Zahvaljujući upravo takvom spletu vanjskih čimbenika, ali i mjerama ekonomske politike koje su u razdoblju 2000. - 2007. vodile "crvena" i "crna" koalicijska vlada, postignuti su iznimno vrijedni rezultati. Nadalje, upozorio sam na - sada već neprijepornu - činjenicu da su se od sredine 2007. vanjske okolnosti počele drastično mijenjati. Iz toga sam zaključio da će od sada biti kudikamo teže ostvariti i približno povoljne rezultate kakve smo postizali u razdoblju od 2000. godine na dalje.
Slijedom poruka Biblije, nakon sedmogodišnjeg razdoblja lijepih i debelih krava, t. j. izrazito uspješnih godina, moralo bi uslijediti podjednako dugo razdoblje ružnih i mršavih krava, t. j. izrazito nepovoljnog razvoja, ma što to značilo za nas. Ovime nipošto ne želim najaviti da nam neizbježno predstoji sedam godina gospodarske recesije, a time i drugih nevolja. Naprotiv, moja je želja i namjera potpuno oprečna.
Temeljni pokretački motiv, a time i glavni cilj ovih napisa jest upozoriti na uvjete i mogućnosti da kroz to nepovoljno razdoblje, koje je, čini se, počelo sredinom prošle godine, prođemo sa što manje žrtava i ogrebotina.
Znajući vrlo dobro da se poveći broj građana, posebno umirovljenika te dobar dio mojih kolega i prijatelja, nipošto neće složiti s mojom ocjenom da je cijelo razdoblje od početka novog milenija bilo, u biti, vrlo povoljno i uspješno za većinu naših građana, a time i za Hrvatsku kao cjelinu, nameće mi se obveza da tu tvrdnju pobliže obrazložim. Naravno, svjestan sam i opasnosti da budem osumnjičen kao nekakav pritajeni propagator ove ili one stranke, stoga upućujem na činjenicu da su se upravo u tom razdoblju na vlasti izmijenili i jedni i drugi, uvjetno rečeno "crveni" i "crni".
Dakle, što je doista važno i vrijedno ostvareno u Hrvatskoj tijekom posljednjih sedam godina?
Idem redom, od dobro poznatih k manje poznatim činjenicama.
Prvi put u povijesti Hrvatske ostvarena je prometna integracija kontinentalnog i primorsko-jadranskog dijela Hrvatske. Pritom ne mislim samo na potpuno novu mrežu izvrsnih autocesta, nego i na druge oblike povezivanja našeg sjevera i juga - cijeli sistem telekomunikacija i sve ono što ide uz to.
Preostali problemi
Zahvaljujući prometno-tehnološkoj integraciji, provedenoj tijekom djelovanja iznimno povoljnog spleta vanjskih čimbenika, dolazi do neslućeno brze preobrazbe tradicionalno pasivnih područja jadranskih otoka, Dalmacije, Like i Dalmatinske zagore u prosperitetna i sve bogatija područja. Umjesto tradicionalnog iseljavanja ona se odjednom počinju suočavati s problemima ubrzanog ekonomskog razvoja.
To se, uz ostalo, očituje i u sve izraženijem manjku kvalificirane radne snage; odjednom nema interesa za tradicionalna zanimanja. Uvelike se traže pomorci, ribari, šumari, građevinski i brodograđevni radnici, liječnici, medicinske sestre i druge profesije. Pisma iseljenika i prosjački štapovi, koji su donedavno služili i kao svojevrsna mjerila "bogatstva" pojedinih domaćinstava, danas se mogu naći samo u lokalnim muzejima. Ako ima sumnji u vjerodostojnost iznesenih tvrdnji, preporučujem posjet ne samo mjestima na našoj obali, nego isto tako i pojedinim mjestima u Lici i Dalmatinskoj zagori, primjerice Ogulinu, Otočcu, Drnišu, Trilju, Vrgorcu i drugima.
Zahvaljujući cijelom spletu domaćih i vanjskih čimbenika glavnina problema strukturne nezaposlenosti de facto je eliminirana za veći dio Hrvatske. Naime, broj ukupno registriranih nezaposlenih osoba pao je u razdoblju od kraja 2001. do ljeta 2007. sa 420.000 na 245.000. Prema podacima o kretanju anketne nezaposlenosti, broj nezaposlenih u Hrvatskoj znatno je manji. No, i jedni i drugi se podaci odnose na Hrvatsku kao cjelinu.
Uzmu li se u obzir dostupni podaci o nezaposlenosti po našim glavnim regijama - posljednje podatke imamo tek za 2006. - dolazi se do zaključka da je glavnina preostalih problema strukturne nezaposlenosti u Hrvatskoj sada ograničena na područje Slavonije te na neke dijelove središnje Hrvatske, posebno one koji su bili pogođeni ratnim zbivanjima ili su dulje vremena ostali u okvirima nekadašnjih UNPA zona.
Sva ostala područja Hrvatske - cijelo područje Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske, Istra, Rijeka, Hrvatsko primorje, Lika, Dalmacija pa i Dalmatinska zagora - sve se više suočavaju s manjkom kvalificiranih i radno sposobnih radnika. Praktički jedine iznimke vezane su uz preostale dijelove nekadašnjih socijalističkih poduzeća koja su "zapošljavala" (pre)velik broj "radnika". Najpoznatiji primjeri te vrste mogu se naći u Sisku, Sinju, Šibeniku i Splitu.
Ipak, i u gospodarski uspješnim područjima i dalje ima nekih ozbiljnijih problema na području rada i zapošljavanja. No, za razliku od klasičnih oblika strukturne nezaposlenosti, problemi s kojima se na tim područjima susrećemo vezani su nadasve uz ljude koji nemaju potrebne stručne kvalifikacije i/ili su prestari da bi ih još mogli steći. Daljnji ozbiljni problemi vezani su uz pojedine skupine socijalno hendikepiranih, posebno starijih i slabije obrazovanih građana. No, takvih pojava nisu lišene ni zemlje koje se općenito smatra znatno uspješnijima i razvijenijima od Hrvatske.
Rast bogatstva
Navedena ocjena stanja na području rada i zapošljavanja u Hrvatskoj utoliko je impozantnija ako se ima na umu da je u razdoblju tijekom i neposredno nakon rata doista došlo do nagloga gubitka velikog broja radnih mjesta u nekadašnjim socijalističkim industrijama. Uza sve stare i nove probleme, koji ostaju itekako važni, sada se već može konstatirati da je glavnina prethodnih gubitaka radnih mjesta u međuvremenu nadoknađena stvaranjem novih radnih mjesta u vitalno sposobnim djelatnostima, odnosno u onim djelatnostima u kojima se sustavno stvara nova vrijednost, a time i kontinuirani gospodarski rast, uključivo nova radna mjesta.
S obzirom na dugo prisutne tvrdnje o "katastrofalno lošim" rezultatima i "pogubnim posljedicama" ekonomske politike Hrvatske u razdoblju od usvajanja stabilizacijskog programa potkraj 1993., valja upozoriti na nekoliko osnovnih podataka. U razdoblju od početka ovog stoljeća do kraja 2007. vrijednost BDP-a Hrvatske, izražena u eurima po tekućim cijenama, udvostručila se. Porasla je s oko 18,7 na nešto više od 37 milijardi eura. Budući da je u tom razdoblju došlo i do smanjenja broja stanovnika Hrvatske za gotovo 80.000, to je porast dohotka per capita čak nešto veći.
Istina je da su u tom razdoblju pojedine tranzicijske zemlje, posebno one baltičke i Slovačka, ostvarivale i znatno više stope rasta od Hrvatske, no uvjeti i problemi s kojima su se te zemlje suočavale bili su bitno drugačiji od onih s kojima smo se mi morali nositi. No budući da su stare članice EU u tom razdoblju rasle znatno sporije od Hrvatske, smanjilo se i naše relativno zaostajanje za Europskom Unijom kao cjelinom.
Zahvaljujući kontinuiranom porastu vrijednosti našeg BDP-a u promatranom razdoblju, očuvani su socijalni mir i makroekonomska stabilnost. To je postignuto unatoč činjenici što je hrvatsko gospodarstvo neprekidno bilo opterećeno vrlo visokim nametima iz kojih su financirani ne samo veliki obujam državne potrošnje, nego i vrlo visoki rashodi za razne oblike socijalnih transfera. Uza sve to ostvaren je i znatan porast plaća i životnog standarda za većinu hrvatskih građana, a pronađena su i sredstva za isplate dugova umirovljenicima, neposredno prije izbora.
| Nagli porast vrijednosti imovine pojedinaca i zajednice ubrzo se odrazio u znatnom porastu potrošnje u Hrvatskoj |
Za razliku od podataka o kretanjima BDP-a, koje redovito prikuplja i obrađuje Državni zavod za statistiku, još nemamo iole pouzdanih podataka o stanju i promjenama vrijednosti našega nacionalnog bogatstva. Svojedobno je odgovarajuće podatke prikupljao i redovito obrađivao dr. Ivo Vinski. Jedini koji sada nastoje popuniti nastalu prazninu su, čini se, Željko Lovrinčević i Davor Mikulić iz Ekonomskog instituta Zagreb. Međutim, iz posredno raspoloživih izvora može se zaključiti da je, posebno u razdoblju od 2003. na dalje, došlo do golemog porasta nacionalnog bogatstva Hrvatske.
Vezan je ponajprije uz velik porast vrijednosti gotovo svih nekretnina u Hrvatskoj, posebno onih u obalnom i priobalnom području. Slijedom prodaje manjih, gotovo zanemarivih, dijelova hrvatskih nekretnina strancima, došlo je i do velikog porasta tržišne vrijednosti gotovo svih drugih nekretnina u Hrvatskoj. Tržišna vrijednost nekretnina na našim otocima i u priobalnim područjima povećala se u promatranom razdoblju i do desetak puta.
Autonomna postignuća
To se dogodilo zahvaljujući (sinkroniziranom) djelovanju jedne krajnje neobične družine. Početni impuls došao je od Osame bin Ladena, monetarnu podlogu ubrzo je priredio tadašnji šef Američkih federalnih rezervi Allan Greenspan, a zatim je poveća skupina svjetski vodećih, iznimno inventivnih financijera stvorila nesagledivo mnoštvo novih oblika financiranja pri čemu su stvoreni i mehanizmi u kojima se i nije moralo voditi odviše računa o platežnim sposobnostima krajnjih dužnika. Sudeći prema svemu što je tek nedavno postalo evidentno, riječ je o jednokratnom procesu koji se ne može ponoviti, a ni nastaviti istim tempom. Naravno, tako nagli porast vrijednosti imovine pojedinaca, ali i širih zajednica, ubrzo se odrazio i u brzom porastu raznih oblika potrošnje. To se dogodilo ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim zemljama u kojima je došlo do tako naglog porasta vrijednosti nekretnina.
Sada bismo se, dakako, mogli upustiti u dugotrajna razglabanja o opravdanim i/ili neopravdanim oblicima bogaćenja pojedinaca. Ne dovodeći u sumnju opravdanost pokretanja takvih pitanja, mogu istaknuti da su mi znatno miliji problemi vezani uz pojave bogaćenja, nego problemi vezani uz dugotrajan i mukotrpan rad, "u znoju lica svog", koji se na kraju očituju u sveopćem siromaštvu i emigraciji.
Kako je u Hrvatskoj vlasništvo nekretnina disperzirano na vrlo velik broj domaćinstava - gotovo svi imaju po neki stan, kuću, komadić zemlje - to se broj dobitnika od općeg porasta cijena nekretnina u našem slučaju penje na nekoliko stotina tisuća kućanstava, odnosno veliku većinu hrvatskog stanovništva. Budući da je sama država daleko najveći vlasnik iznimno velikog broja nekretnina, u nas je, dakako, ona ujedno i najveći dobitnik od velikog rasta njihove vrijednosti. Ukratko, tržišna vrijednost imovine hrvatske države, a i velike većine hrvatskih građana danas je kudikamo veća nego što je bila za vrijeme socijalizma, ali i za života prvoga hrvatskog predsjednika.
Istini za volju, valja istaknuti da se napredak koji je u međuvremenu ostvaren u Hrvatskoj ni u kom slučaju ne može pripisati isključivo djelovanju vanjskih čimbenika. U Hrvatskoj se ipak radilo, a i postignut je uspjeh, s temeljnim osloncem na vlastite snage. Lista odgovarajućih postignuća te vrste neizbježno bi bila poduža. Što god da kažem u tom smislu, izlažem se opasnosti da me se optuži za pristranost.
Jačanje institucija
Uz tu ogradu, koju ne mogu dovoljno oštro istaknuti, želim upozoriti barem na sustavnu izgradnju i afirmaciju institucija nužnih za normalno funkcioniranje sustava tržišnog gospodarstva.
Uza sve itekako opravdane kritike dubokih defekata brojnih državnih ustanova, valja ipak istaknuti da se i na tom presudno važnom području ipak mnogo toga postiglo. Pojedine institucije ipak rade sve bolje. Bankarski sustav je saniran, HNB radi gotovo besprijekorno, što i najšira javnost počinje uviđati i adekvatno vrednovati.
Zemljišne knjige su već sada u neusporedivo boljem stanju nego što su bile početkom promatranog razdoblja, neke administrativno-upravne procedure bitno su ubrzane i pojednostavljene. Sudeći prema svemu, čini se da tužilaštvo, Uskok i policija rade sve bolje. Neriješenih i otvorenih problema ima, dakako, još na pretek. No, u međuvremenu je postignut barem načelan konsenzus o redoslijedu nužno potrebnih zahvata na najvažnijim područjima.
Uzeto u cjelini, čini mi se da se teško može osporiti da su tijekom proteklih sedam godina postignuti doista veliki rezultati. Nije mi poznato da je ikada u povijesti Hrvatske postignuto nešto i približno tako vrijedno u smislu koristi za najšire slojeve naših građana. No, uza sve rečeno, nije mi ni na kraj pameti sugerirati mišljenje ili ocjenu da smo savladali sve ili veći dio važnijih problema i izazova.
Otvorenih, štoviše gorućih, problema imamo napretek. Prema svemu sudeći, ubrzo će ih biti još i više. To, međutim, ne vrijedi samo za Hrvatsku nego i za sve druge zemlje. Siromašnije zemlje suočavaju se s jednom vrstom problema, a bogatije zemlje imaju drugačije brige. Gospodarskih i socijalnih problema uvijek je bilo, a uvijek će ih i biti. Štoviše, s višom razinom razvijenosti i blagostanja ti se problemi javljaju u sve složenijim oblicima. To je jedna od elementarnih zakonitosti gospodarskog razvitka.
Prije nego što se pokušam uhvatiti u koštac s predstojećim izazovima, držim da je truda vrijedno prikazati glavne vanjske čimbenike za koje smatram da su blagotvorno djelovali na gospodarski razvoj Hrvatske. Idem kronološkim redom.
Premda je i u razdoblju nakon stjecanja državnopravne samostalnosti i općeg međunarodnog priznanja (1992.), te tijekom i neposredno nakon okončanja Domovinskog rata samostalna Hrvatska ostvarivala i značajne ekonomske rezultate, do smrti predsjednika Franje Tuđmana (10. prosinca 1999.) ostali smo pod svojevrsnom političkom i gospodarskom blokadom. U tom smo razdoblju izgubili najveći dio tradicionalnih radnih mjesta u tadašnjim poduzećima i niz potencijalnih stranih investitora koji su se u međuvremenu odlučili za investicije u drugim zemljama. Čini se da je tek odlaskom predsjednika Tuđmana zadovoljen jedan od preduvjeta potrebnih za početak istinske međunarodne integracije Hrvatske.
Ubrzo nakon formiranja koalicijske vlade SDP/HSLS u siječnju 2000. došlo je do postupnog ukidanja blokade kojoj smo prije bili izloženi. Time nam se napokon otvorio put k međunarodnim tržištima i punopravnom članstvu u relevantnim međunarodnim organizacijama.
11. rujna 2001. došlo je do poznatog terorističkog napada u New Yorku. Neposredno nakon toga došlo je do sveopćeg šoka, popraćenog slomom američke i drugih burzi u svijetu, koje su se i bez toga već nalazile u nevoljama koje su počele još u travnju 2000. nakon sloma špekulacija s dionicama visoke tehnologije. (U stručnoj terminologiji: pucanje prenapuhanog balona cijena tehnološki sofisticiranih dionica, "Dot. Com. Bubble").
Pogoršanje uvjeta
Suočena s mnoštvom starih i novih problema, američka središnja banka, pod vodstvom Alana Greenspana, ubrzo se preusmjerila na vođenje izrazito ekspanzivne monetarne politike usmjerene ne samo na što brže oživljavanje američke privrede, nego i na olakšanje financiranja američkoga državnog proračuna. U tu svrhu FED je, serijom malih koraka, ubrzo srušio temeljnu kamatnu stopu sa 6,5 na samo 1 posto. Tijekom sljedećih mjeseci i godina došlo je i do postupne preorijentacije poslovnih banaka na već spomenuto iznimno "kreativno" financiranje kojekakvih oblika "stambene" gradnje. Trajnije implikacije takve prakse ostale su uglavnom previđene čak do sredine prošle godine.
| Preostaje nam niz golemih izazova za gospodarsko područje. Nema čarobnih rješenja |
Potkraj 2003. Hrvatska je dobila novu koalicijsku vladu pod vodstvom Ive Sanadera. Vanjske okolnosti ostale su i dalje vrlo povoljne za nas. Slijedom toga nova je vlada ubrzo podnijela službeni zahtjev za prijem Hrvatske u EU, a već u listopadu 2005. počeli su i pregovori o ulasku u EU. Gospodarsko okružje bilo je tijekom mandata te vlade tako povoljno da se u tom vremenu uspjelo ostvariti za naše mogućnosti izvanredno visoke stope rasta BDP-a uz istodobno bitno smanjenje deficita državnog proračuna.
Tijekom razdoblja 2003. - 2006. u svijetu je došlo do iznimno brze ekspanzije "stambene" gradnje uz stalni porast cijena gotovo svih nekretnina. Pritom se tek jedan, ali očigledno rastući dio te ekspanzije prenio na područje kuća za odmor, engleski "second homes". Nakon Amerike ta je ekspanzija zahvatila Veliku Britaniju, Irsku te posebno Španjolsku i Portugal, a naposljetku je stigla i do jadranskih obala.
Daljnji čimbenik velikog i brzog porasta interesa za kupnju nekretnina u Hrvatskoj također je tijesno vezan uz događaj 11. rujna 2001. Budući da je nakon toga drastično pala sklonost bogatih pojedinaca i investitora prema putovanjima i ulaganjima u islamskim zemljama, Hrvatska je odjedanput postala jedno od najatraktivnijih turističkih odredišta u svijetu.
Nakon Hrvatske rapidan porast cijena i ulaganja u nekretnine zahvatio je i susjednu Crnu Goru. Tako se i ta zemlja, već nakon najave o izdvajanju iz zajednice sa Srbijom, vrlo brzo obogatila. Tu pojavu mogli bismo obilježiti i kao "kolateralnu dobit" za Hrvatsku. Sada je, naime, već vrlo teško i zamisliti konstelaciju okolnosti koja bi ponovno mogla motivirati naše južne susjede da pokušaju marširati na Konavle i Dubrovnik.
Pred kraj mandata prve Sanaderove vlade, sredinom 2007., došlo je do naglog sloma većine mehanizama pomoću kojih se financirao velik dio međunarodnih investicija u gradnju turističkih kapaciteta i privatnih kuća za odmor. To se dogodilo bez ikakvog doprinosa s hrvatske strane. Da bi nevolje bile još veće, čini se da je i EU, slijedom negativnih iskustava nakon prijema Bugarske i Rumunjske, počela sve više puhati na hladno, što se očituje i u usporavanju ritma naših pregovora. I to upućuje na zaključak da su se ti, za nas toliko važni vanjski čimbenici, u posljednje vrijeme bitno pogoršali.
Veliki izazovi
Što iz svega rečenog možemo zaključiti?
Toliko spominjani, ovdje pobliže opisani, vanjski čimbenici imali su do potkraj 2007. izrazito povoljan učinak na ukupan gospodarski razvoj Hrvatske. No, budući da je riječ o jednom, prema svemu sudeći, neponovljivom spletu vrlo povoljnih okolnosti, na takve se čimbenike ubuduće ne može računati. Stoga se neizbježno nameće i zaključak da se što prije treba osposobiti za kontinuirani gospodarski razvoj i u međunarodnom okružju koje će nam biti manje milostivo nego što je bilo tijekom posljednjih godina.
Daljnji zaključak iznosim samo u obliku jedne privremene radne hipoteze. Iskustva i pouke stečene u razdoblju od 2000. do 2008. upućuju i na zaključak da su za naš gospodarski razvoj vanjski čimbenici znatno važniji nego što to obično mislimo. Ishod parlamentarnih izbora, sastav vlade i njezin ekonomski program, kao i mjere HNB-a, doista jesu važni, ali vjerojatno ne onoliko koliko se obično misli. U mjeri u kojoj bi se i ova teza pokazala potvrđenom, iz nje bi trebalo izvući i odgovarajuće političke zaključke.
U svakom slučaju, preostaje nam cijeli splet iznimno velikih izazova za samo - uže definirano područje gospodarskog razvoja. Budući da čarobna rješenja ne postoje, odgovori na takav izazov ne mogu biti ni jednostavni, a ni bezbolni.
dr. Ante Čičin - Šain
