Naslovnica Vijesti Komentari Sport J2 Vita Kultura Spektakli Fotogalerije

Naslovnica >> Komentari >> Što ginekolog Milinović misli o Jadranki Kosor

Što ginekolog Milinović misli o Jadranki Kosor

Objavljeno: 18. 07. 2009. 03:07

Uređeno: 22. 10. 2009. 07:11

Autor: Ante Tomić

Divna je ova zemlja, meni najdraža. Dok na jednoj strani Jadranka Kosor, predsjednica Vlade, novinarima ispovijeda privatnu traumu kako je odrasla bez oca i kako s tim čovjekom ni danas nema nikakav odnos, Darko Milinović, ministar zdravstva, sa saborske govornice odlučno poručuje da samo crkveno vjenčani parovi mogu biti valjani roditelji. Građaninu ostaje da sam odgonetne je li Milinović bio tek nespretan i netaktičan ili je zaista htio uvrijediti gospođu koja mu je nadređena. Ne precjenjujući pamet naše premijerke, vjerujem da čak i ona može shvatiti da je ministar zdravstva, zajedno s tisućama samohranih roditelja, obezvrijedio odgojni trud i odricanje i njezine majke.

Kako se ‘to’ zvalo u doba moje babe

Kosor, koja je tek u ozbiljnim godinama ušla u veliku zajednicu kršćana, a u djetinjstvu je nisu ni pokušali upoznati s čudesnim djelom Spasitelja našega, žena čiji se mama i tata nisu pred raspelom zakleli na doživotnu odanost i ljubav u dobru i zlu, zdravlju i bolesti, i još je, kraj svega, i sama odlučila podizati dijete bez partnera, po Milinovićevim mjerilima nedvojbeno je moralno neprikladna, zazorna, na neki način oštećena osoba, da ne spominjemo neki od onih poganih narodnih izraza kojima obiluje naš bogati jezik. Zanimljivo bi bilo zaviriti u mozak ministra zdravstva i u nekom mračnom kutu, među mislima koje sunce nikad ne obasja, otkriti što on u svojim najintimnijim trenucima, u postelji pred spavanje ili kad malo popije, sam sebi šapuće o svojoj šefici.

Ministar zdravstva barem je nešto mislio. S druge strane, Bajs za vrijeme rasprave o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji nije mislio ništa. Slao je sms poruke
U ljudskim glavama nađe se kojekakvog smeća, svima gdjekad padne na pamet nešto od čega se zasramimo, ali za ono što provincijski ginekolog Darko Milinović stvarno misli o Jadranki Kosor, o njezinu djetinjstvu bez oca i majčinstvu bez supruga, uvjeren sam da bi vam natjeralo crvenilo u obraze. Katolici i njihov osjećaj za doličnost, osvjedočili ste se vjerojatno, znaju biti veoma okrutni.

“Samohrana majka?”, rekla bi moja pokojna baba upitno podižući obrve. “U moje doba se to zvalo kurva”. Možda ste i vi na selu imali ili još uvijek imate takvu neku milu staricu, koja će odrješito i nesentimentalno ili čak sa sadističkim veseljem diskvalificirati svakoga tko se ne pokorava gvozdenom ćudoređu majke crkve. Moja baba Mara, Bog joj duši dao, u tim je stvarima bila inkvizitorski istančana. Tolerantna i suosjećajna, po prilici, kao kardinal Torquemada. S velikom dragošću danas se sjećam njezinog otrovnog jezika, ali nazori su joj zaista bili ponešto zastrašujući.

Prava stoka

Takav je nekako i naš ministar zdravstva Darko Milinović. Upravo s jednakog zadrtog i isključivog, surovog, bezosjećajnog i primitivnog stajališta napisan je novi Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, po kojemu se nevjenčanim parovima oduzima pravo na liječenje neplodnosti, a koji je s parlamentarne govornice Milinović branio riječima da samo crkveno vjenčani muškarci i žene mogu biti dobri roditelji. Kažu da je to kršćanski stav, pa i biskupi će pozdraviti Milinovićev istup, ali ja upravo ne mogu zamisliti da bi išta bilo manje kršćanski od toga.

Baš naprotiv, teško da bih se mogao sjetiti ičega tako zločestog i pakosnog kao što je uskraćivanje prava na dijete. Oduzeti osobi radost roditeljstva, da otkrije kako je voljeti nekoga više nego sebe, grliti ga u samrtnom strahu da mu se štogod ne dogodi, žrtvovati se za njega, umrijeti ako treba... ne dati čovjeku da upozna tu, najčišću, potpunu i bezuvjetnu ljubav - ima li išta na ovom svijetu da je udaljenije od istinske naravi evanđelja? Oni što se predstavljaju kršćanima i misle da govore i postupaju uime kršćanske vjere nekada se uistinu ponašaju kao prava stoka. Ali, opet, ministar zdravstva je barem nešto mislio.

S druge strane stola u Banskim dvorima, dok se u Vladi raspravljalo o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji, ministar turizma Damir Bajs, sva je prilika, nije mislio ništa. Pretpostavljam da je drijemao dok su govorili o zakonu, ili je možda rješavao križaljku, ili slao sms poruke, ili se igrao podmornica s ministrom poljoprivrede, jer kako bi inače objasnili da je Bajs podigao ruku za dokument u kojemu se nevjenčanim partnerima uskraćuje pravo na liječenje neplodnosti, ako je upravo on nekoliko mjeseci ranije po jednakom poslu obilazio bolnice sa svojom tada nevjenčanom partnericom?

Blaženi osmijeh ministra turizma

Ministar zdravstva barem je nešto mislio. S druge strane, Bajs za vrijeme rasprave o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji nije mislio ništa. Slao je sms poruke
Ministar turizma, blaženo se osmjehujući, praznoglavo je glasao, pravo i ne znajući za što glasuje. U jednom čudesnom trenutku poslušno je digao ruku protiv sebe, svoje supruge i svoga malog djeteta.

Ili je ipak znao zašto je glasao? I to je također zanimljiva opcija za razmišljanje.

Ako je Damir Bajs znao o čemu se radi, ako je bio pri svijesti i pod punom moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornošću dao svoj pristanak Zakonu o umjetno potpomognutoj oplodnji, možda mu se naprosto smučio obiteljski život. Dogodi se, istina rjeđe, da i muškarce uhvati postporođajna depresija. Lako bih mogao zamisliti kako su ministra turizma psihički i fizički uništili dernjava i nespavanje, mijenjanje pelena i grijanje bočica.

Proučavajući zelenkastu stolicu bebe, čovjek se pokajao što se upustio u pustolovinu roditeljstva, shvatio je da je pogriješio i htio bi ljude poštedjeti užasa kroz koji on prolazi.

I to je pošteno. I ljudski. Makar, isto, da sam ja Damir Bajs, ne bih se usudio to ženi priznati. Kako bilo, mene sve više onespokojava ova skupina moralno i intelektualno manjkavih muškaraca i žena koji bez ikakva političkog legitimiteta zemlju pouzdano vode u propast. Gledajući ih posljednjih dana kako teturaju i sudaraju se glavama, sjetio sam se Borata Sagdiyeva: kome smo dali vlast, mogli smo i majmunu dati pištolj.

Najgora gomila problema

Premijerka Kosor reći će ipak kako nam izvanredni parlamentarni izbori u ovom trenutku nipošto ne trebaju, jer bi zbog izbora tri do pet mjeseci sve stalo i izgubilo bi se dragocjeno vrijeme, potrebno za rješavanje nagomilanih problema.

Ako mene pitate, najgora gomila problema koja nam se dogodila zove se Jadranka Kosor, Damir Polančec, Božidar Pankretić, Đurđa Adlešič, Slobodan Uzelac, Gordan Jandroković, Ivan Šuker, Branko Vukelić, Tomislav Karamarko, Ivan Šimonović, Božidar Kalmeta, Darko Milinović, Božo Biškupić,Marina Matulović Dropulić, Damir Bajs, Radovan Fuchs, Tomislav Ivić, Davorin Mlakar, Petar Čobanković i Bianca Matković.


Ante Tomić

Λ VRH


Prebaci se na: