Što moraju agenti, a što njihovi klijenti
Agenti bez ureda i automobila, koji kupce i prodavatelje nagovaraju da potpišu sumnjive ugovore, a zauzvrat klijentu ne pružaju ništa, tim bi zakonom napokon morali nestati.
Za korisnike agencijskih usluga najvažnija je odredba osiguranje od odgovornosti za štetu nastalu obavljanjem posredovanja. Najniža osigurana svota ne može biti manja od 200 tisuća kuna po jednom štetnom događaju ili 600 tisuća kuna za sve odštetne zahtjeve u jednoj osiguravateljskoj godini.
Svi će agenti biti uvršteni u javno dostupan registar pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, a iz njega će biti brisani ako nemaju zaposlene agente, ako nemaju ugovor o osiguranju, ako su osuđeni za prekršaj ili za kazneno djelo pa im je zabranjeno obavljanje djelatnosti ili ako posao rade protivno odredbama Zakona.
Naknada agentu ne smije iznositi više od 6 posto kupoprodajne cijene nekretnine i isplaćuje se tek kad je sklopljen ugovor o prodaji/kupnji, osim ako nije ugovoreno da se plaća već pri sklapanju predugovora. Troškove dodatnih usluga agent može naplatiti samo ako je to definirano ugovorom.
Za taj će novac nastojati naći i povezati svojeg klijenta s drugom osobom, upoznati ga s prosječnom tržišnom cijenom slične nekretnine, pregledati dokumente i upozoriti klijenta na sve nepravilnosti, omogućiti pregled nekretnine, posredovati u pregovorima, provjeriti namjenu zemljišta ako je ono predmet kupnje te obavijestiti svojeg klijenta o svim okolnostima važnima za posao.
Posrednici u prometu nekretnina uz oglase nekretnina koje prodaju moraju istaknuti svoju tvrtku, što znači da nema više tzv. malih oglasa iza kojih se kriju agencije.
Klijenti, pak, agentima moraju dati na uvid sve papire ako su prodavatelji nekretnine, osigurati razgledavanje nekretnine sa potencijalnim kupcem, isplatiti naknadu i izvanredne troškove nastale tijekom posredovanja. No, nisu dužni sklopiti posao s osobom koju posrednik dovede niti se priznaje takva odredba u ugovoru s agentom. (B. S.)








