. Na poduke iz hrvatskog jezika ide 1,4% učenika, a 0,4% ih traži pomoć učitelja povijesti |
- Koliko sati dnevno?
- Radili smo svaki dan četiri sata.
- Zar tako puno?
- Pa gledajte, ja vam mogu i podići dijete iz škole, vi ste skroz bez brige.
- Hvala, ali ide u peti razred. Zna sama doći kući. A koliko bi me to došlo?
- Običaj je da s djecom radim četiri sata dnevno. To vam je mjesečno 2000 kuna. Sve više od toga plaća se dodatno po satu.
- Više od toga? Mislim da neće biti potrebno.
- Nikad ne znate. Ja sam s tim dečkićem pred test vježbala i po šest sati. Gdje stanujete?
- U Gajnicama.
- Joj, to mi je jako daleko. Ja sam u Gračanima, a nemam auto. Inače bih rado došla k vama.
Nudi se i pisanje lektire
Ovo nije nikakva šala. Tako je, naime, od riječi do riječi glasio naš razgovor s Majom, apsolventicom zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Maja je jedna u nizu studenata koji svoj kućni budžet krpaju dajući instrukcije. Njezine su reference “apsolventica engleskog jezika i komparativne književnosti sa znanjem njemačkog i osnovama španjolskog.”
Škola tek što je počela, a oglasnici i portali već su zatrpani oglasima pojedinaca koji djeci nude pomoć u učenju. Instruktori su studenti, srednjoškolski i sveučilišni profesori, umirovljenici, inženjeri... Svi tvrde kako u radu s djecom imaju puno iskustva i obećavaju uspjeh. Najviše se nude instrukcije iz matematike, fizike, kemije i stranih jezika. No, ima ih za sve predmete, pa čak i za likovni. Želite li da vašem djetetu netko pomogne napisati lektiru, možete platiti i takvu uslugu.
Matematika, fizika, kemija
Opsežno istraživanje o privatnim instrukcijama što su ga od 2005. do 2007. na cjelokupnoj populaciji gimnazijalaca proveli Boris Jokić i Zrinka Ristić Dedić, znanstvenici iz Centra za istraživanje i razvoj obrazovanja koji djeluje u sklopu Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, pokazalo je da svaki drugi gimnazijalac povremeno ili stalno odlazi na instrukcije. Oni koji koriste instrukcije u 2. razredu gimnazije najčešće pohađaju privatne satove iz matematike (čak njih 77,3 posto). Po interesu slijede fizika (30,8 posto), kemija (21,1 posto) te strani jezici (18 posto). Instrukcije iz hrvatskog jezika uzima 1,4 posto učenika, a 0,4 posto ih uzima instrukcije iz povijesti.
Lijenost ili potreba
U četvrtom razredu gimnazije smanjuje se postotak učenika koji uzimaju instrukcije iz fizike i kemije, no raste potražnja za instrukcijama iz hrvatskog jezika. Istodobno, postotak učenika koji uzimaju instrukcije iz matematike penje se na čak 87,4 posto.
Dalibor Joler, ravnatelj 1. gimnazije u Zagrebu, smatra da učenici u najvećoj mjeri uzimaju instrukcije zato što nemaju radne navike i ne da im se učiti, pa idu linijom manjeg otpora.
- Znao sam pitati učenike zašto idu na instrukcije. Najčešće sam dobio odgovor da se samo tako mogu natjerati da uče sat ili dva tjedno. Kad sam im rekao: ‘Pa to možete sami’, rekli su mi da im se ne da - rekao je Joler. Koliko njegovih učenika ide na instrukcije, ne zna, no smatra da su u I. gimnaziji učenici koji uz školu plaćaju i instrukcije - u manjini.
| Tko upiše neku bolju gimnaziju i želi proći razred, nema drugog izbora nego platiti instrukcije, uvjerava nas Željka koja na instrukcijama zarađuje već dvadeset godina |
O tome zašto su među hrvatskim školarcima i njihovim roditeljima instrukcije posljednjih godina toliko na cijeni, za ravnatelja jedne od 10 najkvalitetnijih hrvatskih gimanzija nema dvojbe.
- Ne slažem se s tezom da je naš sustav toliko loš da djeca gradivo koje se uči u školi ne mogu svladati bez pomoći instruktora. Instrukcije se koriste iz prostog razloga jer je to postalo moda - tvrdi Joler.
Željka je inženjerka matematike koja već 20 godina zarađuje dajući instrukcije iz matematike i fizike, a njezina su iskustva potpuno drukčija.
- Tko upiše neku bolju gimnaziju i želi proći razred, nema drugog izbora nego platiti instrukcije - uvjerava nas instruktorica Željka. Tvrdi da instrukcije iz matematike masovno pohađaju i djeca koja su upisala prirodoslovno-matematičke gimnazije, za koju se pretpostavlja da su “rođeni matematičari”.
Loše osnovne škole
- I mene srce boli kada to vidim, ali to vam je tako. Cijeli je školski sustav postavljen naglavačke. Ima osnovnih škola iz kojih djeca izađu kao superodlikaši, ali bez osnovnoga znanja. Onda se upišu u neku zahtjevniju gimnaziju i odmah zarade nekoliko jedinica. Roditelje uhvati panika. U školi nemaju vremena s djecom dodatno raditi i nadoknađivati propušteno, pa je roditeljima jedini izlaz platiti instrukcije. Moje iskustvo pokazuje da je djeci najčešće problem matematika 5. i 6. razreda. Kad mi dođu, prvo s njima moram proraditi to gradivo, pa tek onda prelazimo na gradivo srednje škole - tvrdi Željka. Većina njezinih klijenata na instrukcije dolazi kako bi iz matematike dobili dvojku, eventualno trojku. Najčešće ih nalazi putem preporuke. Jedno je vrijeme objavljivala i oglas na internetu, no smatra kako je to poprilično riskantno. Iako su instrukcije “siva zona” koju nitko ne kontrolira, nikad ne znaš, kaže, tko će ti pokucati na vrata.
Krpanje profesorske plaće
Cijena sata privatnih instrukcija kreće se od 40 do više od 200 kuna. Prosječna je cijena sata 60 kuna. Koliko točno godišnje izdvoje roditelji školaraca za instrukcije teško je izračunati, jer ih djeca rijetko uzimaju kontinuirano tijekom godine. No, kada se brojka od 22.500 gimnazijalca, koliko ih prema rezultatima istraživanja najmanje svake godine uzima instrukcije, pomnoži s prosječnom cijenom sata, proizlazi da roditelji hrvatskih gimnazijalaca privatnim instruktorima, čija je osnovna zadaća ispraviti pogreške u radu njihovih kolega u školama, godišnje na ruke isplate najmanje 20 milijuna kuna.
Riječ je o novcu koji nigdje nije evidentiran i na koji profesori i studenti koji daju instrukcije ne plaćaju nikakav porez. Prosvjetnoj je vlasti sve to dobro poznato, no o tome godinama šute.
Marija je profesorica kemije. Ima dvoje djece. Plaćom u školi iznimno je nezadovoljna, a u instrukcijama vidi idealan način za krpanje kućnog budžeta. Iako na internetu postoje dva specijalizirana portala na kojima se oglašavaju davatelji instrukcija (www.moje-instrukcije.com i www.trebam-instrukcije.net), njihove usluge, najviše iz straha, nije nikada koristila.
- Jednom sam zalijepila oglas s brojem mobitela na rasvjetni stup pa su me zvali da moram platiti kaznu od 10.000 kuna. Rekla sam im da to neću platiti jer nemam novca, nisam im htjela dati ime, pa su me pustili na miru. No, poslije sam se stalno pitala hoće li mi na vrata pokucati porezna inspekcija - kaže Marija. Zašto država profesorima dopušta da uz osnovni posao u školama rade i na crno, ni njoj nije jasno.
Plaćaju vlastitog profesora
I istraživanje Borisa Jokića i Zrinke Ristić Dedić pokazalo je da roditelji i učenici instruktore najčešće angažiraju na temelju preporuka i poznanstava (čak 48,6 posto učenika instruktore nalaze sami, na preporuku prijatelja, za 44,2% učenika instruktore traže njihovi roditelji, također na temelju preporuka). Vrlo se rijetko i učenici i roditelji uzdaju u oglase (najviše njih 6,5 posto).
Iako je nastavnicima zabranjeno davati instrukcije svojim učenicima, na žalost ima i takvih primjera (prema istraživanju 0,5 posto učenika instrukcije uzima kod vlastitih nastavnika).
Zagrebačkim prosvjetnim krugovima godinama kruži priča o profesorici njemačkog jezika koja je davala instrukcije učenicima kojima je i sama predavala, a oni su joj umjesto u novcu uslugu plaćali svojim radom. Pospremali su joj stan, zbog čega su kolege u školi profesorici dali nadimak “tip i top.”
| Roditelji gimnazijalaca instruktorima isplate 20 milijuna kn da isprave greške njihovih kolega |
“Meni profesorica Izabela predaje hrvatski i baš je pušiona. Bez veze je i ne zna vas ništa naučiti”, napisao je u komentaru za svoju profesoricu koja je proglašena “popularnom instruktoricom” jedan učenik.
Dolaze kada zagusti
- Sve je to relativno. Kad dijete ispravi ocjenu, onda ste najbolji na svijetu, a kad ne ispravi, onda ste najgori - kaže Ivan, student 4. godine studija strojarstva koji u kompi s još jednim kolegom studentom nudi instrukcije iz niza predmeta. Njih su dvojica na Kvaternikovu trgu čak i unajmili poslovni prostor u kojem drže instrukcije. Planiraju osnovati udrugu instruktora, pa traže treću osobu od povjerenja koja se bavi istim poslom.
- Najveći je problem učenika koji uzimaju instrukcije u tome što oni to čine povremeno, kad im zagusti, pred neki test ili kada dobiju lošu ocjenu. Mi svojim klijentima želimo utuviti u glavu da nisi faca ako ne učiš, nego obrnuto. Učiti treba kontinuirano - kaže Ivan. Ima 20 učenika koji mu redovito dolaze na instrukcije, od kojih mjesečno zaradi 6400 kuna. Poslovni prostor plaća 1500 kuna, pa njemu i kolegi ostane oko 5000 kuna.
Na pitanje isplati li im se to, odgovara protupitanjem.
- Kako nam se ne bi isplatilo?
Nema mature bez poduke
- Za rad preko student-servisa nadnica je 25, najviše 30 kuna, a morali bismo raditi cijeli tjedan, što nam ne odgovara jer imamo obaveze na fakultetu. Ovako radimo samo subotom i zaradimo prostojan džeparac - kaže Ivan.
Znanstvenik Boris Jokić upozorava kako postoji opravdana bojazan da će od ove godine, kada starta državna matura, potražnja za instrukcijama dodatno porasti. Posebice će se tražiti instrukcije iz matematike, hrvatskog i stranih jezika, točnije predmeta koji su obavezni na maturi.
- Matura je test visokog uloga, a primjeri iz drugih zemalja pokazuju da u takvim rizičnim situacijama djeca u potpunosti koriste usluge paralelnog sustava obrazovanja - kaže Jokić.
Još donedavno problem velikog broja privatnih instrukcija bio je ograničen na obrazovne sustave Dalekog istoka (Japan, Koreju, Tajvan, Hong Kong), gdje su instrukcije toliko ekstremno raširene da djeca na privatnoj poduci provedu gotovo isti broj sati kao u školi. S vremenom takva se praksa proširila i na Ameriku i Englesku, pa se danas o instrukcijama sve više govori kao o globalnoj pojavi. Od zemlje do zemlje razlikuje se, međutim, postotak učenika koji odlaze na instrukcije.
U Kanadi je djece koja uz školu još plaćaju i instrukcije samo od pet do 20 posto, u Engleskoj 30 posto, dok ih je na Cipru čak 86 posto. Koreja, Bugarska i Mauricijus u jednom su trenu čak pokušali zabraniti instrukcije, no zabrana nije postigla baš nikakve rezultate.
U izvješće Svjetske banke iz 2008. o instrukcijama, Hrvatska se uz Mongoliju, Šri Lanku i Nigeriju našla u skupini zemalja koje ignoriraju taj problem. Što o tome misle u nadležnom Ministarstvu obrazovanja, nismo uspjeli doznati jer na tu temu nismo uspjeli naći sugovornika.
Kako Ivicu sustav obilježi
Prof. dr. Milan Matijević sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta smatra da je do poplave instrukcija došlo iz razloga što sustav zatvara oči pred problemima.
- Kada mali Ivica u 4. razredu počne pokazivati odgojne probleme iz nekih privatnih razloga, možda zato što mu se razvode roditelji, na njega se u razredu odmah gleda kao na problem. Šalje ga se pedagogu, proglašava lošim. Roditelji ne znaju što da s njim učine pa traže nekoga tko će mu pomoći u učenju. Ima i roditelja koji su prezaposleni pa nemaju vremena pomoći svome djetetu - kaže Matijević koji je i sam imao slučaj jednog poduzetnika koji ga je molio da mu pronađe studenta koji bi njegovu sinu pomogao učiti i pisati zadaće jer on za to nije imao vremena.
- Uspostavilo se da dijete ne treba samo pomoć, nego da treba oca, a mi smo mu ovako našli zamjenskoga tatu - kaže Matijević. Instrukcije za svoju djecu uzimaju i sami prosvjetari, najčešće kriomice.
- Moja me kolegica pitala mogu li njezinu sinu davati instrukcije iz matematike, ali me molila da to nikome ne kažem u zbornici kako drugi kolege ne bi pomislili da ima glupo dijete - ispričala nam je jedna srednjoškolska profesorica.
Istraživanje Borisa Jokića i Zrinke Ristić Dedić pokazalo je da instrukcije češće uzimaju djeca imućnijih i visokoobrazovanih roditelja koji za svoju djecu žele kvalitetnije obrazovanje od onoga što im sustav može priuštiti.
Čistila za instrukcije
Studentica Maša tvrdi, međutim, kako kod nje na instrukcije dolaze djeca iz svih socijalnih slojeva, osim onih najsiromašnijih.
- Cijena od 60 kuna i nije nešto što si prosječna obitelj može priuštiti. Imala sam jednu majku koja je radila kao sestra instrumentarka u bolnici, a u slobodno je vrijeme čistila stubišta kako bi svojim kćerima platila instrukcije - rekla nam je Maša.
Ivana Kalogjera Brkić
