ŽUPANJA - Kao što je pred službama na terenu sada teži dio posla na sanaciji terena poplavljenih područja, tako će i u radu s ljudima uslijediti onaj teži dio posla. Psihosocijalnu pomoć već sada traže brojni izbjegli s poplavljenih područja, a prema riječima psihologinje Snježane Marohnić, toga će u sljedećim mjesecima biti još i više.
Ona je tu već danima s kolegama iz Društva za psihosocijalnu pomoć Zagreb, koji u suradnji s kolegama iz Crvenog križa koordiniraju rad na terenu. No, problem je u tome što ih je premalo, a posla za psihologe ima sve više. U prvim danima ogroman posao odradili su članovi Društva psihologa Vukovarsko-srijemske županije. No, oni su to radili paralelno sa svojim redovnim poslovima i došlo je do zamora materijala, pa su sada angažirani u smislu dežurstava.
- Odlaskom u obitelji meni je postalo jasno koliki su razmjeri traumatizacije ljudi, jer prva stvar je osigurati sigurnost i minimum brige o tom ljudima - fizičke i materijalne potrebe. Ta faza je sada prošla i sada do izražaja dolaze psihološke potrebe, što će trajati mjesecima. Ljudima je teško kada se suočavaju s time. I inače je vrlo stresno izbivati iz svoga doma i potreba je jako puno - kazala nam je Marohnić, inače psihologinja u OŠ Josipa Račića Zagreb, prepričavši i jedan primjer razgovora s gospođom u dobi od oko 40 godina, koja je bila zabrinuta za svoju 7-godišnju kćer.
- To je klasičan primjer traumatizacije. Djevojčica je imala različite simptome posttraumatskog stresa, što su normalne reakcije s obzirom na ono što su preživjeli. Kćer nije spavala, budila se po noći, govorila kako ju je strah, imala je podsjetnike. Primjerice na ulici je vidjela neku ciglu i kazala je: „Mama, kad bih ja barem mogla uzeti tu ciglu“, a ona ju je pitala: „Zašto?“, „Pa, zato što je takva cigla na našoj kući.“ To su normalne reakcije. I mama je bila traumatizirana. Ostali su razdvojeni od oca neko vrijeme.
Opisivala je zvukove koji su za nju bili uznemirujući, koji ostaju duboko urezani i slike koje su vidjeli su intenzivan strah i bespomoć. Ono što je dobro, žena je imala napade plača, a suprug je skroz bio uz nju, grlio je i govorio joj da će biti dobro. Držao se jakim, makar sam i od puno muškaraca čula reakcije na ono što se dogodilo, što je vjerojatno povezano i sa time što su prošli rat.
Mnogima se vrate ili pojačaju reakcije koje su imali u ratno vrijeme Gospođi je zapravo trebalo samo dati dozvolu da to otplače, objasniti joj da je to normalno i objasniti joj kako pomoći i sebi i djetetu. Kazala mi je da se nakon našeg razgovora osjećala bolje - ispričala nam je Marohnić, dodavši kako su „ovdje izraženi i socijalni problemi, jer ima puno ljudi koji su i prije bili jako siromašni.“
Trenutno se radi na tome da se uspostavi SOS telefon za psihosocijalnu podršku za ljude koji su iseljeni, „ali i za udomitelje, koji su u najboljoj namjeri prihvatili ljude, ne pitajući se mogu li to, jer i sami često nemaju baš dobre ekonomske uvjete.“
- Često se događa da u prostoru za petero ljudi ima nji 10-15 i to dugoročno ne može biti tako - kazala je Marohnić, uputivši apel i preporuku da na ugroženim područjima škole ostanu otvorene cijelo ljeto.
- U njima treba organizirati različite aktivnosti volontera, od sportskih do raznih radionica i igraonica za djecu, kako bi se djeci olakšalo da prorade te traume, kako bi ih se odmaknulo od te teške priče, ali i da bi se roditeljima olakšalo u njihovim organizacijim poslovima. To je isto tako potrebno osigurati i starijim osobama.
Iz Društva Naša djeca Vinkovci i „Crvenih noseva“ već su najavili da će ići raditi s djecom, ali i sa starijom populacijom - istaknula je Marohnić.