Starokomunisti Bozaniću više nemaju što reći

PET
Šimonovićev gaf

Početkom tjedna dio medija prenio je izjavu koja se pripisuje ministru pravosuđa Šimonoviću, a na koju u medijima nije bilo reakcija. On je, prema Večernjaku i nekim elektronskim medijima, navodno potvrdio kako će Hrvatska “podizanjem optužnice protiv Rončevića Europskoj komisiji trebati dokazati da nam je pravosuđe neovisno i efikasno, te sposobno sankcionirati korupciju visokog profila“. Ministar je ovime zapravo počinio kazneno djelo prisile nad pravosudnim dužnosnicima. Vrlo je čudno da nakon toga mediji nisu zabilježili reakciju Državnog odvjetništva od srijede, u kojoj je upozoreno kako se kroz napise u medijima može zaključiti da je “protiv Rončevića i Bačića podignuta optužnica u svezi tzv. afere Kamioni kao jedan od uvjeta pretpristupnim pregovorima“. DORH je upozorio da je u tijeku istraga, a da optužnica još nije podignuta. Tek nakon obavljene istrage Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta donijeti će, temeljem utvrđanih činjenica kroz istražne radnje, odluku treba li podići optužnicu ili obustaviti postupak. Ovo je jasan odgovor svima onima koji tvrde da politika naređuje Bajiću i DORH-u što će raditi.

SUB
Lekcija iz demokracije

U Josipovićevu predizbornu kampanju uključile su se i dvije kolegice po peru, “novinarske sijamske blizanke“ Renata Ivanović i Danica Juričić. Obje su u novinarskoj organizaciji obavljale prestižne dužnosti. Danica Juričić, između ostaloga, bila je predsjednica komisije za promjenu statuta HND-a. U taj statut (bio sam osobno član komisije) ugradili smo i odredbu o nespojivosti bilo kakve političke aktivnosti, uključujući i predizbornu, bilo kojeg člana HND-a. Obje su podnijele ostavke na sve dužnosti u novinarskoj organizaciji i tako primjerom održale lekciju iz demokracije. Svaka im čast.

NED
Gdje je tajni ugovor sa sinom

Predsjednica vlade Jadranka Kosor izjavila je kako uporno traži “tajni ugovor“ između Vlade RH i INA-e. Prije svega se postavlja pitanje kako vlada može stajati iza ugovora kojeg njeni članovi kada je potpisan nisu vidjeli (Kosor je tada bila potpretsjednica vlade). Ako premijerka ne zna gdje je ugovor, reći ću joj - kod Polančeca. Konačno, što čeka DORH, koji po zakonu treba braniti državne interese. Očito je da u tom ugovoru nešto “smrdi“. Ako i ne “smrdi“, takvi ugovori moraju biti transparentni. Sama činjenica da MOL sada prodaje hrvatskoj državi i vladi posao s plinom po 10 puta većoj cijeni od one koju je platio govori da se radi o kriminalu. Neka, dakle, Bajić krene na posao.

PON
Kerumov medijski ispad

Jučer mi je na Brač, gdje se još uvijek nalazim na prisilnom rehabilitacijskom odmoru, u posjet došao veleposlanik jedne velike europske države. Čavrljali smo o svemu i svačemu. Igrom slučaja smo u vrijeme ručka kod moje punice, a zbog činjenice da se u kuhinji nalazi TV, gledali Stankovićev show s Kerumom. Ono što smo obojica zaključili je provokativni neprofesionalizam u vođenju emisije. Stanković se trudi da unaprijed ide đonom na neke koji mu nisu po ćudi, dok drugim sugovornicima ide niz dlaku. Kerum, kakav je tvrd i neizbrušen, drčan i sirov, uletio je u Stankovićevu zamku i napravio sramotni politički gaf. Bez obzira na svoje intimne stavove i misli, Kerum bi morao znati da živi u zemlji opožarenoj ratom iz nacionalističkih motiva. Osim toga i bez političkih motiva, ovakav stav prema Srbima, inače duboko uvriježen i ukorijenjen kod velikog broja Hrvata, jednostavno u modernom svijetu ne prolazi iako nažalost ne nestaje. Kao što vidimo u Americi, rasizam buja na visokom nivou. Meta je osobno predsjednik Obama, no on tome ne pridaje puno važnosti. On je bio crnac prije nego je postao predsjednik i biti će to do smrti. Međutim, njemu nije palo na pamet da, poput nekih srpskih političara u Hrvatskoj, na Kerumov prostakluk odgovaraju još gorim prostaklukom i primitivizmom.

UTO
Mesićev politčki infantilizam

Trenutni nam se predsjednik odlučio na Kubi zorno demonstrirati svoj antifašistički stav. Otišao je tamo i položio vjenac na grob crvenog fašiste Che Guevare. Taj je, naime, tip, po zanimanju liječnik revolucionar, tako omastio svoje ruke krvlju u likvidacijama svojih političkih protivnika da bi ga po današnjim kriterijima međunarodnog kaznenog sudovanja zasigurno proglasili najtežim ratnim zločincem. S ove bolesne ikone moje generacije konačno je pala lažna pozlata. Sam čin Mesićeve posjeta Kubi i posmrtnog odavanja počasti Cheu platila je Hrvatska i to promptno. Trenutnog nam je predsjednika bojkotirao svaki iole ozbiljniji državnik na zasjedanju skupštine UN-a. Sreća da je na odlasku. Očigledno je da se Mesić s porastom godina sve više vraća u ratnu mladost, što je jasan dokaz senilnosti. I to ne samo političke. Nažalost, taj će nas zakasnjeli infantilizam dugo pratiti kao stigma, jer vanjska poltika jedne zemlje prati se kroz kontinuitet, a svatko tko imalo prati politiku može vidjeti u kojoj nas je mjeri Mesić posvadio sa svim relevantnim političkim snagama u svijetu.

SRI
Rudof uvijek gospodin

Današnja rasprava u Hrvatskom saboru velika je satisfakcija za profesora Rudolfa. Upravo oni, poput Vesne Pusić i njenih medijskih trabanata, koji su bili najglasniji u zahtjevima da se Rudolf eliminira iz pregovora sada najžešće napadaju Kosoricu i vladu zbog popustljivosti prema Slovencima. Eto što se događa kada se vođenje vanjske politike prepusti provincijalnom đilkošu čija je bahatost upravo proporcionalana njegovom neznanju. Rudolfu je, naime, tijekom razgovora Jandroković rekao kako ako želi podnijeti ostavku prvo to njemu priopći. Ljutiti Rudolf mu je na to odgovorio “ovog trenutka vam je priopćavam“. Svaka čast, profesore. Sjećam ga se još od studentskih dana. Kada god bi ga neki student pozdravio na ulici, on bi u znak pozdrava podigao svoj crni šešir. Gospodin ostaje gospodin. U svemu. 

ČET
Hodočašće u Jasenovac

Rijetko kada se, čak i na crkvenom slavlju, nađe na jednom mjestu 300 svećenika. Ovaj puta bilo je upravo tako. Zagrebački nadbiskup, kardinal po časti, Josip Bozanić, pohodio je komunistički kazamat u Gradišci, koji simbolizira stradanje hrvatskih rodoljuba od jugoslavenske komunističke diktature, a u kojem je, između ostalih, umrlo i dosta svećenika. Bozanić je potom otišao u Jasenovac gdje je, zajedno sa svojim svećenicima i brojnim biskupima, molio za žrtve koje je tu likvidirala ustaška vlast. Pri tom je naglasio kontinuitet osude ustaškog režima od strane Katoličke crkve od vremena Stepinca do danas.

Tek toliko da to čuju oni koji to nikada nisu htjeli čuti. I što sada? Što će sada starokomunisti koji se skrivaju iza riječi antifašizam moći prigovoriti crkvi. Zadnji im je dah bio prozivanje Bozanića jer nije bio u Jasenovcu. Neki će ovaj čin proglasiti povijesnim, neki će ga relativizirati smatrajući ga normalnim događajem u nizu kojim je Katolička crkva, pomno vodeći računa u političkoj situaciji, polako otvarala problem Jasenovca. No, vrh Crkve uvijek je vodio računa kako se ne smije dopustiti neprijateljima hrvatskog naroda i crkve manipuliranje Jasenovcem. Ovaj čin, kao i posjet nadbiskupa Srakića, treba zato smatrati doprinosom saniranju trauma iz Drugog svjetskog rata, kao i posljedica jasenovačke tragedije za hrvatski narod, Hrvatsku u cjelini i za sve nas, ljude dobre volje.
Ivan Zvonimir Čičak