Objavljeno: 23.05.2009
Strateški problem Ive Sanadera
Dakle, sasvim je jasno da su Ivo Sanader i HDZ doživjeli dosta težak poraz u prvom krugu lokalnih izbora. HDZ je, tako, do prošle nedjelje držao mjesto splitskog gradonačelnika, da bi sada u Splitu osvojio tek petnaestak posto glasova. HDZ je, kako svi znaju, zabilježio vrlo loše rezultate ne samo u četiri glavna hrvatska grada (gdje njegovi kandidati nisu ušli ni u play off, a kamoli da bi postali gradonačelnici), nego i u većini drugih naših gradova. Od dvadeset najvećih hrvatskih gradova, HDZ, ni poslije drugog kruga, neće biti na vlasti u više od pet ili šest. U tim okolnostima o dobrim izbornim rezultatima HDZ-a mogu govoriti ili sami HDZ-ovci, ili ljudi koji baš ne razumiju politiku.
To je sve, dakle, stvarna slika vladajuće stranke, koju su nam dali ovi lokalni izbori. Ili, kako je u Globusu napisala dr. Mirjana Kasapović, glas u Prgometu (bez imalo podcjenjivanja bilo kojeg mjesta u Hrvatskoj) ipak ima manju specifičnu težinu nego glas u Splitu ili Zagrebu gdje je, kako znamo, vrlo malo birača glasovalo za Hrvatsku demokratsku zajednicu.
Sasvim je, nadalje, jasno da su ovi izbori pokazali golemu rascijepljenost između gradskog i ruralnog biračkog tijela.
Gradsko biračko tijelo glasovalo je, ali baš svugdje u zemlji (osim u Zadru i Karlovcu), protiv HDZ-a.
Nekoć je imao reformski potencijal
Ruralno biračko tijelo masovno je glasovalo za HDZ, ne zato što birači u Prgometu ili Ličkom Petrovu Selu (ili bilo gdje drugdje gdje je HDZ pobijedio konsenzusom) jako vole Ivu Sanadera, nego zato što se osjećaju nesigurnima i ugroženima.
Osjećaj ugroženog hrvatstva donio je HDZ-u i Sanaderu pobjedu u županijama, na temelju koje su oni prevarili veći dio medija, proglasivši nacionalnu pobjedu (što je samo po sebi
 Ivo Sanader je svojedobno pokušao voditi politiku koja je bila reformska i hrabra. Ali je HDZ i birači stranke nisu htjeli prihvatiti. Pojeli su Sanaderove dobre namjere |
Ta činjenica, da su za HDZ glasovali gotovo isključivo stanovnici “ruralne Hrvatske”, da se HDZ, dakle, povukao iz gradova i da je Ivo Sanader u izbornoj kampanji svjesno naglašavao osjećaj ugroženosti konzervativnog hrvatstva (plašeći svoje potencijalne i fiksne birače lakim drogama, ukidanjem vjeronauka i raznim drugim potpunim izmišljotinama na račun SDP-a), stvarni je problem lokalnih izbora u svibnju 2009. godine. Taj problem povlači očigledne konsekvence.
Svi se mi, naravno, možemo skandalizirati nad neobičnom Sanaderovom bahatošću u Saboru, u srijedu prijepodne, kada je premijer jedino želio izvrijeđati zastupnike SDP-a koji su mu postavljali razmjerno razumna pitanja.
No, sve je to bio samo folklor začinjen izbornom atmosferom koja još uvijek traje.
Ono što doista jest bitno kada govorimo o Sanaderu, HDZ-u i državnoj politici, jest potpuna nemoć Ive Sanadera da provodi bilo kakvu aktivnu i reformsku politiu u Hrvatskoj. Ta je nemoć konsekvenca sadašnjeg HDZ-ova izbornog tijela.
Kada je, krajem 2003. godine, Ivo Sanader došao na vlast, on uistinu jest imao veliki reformski potencijal.
Sanader je svojim prvim gestama prema Srbima i Talijanima uspostavio nove standarde tolerancije u hrvatskom javnom životu, što je njegova golema zasluga koju nitko nikada neće moći osporiti.
Sanader je uhićenjem Hrvoja Petrača i Ante Gotovine pokazao da Hrvatska može funkcionirati i kao pravna država.
Sanader se usudio povući one poteze za koje njegov prethodnik Ivica Račan nije imao hrabrosti.
Naposljetku, Sanaderova fanatična eurofilija i natofilija dovela je Hrvatsku u članstvo NATO-a te nas je približila na milimetar do članstva u Europskoj Uniji: taj milimetar, naravno, čini spor sa Slovencima.
Neupitno je, dakle, da je Ivo Sanader u prve dvije godine svoga premijerskog mandata povukao čitav niz važnih i uspješnih reformskih koraka zbog kojih ga i danas trebamo poštovati.
Međutim, Ivo Sanader iz 2003. godine razlikuje se od današnjeg Ive Sanadera otprilike jednako drastično kao što se Ivo Sanader svojedobno bio razlikovao od Ivića Pašalića.
Današnji Ivo Sanader ne posjeduje, nažalost, baš nikakav reformski potencijal.
Današnji Ivo Sanader samo je neuvjerljiv talac izbornog tijela svoje stranke, koje se nikada nije bitno promijenilo.
Rezultati lokalnih izbora politički su najvažniji baš zato što su dokazali da Hrvatska demokratska zajednica ne posjeduje mogućnost da mijenja i modernizira društvo.
Za Ivu Sanadera i HDZ očigledno nisu glasovali oni koji su se osjećali dobro i pošteno zbog presude Branimiru Glavašu.
Za Ivu Sanadera i HDZ očigledno nisu glasovali oni koji žele promjene u društvu, koji, znači, predstavljaju aspirativne elemente u hrvatskom društvu.
Za Ivu Sanadera nisu glasovali oni koji žele da se Hrvatska što prije uskladi s pravnim standardima Europske Unije.
Naprotiv, sociodemografska slika s nedjeljnih izbora sugerira da su za Ivu Sanadera i HDZ glasovali baš oni hrvatski građani koji misle da bi Branimir Glavaš, umjesto zatvora, trebao dobiti spomenik.
Shodno tome, vrlo je vjerojatno da su za HDZ i Sanadera glasovali redoviti posjetitelji Thompsonovih koncerata, koje bi sam Sanader vjerojatno najradije zabranio (što je, srećom, ipak nemoguće: Jutarnji list jest protiv Thompsonovnih ustašoidnih performansa, ali nije za zabranu njegovih nastupa).
Katastrofalna vijest
Ako je, dakle, jasno i provjerljivo da su oni hrvatski birači koji misle da Glavaš ne bi smio biti u zatvoru, da Gotovina ne bi smio biti u Haagu i da je siroti Thompson zapravo intelektualni narodni heroj, ako je, dakle, jasno i provjerljivo da su baš ti i takvi birači prošle nedjelje glasovali za dr. Ivu Sanadera i HDZ, to je katastrofalna vijest za ovu zemlju.
Takvo biračko tijelo HDZ-a znači, zapravo, da Ivo Sanader više nije kadar provesti niti jednu reformu u ovoj zemlji.
Premijer i Thompson
Budući da za HDZ, prema svemu sudeći, glasuju najkonzervativnije kategorije stanovništva, koje su, uz ostalo, izravno ovisne o državnoj novčanoj potpori (bilo da je riječ o malim poljoprivrednicima, bilo da je riječ o nezaposlenim braniteljima), sasvim je logično da Hrvatska demokratska zajednica - želi li zadržati vlast - ne može provesti baš niti jedan ozbiljan, dalekosežan potez koji vodi modernizaciji društva.
Naprosto zato što takvi potezi ugrožavaju sadašnju raspodjelu društvenog bogatstva koja je izrazito socijalno intonirana i koja ni u jednom trenutku ne dovodi u pitanje bilo čija stečena prava.
Kada je, pak, riječ o ideološkim pitanjima, koja su prije pet ili šest godina afirmirala Ivu Sanadera, sasvim je transparentno da on ni na tom području nema ni najmanjeg prostora za reforme.
Dapače, današnji Sanader, umjesto umjerenog desnog liberala, mora postati zagriženi desni konzervativac ako želi ispuniti očekivanja svoga biračkog tijela.
Glavni, paradokaslni problem Ive Sanadera jest činjenica da je on, svojedobno, vjerojatno u dobroj namjeri, pokušavao voditi politiku koja je bila produktivna, reformska i hrabra, ali koju ni HDZ kao stranka, ni HDZ kao značajna skupina birača nisu htjeli prihvatiti.
Danas je, nažalost, posve vidljivo kako su HDZ-ovi birači pojeli i Ivu Sanadera i njegove dobre namjere.
Premijer Sanader tako je, ustvari, postao predsjednik Thompsonove stranke. Zato se i u javnosti, pa čak i u Saboru, ponaša thompsonovski.
Tužno je što je netko poput Thompsona postao metafora za hrvatskog premijera.
Davor Butković
Broj preporuka: 0
FACEBOOK KOMENTARI