Pokazala je to analiza fiskalnih i nefiskalnih potpora studentima koju je izradio prof. dr. Petar Filipić, profesor na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, analizirajući povlastice koje su u akademskoj godini 2007./2008. ostvarili splitski studenti.
Voditelj Hrvatskih studija zaključao zgradu i studente
Rad je objavljen u novom broju časopisa Finacijska teorija i praksa pod nazivom “Makroekonomija gubljenja statusa redovitog studenta ili fiskalne posljedice (ne)položenog ispita”.
| 6321 student u Splitu radio je u 2007. godini preko Studentskog servisa 71,5 milijuna kuna zaradili su studenti koji su radili preko Studentskog servisa u jednoj godini 27,5 milijuna kuna ‘uštedjela’ je država na studentima koji su izgubili status redovnog, no taj se novac ne vraća u sustav 1284 studenta država bi mogla osloboditi plaćanja školarina da uspije vratiti novac od studenata koji izgube status redovnog studenta |
U Hrvatskoj je do sada bilo raznih pokušaja izračuna koliko državu stoji jedan student, no do jasne se računice nikada nije došlo. U tom je smislu i rad prof. dr. Filipića značajan doprinos vrućoj temi o cijeni studiranja u Hrvatskoj koju je otvorio studentski štrajk.
Autor je analizirao 11 fiskalnih i osam nefiskalnih subvencija koje ostvaruju studenti, a podaci do kojih je došao frapantni su. Samo u jednoj akademskoj godini 10.104 redovita studenata Sveučilišta u Splitu iskorisitilo je subvencija u vrijednosti 155 milijuna kuna. Od toga, 83 milijuna kuna čine fiskalne subvencije čiji je izvor državni proračun!
Kada se ukupni iznos subvencija i potpora stavi u odnos s ukupnim proračunskim sredstvima koje su fakulteti Sveučilišta u Splitu dobili od države, dolazi se, piše Filipić, do još jednog iznenađujućeg i intrigantnog podatka: potpora od 155 milijuna kuna koju su tijekom godine ostvarili studenti doseže gotovo 75 posto ili tri četvrtine svih prihoda sveučilišta (bez finaciranja kapitalnih ulaganja).
Prosječno tri subvencije
Od 11 fiskalnih subvencija studenti tijekom godine, pokazala je analiza, konzumiraju prosječno tri subvencije. Najveći broj studenata koristi pravo na subvencioniranu prehranu. U Splitu je to pravo lani koristio 7.181 student, a državu je to ukupno stajalo 41,5 milijun kuna. Školarinu nisu platila 3852 studenta. Kada se ta brojka pomnoži s prosječnom cijenom školarine od 6.8555 kuna koju u prosjeku plaćaju studenti na tom sveučilištu, dolazi se do iznosa od 26,4 milijuna kuna. Dodatnih milijun kuna državu je stajalo pokrivanje troška zdravstvenog osiguranja .
Dr. Filipić pokušao je utvrditi i broj studenata korisnika obiteljske mirovine, no to je bila nemoguća misija jer Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje takve podatke - ne prati.
Na kraju je na temelju podataka iz Statističkih informacija HZMO-a i Statističkih ljetopisa Državnog zavoda za statistiku, sam izračunao da obiteljsku mirovinu najvjerojatnije koristi 75 redovitih studenata, što u ukupnoj masi subvencija čini dodatnih 1,5 milijuna kuna. Država je subvencionirala i smještaj studenata u studentskom domu, prijevoz, stipendije...
Rad preko Student servisa
Studenti su ukupno ostvarili 83 milijuna kuna direktnih državnih subvencija. Gledajući pojedinačno svaki je student iskoristio 13.790 kuna subvencija.
Kako bi prikazao koliko su ti iznosi respektabilni prof. Filipić novac koji se iz proračuna troši diretno na fiskalne subvencije i u ovom je slučaju usporedio s iznosom minimalne plaće. Pokazalo se da prosječan iznos fiskalnih subvencija po studentu iznosi nešto malo više od sedam minimalnih hrvatskih neto plaća, što itekako pokazuje koliko je za državu skupo plaćati studente koji gube godine.
Od nefiskalnih povlastica studenti najčešće koriste pravo na rad preko Student servisa. U Splitu je tu uslugu u 2007. koristio 6321 student, a ukupno su zaradili 71,5 milijuna kuna, što iznosi 11.313 kuna po studentu.
Kada student izgubi status redovitog ta bi se sredstva realno trebala uštedjeti i usmjeriti prema novim studentima, najbolje prema onima koji su izvrsni, no istraživanje prof. dr. Filipića pokazalo je da u stavrnosti tomu nije tako.
Samo 31 posto vraćen
Naime, podaci pokazuju da je u prve tri godine studija po Bolonjskom procesu status redovnih studenata izgubio 2031 student. Ako se uzme da su svi oni bili prosječni korisnici proračunskih subvencija, to bi, kaže dr. Filipić, trebalo značiti da je država time što su oni izgubili status redovnih studenata “uštedjela” 27,5 milijuna kuna. Međutim, ta povratna veza ne funkcionira pa je u proračun splitskog sveučilišta vraćeno samo 8,6 milijuna kuna, odnosno svega 31 posto.Zanimljivo je da je prof. Filipić sve podatke koje je koristio u radu prikupio sam budući da jedinstvena evidencija studentskih subvencija ne postoji.
Za neke od podataka prethodno je morao obaviti stotinu telefonskih razgovora, poslati desetke faksova i e-mail poruka.
- Podaci do kojih sam došao pokazuju da studenti kroz fiskalne i nefiskalne povlastice dobiju povrat četiri do pet školarina - rekao je prof. Filipić. Smatra da tezom o besplatnom studiranju studenti štete sami sebi. Ako država i izdvoji za to više novca smanjit će subvencije.
| Tek svaki četvrti student završi fakultet u roku Od bolonjskog se procesa mnogo očekivalo, no broj godina studiranja nije smanjen, niti je povećan broj studenata koji završe studij ZAGREB - Jedan od temeljnih problema visokog školstva u Hrvatskoj uvijek je veliki broj studenata koji nikada ne završe studij. Brojke su godinama pokazivale da je takvih gotovo dvije trećine, s tim da je trećina koja se uspjela domoći diplome u prosjeku studirala sedam godina. Očekivalo se da će bolonjski proces promijeniti tu crnu statistiku. No podaci koje je u svom radu iznio dr. Petar Filipić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu, nisu previše obećavajući. U tri godine preddiplomskih studija, dakle akademske godine 2005./2006., 2006./2007. i 2007./2008., na splitsko je sveučilište bilo upisano 8239 redovitih studenata. Tijekom iste tri godine status redovitih studenata izgubilo ih je 2031. Diplomu baccalaureausa (prvostupnika) steklo je svega 556 studenata, a još 206 studenata upisalo je četvrtu godinu integriranog studija. Studij košta Kada se te brojke pretoče u postotke, proizlazi da je studij u roku završilo samo 25 posto upisanih studenata (ili tek svaki četvrti), a isto ih je toliko izgubilo status redovnog studenta. “U tri godine studija dva i pol puta više studenata izgubilo je status redovitog, nego što je u roku završilo predidplomski studij ili upisalo četvrtu godinu studija prema bolonjskom procesu”, upozorio je dr. Filipić. To je još jedan od pokazatelja neuređenosti sustava, na što su proteklih dana upozoravali mnogi. Nevjerojatno je da Hrvatska nema ni jedinstveni registar stipendija. Jedan student može faktički primati stipendiju iz više izvora, a da to nitko ne zna. Kada odustane od studija, nitko ne traži da vrati taj novac.  - Treba otvoreno priznati da studiranje košta. Studij nije besplatan, samo je pitanje tko snosi troškove - kaže prof. dr. Mladen Vedriš sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.Smatra da bi Ministarstvo i sveučilišta trebali analizirati modele u pet tranzicijskih i pet razvijenih eruopskih zemalja i vidjeti koji nam najbolje odgovara. Savjeti koji studij upisati Država bi, ističe, pritom već kod upisa vodila politiku zapošljivosti. - Vani se učenicima već u srednjim školama savjetuje koje studije upisati i koje struke najlakše nalaze posao - rekao je Vedriš. (I. Kalogjera-Brkić) |
| BOLONJA NA SPLITSKOM SVEUČILIŠTU Redovni status izgubilo 25% upisanih 8239 redovnih studenata upisanih u sve tri prve godine bolonjskog procesa preddiplomskih studija (od 2005. do 2008.) 2031 izgubio status redovnog studenta u sve tri godine preddiplomskih studija (od 2005. do 2008.) 556 diplomirali 206 integrirani studij - prijelaz u četvrtu godinu studija 5446 studenata preostalo u sustavu redovnog preddiplomskog studija 24,65 posto izgubilo redovni status od ukupno upisanih 66,10 posto preostalo u sustavu redovnog preddiplomskog studija 2956 redovnih studenata upisanih u prvu godinu studija akademske godine 2005./2006. 25,78 posto u roku završilo preddiplomski studij ili upisalo četvrtu godinu studija |
Ivana Kalogjera-Brkić
