Objavljeno:  02.02.2008

Strategija skrivanja

Unutarnja kontrola Ministarstva unutarnjih poslova dovršila je još prije desetak dana izvještaj o slučaju Faber. Unutarnja kontrola ustvrdila je kako Vladimir Faber, čovjek koji je riješio desetak osječkih ubojstava iz 1991. godine, nije počinio ništa pogrešno razgovarajući s Anom Marijom Getoš, sestrom Gordane Getoš, svjedokinje o ubojstvima što ih je, prema njezinu iskazu, bio naručio Branimir Glavaš.

Čini se sasvim logičnim da MUP objavi taj izvještaj, jer on govori i u korist policije kao institucije, i u korist jednog od najpoznatijih hrvatskih policajaca, čovjeka koji je, prije no što je uhapsio Glavaša, reputaciju stekao nizom drugih pothvata; Faber je, primjerice, 1993. bio zapovjednik Specijalne policije u akciji Maslenica. Zanimljivo je podsjetiti da je Vlado Faber krajem devedesetih odbio naredbu ondašnjeg predsjednika Dinama Zlatka Canjuge da isprazni sjevernu tribinu maksimirskog stadiona, s koje su Bad Blue Boysi vrijeđali pokojnog prredsjednika Tuđmana.

MUP, međutim, ne želi objaviti izvještaj u Faberovu korist (dijelovi izvještaja procurili su u javnost neformalnim kanalima), uz navodno ministrovo usmeno obrazloženje da će MUP svoje poslove obavljati mimo medija.

Ponašanje Vlade prema javnosti podsjeća na običaje otprije desetak godina. Skrivaju se dokumenti koji su javni, premijer ne daje izjave, iskrivljuju se informacije.

U policijsko-političkim kuloarima pojavila se i teza da je ministar Berislav Rončević zapravo nezadovoljan izvještajem Unutarnje kontrole pa ga zato ne želi objaviti. Ta se teza temelji na poznatoj Rončevićevoj privrženosti Branimiru Glavašu, o čemu je sam Rončević javno govorio početkom prvog mandata Sanaderove vlade, kada još nije mogao pretpostaviti da će se Glavašu suditi za ubojstva. Činjenica je, u svakom slučaju, da javnost nije upoznata s izvještajem Unutarnje kontrole MUP-a o susretu Vladimira Fabera i Ana-Marije Getoš, iako taj izvještaj sasvim sigurno jest od  značajnog interesa za javnost.

Slučaj izvještaja Unutarnje kontrole MUP-a samo je jedan u nizu primjera nelogičnih poteza nove vlade prema javnosti, koji poprimaju obrise  strategije skrivanja, ili strategije ignoriranja.

Primjerice, Vlada je od javnosti skrivala pismo Europske komisije o stanju u hrvatskom pravosuđu, koje je poslano još 21. prosinca lanjske godine i koje je iznimno važno jer objašnjava što EU zapravo želi od Hrvatske u procesu reforme pravosuđa. Hrvatska je javnost za postojanje tog pisma doznala iz Globusa, a ne s Markova trga, što podsjeća na običaje od prije desetak godina.

Nadalje, Vlada i dalje nije objasnila što se sve dešava sa ZERP-om: je li, primjerice, Zagreb bio pripremljen na ovako oštre reakcije ne samo Slovenije, nego Europske Unije.

Šutnja o pregovorima

Još je važnije uočiti da Vlada nije objasnila ima li Hrvatska uopće pravnu podlogu za provedbu ZERP-a. Naime, prema pojedinim interpretacijama, Hrvatska, čak i kada bi imala dovoljno brodova za kontrolu ZERP-a, te brodove ne smije uzapćivati, niti kažnjavati prekršitelje ZERP-a, jer prema našim zakonima policija ne smije djelovati izvan naših teritorijalnih voda.

Zatim, posve je nejasno zašto naša javnost tek  od Vincenta Degerta, šefa Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, mora doznati da Hrvatskoj prijeti blokada pregovora s Europskom Unijom. Ne bi li bilo logičnije da nas je o tome obavijestio predsjednik Vlade ili, barem, ministar vanjskih poslova. Međutim, predsjednik Vlade gotovo uopće ne govori u javnosti. Ivo Sanader, koji se u svom prvom mandatu redovito pojavljivao u medijima, sada javno istupa  jedino kada baš mora: kada ga, dakle, okruže novinarski mikrofoni ispred Vlade ili zgrade HDZ-a ili pak na nekom javnom mjestu, gdje je premijer došao u povodu nekakvog otvorenja.

Sanader je, što je potpuno netipično i za njegov temperament i za njegov dosadašnji politički stil, većim dijelom odšutio prvi mjesec svog mandata, iako je javnost od njega opravdano tražila odgovore i objašnjenja o kriznim situacijama, s kojima se zemlja suočava.

Činjenica je da je predsjednik SDP-a Zoran Milanović češće javno govorio o najvažnijim točkama sadašnje hrvatske politike nego predsjednik Vlade, što je sasvim neobično.

Sanader se, zapravo, osim kratkog odgovora slovenskom ministru vanjskih poslova Dimitriju Rupelu na njegovu tvrdnju da je Hrvatska prekinula diplomatske odnose sa Slovenijom dosad snažnije javno angažirao jedino oko pitanja kontrole cijena i kamatnih stopa.

Činjenica je da je predsjednik SDP-a Zoran Milanović češće javno govorio o najvažnijim točkama sadašnje hrvatske politike nego predsjednik Vlade, što je sasvim neobično.

U prijašnjem Sanaderovu mandatu, dok je Ratko Maček bio glasnogovornik Vlade i Hrvatske demokratske zajednice, premijer je bio stalno u medijima, a Maček se brinuo da javnost raznim kanalima dobiva određenu količinu informacija, od kojih su, i sam je Maček to kasnije priznao, mnoge bile dorađene tako da bi odgovarale Vladi i HDZ-u. Sada je, međutim, informacija sve manje, objašnjenja uopće nema, a Sanader šuti o najznačajnijim državnim pitanjima. Umjesto njega državnu politiku javno pokušavaju tumačiti ljudi poput Andrije Hebranga, što nije osobito korisno ni za za imidž Vlade, ni za razumijevanje hrvatske državne politike.     Sanderov krajnje restriktivni javni angažman mogao bi biti uvjetovan željom da se u lošim vremenima sačuva relativno dobar rejting.

Jasno je da u Vladi i u HDZ-u jako dobro znaju da je za građane rast cijena apsolutno presudno  pitanje te da se na ograničavanju rasta cijena mogu dobiti politički bodovi. Jasno je, nadalje, kako golema većina građana podržava Vladu kada je riječ o ZERP-u, pa su stoga i "čvrst" stav o ZERP-u, i pokoja polemika sa slovenskim političarima, za Sanadera dobrodošli. Međutim, predsjednik Vlade odbija govoriti o realno najvažnijim temama, dakle o dugoročnoj ekonomskoj politici (ni jedna ozbiljna zemlja ne može se boriti protiv inflacije tako da vlada naredi snižavanje pojedinih cijena), i o stvarnim problemima u procesu ulaska Hrvatske u Europsku Uniju.

Bez objašnjenja

Ivo Sanader dosad nije objasnio što se to zapravo dogodilo s pregovorima, zašto Europska Unija prijeti blokadom pregovora, zašto se do prije pola godine tvrdilo da pregovori idu normalnim ritmom, što će Hrvatska poduzeti oko reforme pravosuđa, ni što će na kraju u stvarnosti biti sa ZERP-om, ako se ZERP pokaže kao jedna od glavnih prepreka za uspješniji nastavak pregovora.

Predsjednik Vlade dužan je javnosti dati odgovore na ta pitanja. To je, naprosto, redoviti dio njegova posla, čak i kada nema sve potrebne odgovore.

Posve je nerazumljivo zašto Sanader, koji je dobar u javnim nastupima, to ne čini.

Stoga moramo ponoviti pitanje je li se Vlada uistinu odlučila na strategiju skrivanja od javnosti (kao u primjeru izvještaja Unutarnje kontrole MUP-a i u primjeru pisma Europske komisije o pravosuđu), ili, pak, na još goru, strategiju ignoriranja javnosti i ignoriranja loših vijesti.Vlade koje se osjećaju dovoljno jako ponekad se tako ponašaju. No, s obzirom na čitav niz loših vijesti s kojima se Hrvatska suočava, u ovom je slučaju prije riječ o strategijama kojima se pokušavaju prikriti slabosti.

Davor Butković