Naslovnica Vijesti Komentari Sport J2 Vita Kultura Spektakli Fotogalerije

Naslovnica >> Arhiva >> Stephenie Meyer: J. K. Rowling i ja smo mame koje su uspjele s prvom knjigom

Stephenie Meyer: J. K. Rowling i ja smo mame koje su uspjele s prvom knjigom

Objavljeno: 28. 09. 2008. 08:00

Uređeno: 26. 06. 2009. 12:48

Autor: Portal Jutarnji.hr

img
ZAGREB - Do pri­je tri go­di­ne ime Ste­phe­nie ­Meyer (34) u svi­je­tu knji­že­vno­sti ni­je zna­či­lo apso­lu­tno ništa. Bi­la je obi­čna ame­ri­čka ku­ća­ni­ca ko­ja je ži­vje­la mi­ran ži­vot u ­Phoenixu sa su­pru­gom Chri­sti­a­nom, ko­jeg zo­ve Panc­ho, i tro­ji­com si­no­va - Ga­be­om, Set­hom i Eli­jem.

A on­da je obja­vi­la pr­vi ro­man “Su­mrak” u ko­jem pri­ča ne­o­bi­čnu pri­ču o dje­voj­ci Bel­li ko­ja se za­lju­blju­je u vam­pi­ra ­Edwarda, a za naj­bo­ljeg pri­ja­te­lja ima vu­ko­dla­ka Ja­co­ba. Lju­ba­vna pri­ča s ele­men­ti­ma ho­ro­ra pre­ko no­ći je osvo­ji­la ci­je­li svi­jet.

Do da­nas je Ste­phe­nie obja­vi­la uku­pno če­ti­ri knji­ge. Uz “Su­mrak”, i nje­go­ve na­stav­ke “Mla­di Mje­sec”, “Po­mr­či­na” i “Pra­sko­zo­rje” ko­je je izašlo ovo­ lje­to.

Pr­ve tri knji­ge iz te­tra­lo­gi­je pro­da­la je u 5,3 mi­li­ju­na pri­mje­ra­ka, a tre­ća knji­ga iz se­ri­ja­la, “Po­mr­či­na”, u vri­je­me izla­ska uspje­la je s pr­vog mje­sta li­ste best­sele­ra The New ­Yorka Ti­me­sa izba­ci­ti se­dmi na­sta­vak se­ri­ja­la o ­Harryju Pot­te­ru.

Cijeli se­ri­jal “Su­mrak” tre­nu­tačno je pr­vi na li­sti The New ­York Ti­me­sa, ­onoj ko­ja pra­ti pro­da­ju knji­ga u na­stav­ci­ma dok je se­ri­jal o ­Harryju Pot­te­ru ­osmi. Me­di­ji je ­zbog to­ga na­zi­va­ju ame­ri­čkom J. K. ­Rowling, a obo­ža­va­te­lji ma­log ča­ro­bnja­ka vr­lo su br­zo po­sta­li i obo­ža­va­te­lji nje­zi­nih fan­ta­sti­čnih ro­ma­na.

Svo­ju sla­vu ­Meyer ve­li­kim di­je­lom mo­že za­hva­li­ti i in­ter­ne­tu jer se ­glas o nje­zi­noj pri­či po­put po­ža­ra proš­irio ser­vi­si­ma za dru­že­nje. ­Svoj fan klub ima i u Hr­vat­skoj, a pr­ve tri knji­ge, ko­je je obja­vio za­gre­ba­čki Al­go­ri­tam, do­sad su pro­da­ne u 9000 pri­mje­ra­ka. Uz če­tvr­ti dio se­ri­ja­la “Su­mrak”, Al­go­ri­tam pla­ni­ra usko­ro obja­vi­ti i nje­zi­nu pr­vu knji­gu za odra­sle, “The ­Host”.

U ek­sklu­zi­vnom ra­zgo­vo­ru za Ju­tar­nji ­list ot­kri­va ka­ko je došla na ide­ju za ro­ma­ne, što o nje­zi­nu pi­sa­nju mi­sli njezi­na obi­telj te ka­ko gle­da na uspo­re­dbe s J. K. ­Rowling.

Ide­ja za pri­ču došla vam je u snu - je­dnom ste ispri­ča­li da ste sa­nja­li ljud­sku dje­voj­ku i vam­pi­ra ka­ko sje­de na pro­plan­ku. On je u nju za­lju­bljen, ali i že­dan nje­zi­ne kr­vi. Mo­že li do­i­sta je­dan san po­kre­nu­ti ta­kvo lu­di­lo ka­kvo ste vi iza­zva­li svo­jim knji­ga­ma? Ka­ko se san uo­pće ra­zvio u ci­je­lu pri­ču i če­ti­ri knji­ge?

- Ne mo­gu sa­svim do kra­ja opi­sa­ti ko­li­ko je taj san bio ne­o­do­ljiv. Po­mi­sao da ga za­ne­ma­rim bi­la mi je go­to­vo ne­u­go­dna. Pi­sa­nje je pak bi­lo go­to­vo pri­sil­na ra­dnja. Ni­kad pri­je ili po­sli­je to­ga sna ni­sam do­ži­vje­la nešto sli­čno.

No kad sam je­danput po­če­la pi­sa­ti, više mi ni­je tre­bao ni­ka­kav san. Ni­je mi više tre­bao ka­ta­li­za­tor za pi­sa­nje kad sam ot­kri­la uzbu­đe­nje i za­ba­vu ko­je ono do­no­si.    

Je li vas za pri­ču in­spi­ri­rao ne­tko od lju­di ko­je po­zna­je­te? Sliči li Bel­la mo­žda va­ma ili ­Edward, odno­sno Ja­cob, vašem su­pru­gu?

- U ­svim mo­jim li­ko­vi­ma na­la­zi se dio me­ne, no ja to obi­čno ne vi­dim dok ne ­završim pri­ču. Bel­la fi­zi­čki sliči me­ni u sre­dnjoškol­skoj do­bi, no naše su oso­bno­sti veoma ra­zli­či­te. Za­pra­vo, u emo­ci­o­nal­nome smi­slu mno­go sam sli­čni­ja ­Edwardu. A u ­Edwardovu ili Ja­co­bo­vu ka­ra­kte­ru za­i­sta ne­ma ni­če­g od Panc­ha. Na­ža­lost, ­Edward i Ja­cob ne sliče stvar­nim lju­di­ma - oni su samo mo­ja mašta i že­lje.

Zašto lju­di to­li­ko vo­le pri­če o vam­pi­ri­ma?

- Či­ni mi se da su lju­di opće­ni­to veoma fa­sci­ni­ra­ni ču­do­višti­ma. Ima­mo naše Fran­ken­ste­i­ne i zom­bi­je i sve osta­le, no či­ni mi se da su nam vam­pi­ri omi­lje­ni jer oni je­di­ni ima­ju pri­vla­čne ka­ra­kte­ri­sti­ke, a sva dru­ga ču­do­višta ima­ju i taj ele­ment ho­ro­ra - taj ga­dlji­vi fa­ktor i ­strah. Vam­pi­ri mo­gu bi­ti li­je­pi, mo­gu bi­ti pro­fi­nje­ni, ima­ju oso­bi­ne ko­ji­ma svi mi težimo - vje­čnu mla­dost, sna­gu i in­te­li­gen­ci­ju. Vam­pi­ri ima­ju tu dru­gu stra­nu ko­ju osta­la ču­do­višta ne­ma­ju. Mi­slim da su lju­de osvo­ji­li mješavi­nom do­bra i zla.

Ka­kav je osje­ćaj bi­ti po­pu­lar­na po­put J. K. ­Rowling i ­Harryja Pot­te­ra? Je­ste li oče­ki­va­li sla­vu? Je­ste li ­ikad upo­zna­li J. K. ­Rowling i mo­žda po­di­je­li­le spi­sa­telj­ske taj­ne? Je­ste li uo­pće pro­či­ta­li se­ri­jal o Pot­te­ru i ka­kav je vaš do­jam?

- Ni­sam ni izbli­za po­pu­lar­na kao J. K. ­Rowling. Ona je fe­no­men za se­be; mi­slim da se ta­kvo što ne­će ni­ka­da po­no­vi­ti. La­ska­ju mi uspo­re­dbe s ­njom, no mi­slim da nas dvi­je ne­ma­mo mno­go za­je­dni­čkog, ­osim stra­sti naših obo­ža­va­te­lja i či­nje­ni­ce da smo ­obje maj­ke ko­je su po­sti­gnule ­uspjeh pr­vim ro­ma­nom. Ni­sam je ima­la pri­li­ku upo­zna­ti, no do­i­sta bih vo­lje­la. Ja sam, na­i­me, ve­li­ki obo­ža­va­telj se­ri­ja­la o ­Harryju Pot­te­ru.

Ko­li­ko vam se ži­vot pro­mi­je­nio otkad ste na­pi­sa­li pet ro­ma­na? Je­ste li da­nas bo­ga­ta že­na? Je li ži­vot da­nas bo­lji i na ko­ji na­či­n?

- Da­nas sam za­po­sle­ni­ja ne­go pri­je, mno­go više pu­tu­jem, no ina­če je sve dru­go osta­lo ­isto. Do­duše, pre­se­li­la sam se u no­vu ku­ću ka­ko bih bi­la bli­že ro­di­te­lji­ma.

Ame­ri­čki vas me­di­ji če­sto pred­sta­vlja­ju kao ku­ća­ni­cu ko­ja pri­je “Su­mra­ka” ni­je na­pi­sa­la ni­ re­tka. Ka­ko vi se­be do­ži­vlja­va­te? Ko­je su pre­dno­sti, a ko­je ma­ne ži­vo­ta ku­ća­ni­ce u svi­je­tu u ko­jem že­ne sve češće po­kušava­ju bi­ti ­uspješne na po­slu kao i muškar­ci?

- Se­be pri­mar­no do­ži­vlja­vam kao maj­ku. Mi­slim da je bi­ti maj­ka naj­va­žni­ji po­sao ko­ji oso­ba mo­že ima­ti.

U vašem ro­ma­nu ko­ji je osvo­jio mla­de Bel­la je ra­za­pe­ta izme­đu lju­ba­vi pre­ma ­Edwardu i Ja­co­bu. Vo­li obo­ji­cu i za­pra­vo je, na ne­ki na­čin, uple­te­na u lju­ba­vni tro­kut. To baš i ni­je ra­zvoj do­ga­đa­ja ko­ji se oče­ku­je kod pra­ve lju­ba­vi?

- Vje­ru­jem u slo­že­nost, ra­zno­li­kost i po­tpu­no lu­di­lo lju­ba­vi. Sre­tna oso­ba vo­li sto­ti­ne lju­di u ­svome ži­vo­tu, sva­ko­ga na ra­zli­čit na­čin - obi­telj­skom lju­ba­vlju, pri­ja­telj­skom, ro­man­ti­čnom, ra­zli­či­tim in­ten­zi­te­ti­ma i du­bi­nom. Mi­slim da ti­me što vo­li­mo više od je­dne oso­be ne gu­bi­mo spo­so­bnost ili pra­vo na istin­sku lju­bav. Mi­slim da je to oso­bi­to to­čno sto­ga što ra­zli­či­te lju­de ni­ka­da ne vo­li­mo na ­isti na­čin. Uz to­ga, ako smo sre­tni, s pra­ksom na­u­či­mo bo­lje vo­lje­ti. Na kra­ju, ­stvar je u to­me da mo­ra­mo oda­bra­ti ko­mu će­mo se po­sve­ti­ti - to je te­melj pra­ve lju­ba­vi, a ne ne­do­sta­tak dru­gih mo­gu­ćno­sti.

Je li po­tra­ga za lju­ba­vlju naj­va­žni­ja ­stvar u našem ži­vo­tu? Za­hti­je­va li lju­bav nu­žno i žr­tvu, kao u vašim ro­ma­ni­ma? Mo­ra li lju­bav naj­pri­je bi­ti teška da bi bi­la sla­tka?

- Sa­mo u ro­ma­ni­ma lju­bav mo­ra bi­ti teška jer tre­ba­te kon­flikt da bi pri­ča postala uzbu­dlji­va. Sre­tna, za­do­volj­na lju­ba­vna pri­ča do­sa­dna je u ro­ma­ni­ma, no pre­di­vna je u stvar­nome ži­vo­tu.

Odra­sli ste u ve­li­koj obi­te­lji, s dvi­je se­stre i tri bra­ta. Ka­ko je odra­sta­ti u uvi­jek pu­noj ku­ći?

- Bi­lo je pre­di­vno. Vo­lim oko se­be ima­ti mno­go lju­di ko­ji­ma je sta­lo do me­ne. To je izvr­stan su­stav ­potpore.

Uda­li ste se ra­no, sli­čno kao Bel­la, i već ima­te tri si­na. Ka­ko ste upo­zna­li ­svog su­pru­ga? Ka­kva je bi­la vaša lju­ba­vna pri­ča?

- Ni­sam se uda­la baš to­li­ko ra­no kao Bel­la, no upo­zna­la sam su­pru­ga mno­go pri­je ne­go ona ­Edwarda. Odra­sli smo za­je­dno, no ni­smo bi­li pri­ja­te­lji, a ka­mo­li ro­man­ti­čno po­ve­za­ni sve do naših dva­de­se­tih. Kad smo po­če­li pro­vo­di­ti vri­je­me sku­pa, br­zo smo ot­kri­li da že­li­mo bi­ti za­je­dno. Vjen­ča­li smo se de­vet mje­se­ci na­kon našeg pr­vog izla­ska.

Je­su li vaš su­prug ili ne­ki od si­no­va pro­či­ta­li se­ri­jal “Su­mrak”? Ko­ji im je naj­dra­ži dio?

- Moj su­prug je pro­či­tao ‘Su­mrak’, a si­no­vi­ma smo pro­či­ta­li knji­ge. Svi­ma su naj­dra­že su­per­mo­ći ko­je ima­ju vam­pi­ri.  

Ka­da pišete i ka­ko? Če­ka­te li in­spi­ra­ci­ju ili se vo­di­te za osje­ća­jem?

- Pišem na ra­ču­na­lu, ugla­vnom no­ću jer me ta­da naj­ma­nje pre­ki­da­ju. Naj­češće ne mo­ram če­ka­ti in­spi­ra­ci­ju jer je u mo­joj gla­vi uvi­jek nešto što že­li iza­ći van.

Vaš ro­man za odra­sle “The ­Host” naišao je na do­bar oda­ziv pu­bli­ke. Ra­zmišlja­te li o to­me da pro­mi­je­ni­te či­ta­telj­sku pu­bli­ku i da se od mla­dih okre­ne­te sta­ri­ji­ma? Je li za odra­sle te­že pi­sa­ti i što je te­ma vašeg idu­ćeg ro­ma­na?

- Kad sam po­če­la pi­sa­ti ‘Su­mrak’, ni­sam ima­la na umu mla­de, kao što ni­sam ra­zmišlja­la ni­ o sta­ri­jim či­ta­te­lji­ma kad sam po­či­nja­la pi­sa­ti ‘The ­Host’. Dok pišem, ni­ka­da ne ra­zmiš­ljam o dru­goj pu­bli­ci ­osim sa­me se­be - to mo­že če­ka­ti do fa­ze ure­đi­va­nja ro­ma­na. Ni­sam si­gur­na u ko­ju će se ka­te­go­ri­ju ubrojiti moj slje­de­ći ro­man - ho­će li bi­ti na­mi­je­njen mla­dim ili odra­slim či­ta­te­lji­ma. Za­pra­vo, mi­slim da to ni­je ni­ bi­tno - do­bra knji­ga je do­bra knji­ga.

Čla­ni­ca ste mor­mon­ske cr­kve, Cr­kve Isu­sa Kri­sta sve­ta­ca po­slje­dnjih da­na. Če­sto ka­že­te da Cr­kva ima ve­li­k utje­caj na to tko ste i na to ka­ko gle­da­te na svi­jet, pa ti­me i na vaše pi­sa­nje. Ko­li­ko vaša vjer­ska uvje­re­nja utje­ču na vaše pi­sa­nje?

- Mo­ja uvje­re­nja do­i­sta utje­ču na ono što pišem, a i mo­ji li­ko­vi su svje­sni spi­ri­tu­al­nog di­je­la ži­vo­ta. Mi­slim da su ­zbog to­ga stvar­ni­ji i da se s nji­ma lakše po­ve­za­ti. Stvar­ni lju­di če­sto se pi­ta­ju što nas če­ka iza ­ovog ži­vo­ta i ka­ko bi tre­ba­li ži­vje­ti. Mo­ji li­ko­vi ta­ko­đer o to­me ra­zmišlja­ju.

U Hr­vat­skoj ima­te ve­li­k in­ter­net­ski ­klub obo­ža­va­te­lja. Je­ste li po­sje­ti­li mo­žda nji­ho­vu stra­ni­cu ili ra­zgo­va­ra­li s nji­ma? Ko­li­ko vam obo­ža­va­te­lji pišu? Ima­te li ne­ko omi­lje­no pi­smo? I pla­ni­ra­te li mo­žda po­sje­ti­ti Hr­vat­sku?

- Ja­vi­li su mi se mno­gi obo­ža­va­te­lji iz ci­je­lo­ga svi­je­ta ta­ko da mi je zbi­lja teško oda­bra­ti omi­lje­no pi­smo. Sva su ta­ko dra­ga! Ni­sam pla­ni­ra­la po­sje­ti­ti Hr­vat­sku. Za­pra­vo, mo­ram do­ni­je­ti veoma tešku odlu­ku i na go­di­nu da­na odu­sta­ti od pu­to­va­nja ka­ko bih više vre­me­na pro­vo­di­la kod ku­će sa svojom obi­te­lji.

Po­pu­lar­nost svo­jih ro­ma­na u ve­li­koj mje­ri mo­že­te za­hva­li­ti in­ter­ne­tu i stra­ni­ca­ma za dru­že­nje, po­put ­MySpacea. Ka­kav je vaš ­stav pre­ma no­vi­m me­di­ji­ma i što mi­sli­te ka­ko su oni pro­mi­je­ni­li naš sva­ko­dne­vni ži­vot?


- Mi­slim da su no­ve te­hno­lo­gi­je, oso­bi­to in­ter­net, ja­ko po­mo­gli da se stvo­ri oso­bni­ji ­odnos izme­đu či­ta­te­lja i pi­sa­ca. Za­hva­lju­ju­ći mo­joj stra­ni­ci www.­stepheniemeyer.com, či­ta­te­lji­ma mo­gu pru­ži­ti mno­go više in­for­ma­ci­ja ili po­sta­vi­ti na web odlom­ke iz svojih knji­ga. To se svi­đa mo­jim či­ta­te­lji­ma. Dok sam odra­sta­la, či­ta­la sam ja­ko mno­go i vo­lje­la bih da sam s pi­sci­ma mo­gla to­li­ko ko­mu­ni­ci­ra­ti kao či­ta­te­lji da­nas.

Za pro­si­nac je dogovorena pre­mi­je­ra fil­ma sni­mlje­nog pre­ma pr­vom ro­ma­nu “Su­mrak”. Je­ste li vi­dje­li ne­ke di­je­lo­ve i je li pri­ča na fil­mu pri­ka­za­na ona­ko ka­ko ste je vi za­mišlja­li?

- Ja­ko sam uzbu­đe­na ­zbog fil­ma. Vi­dje­la sam ga i zbi­lja sam uži­va­la u nje­mu. Ra­zli­ku­je se od knji­ge, no bit ‘Su­mra­ka’ je unu­tra. Ro­bert Pat­tin­son i Kri­sten ­Stewart, ko­ji glu­me ­Edwarda i Bel­lu, odli­čni su, a ke­mi­ja ko­ja se osje­ća me­đu nji­ma pri­ču za­i­sta či­ni uvjer­lji­vom.

Je­dnom ste pri­li­kom izja­vi­li da ne vo­li­te ho­ro­re. Ho­će­te li se bo­ja­ti kad u ki­nu na ve­li­kome pla­tnu zli vam­pir Ja­mes po­čne s istu­re­nim zu­bi­ma pro­ga­nja­ti Bel­lu, a krv šiklja­ti na sve stra­ne?   

- Ne sma­tram svo­je knji­ge ho­ro­ri­ma, a ­strah io­na­ko ni­je oko­sni­ca film­ske pri­če. Ni­je me ­uplašilo na­si­lje ko­je sam vi­dje­la.


Tanja Tolić

Λ VRH


Prebaci se na: