Sunčane naočale u svojim začecima uopće za namjeru nisu imale blokirati zrake sunca. Stoljećima su naime kineski suci u sudnicama nosili naočale zatamnjenih stakala kako bi sakrili izraz lica u sudnici.

Stvar prestiža

Sve do 20. stoljeća sunčane naočale nisu zaživjele u širokoj uporabi. Tada je 1929. Sam Foster, osnivač kompanije Foster Grant, prodao prvi par naočala u Atlantic Cityju i do 1930. te sunčane naočale više nisu bile rijetkost na plažama i ulicama.

S Drugim svjetskim ratom, koji je visio u zraku, Ray Ban je 1936. dizajnirao avijatičarske naočale sa staklima protiv odbljeska, koje su piloti dobivali besplatno, a godinu dana kasnije mogli su ih kupiti i svi ostali. No, ono što je od sunčanih naočala napravilo pravi hit bila je reklamna kampanja iz 1960-ih.

- Tko je to iza Foster Granta? - glasio je reklamni slogan kompanije iza čijih su se sunčanih naočala krile zvijezde poput Woodyja Allena, Petera Sellersa, Vanesse Redgrave, Mije Farrow i Raquel Welch. Modni dizajneri i zvijezde Hollywooda u 1970-ima su potpuno pomahnitali za zatamnjenim staklima i svaki je brand koji je držao do sebe imao svoju liniju .

Razvila se cijela nova industrija tamo gdje prije jednog desetljeća uopće nije postojala. Imati sunčane naočale jednostavno je postala stvar prestiža.

Jedan od najpopularnijih okvira 1960-ih postao je onaj “mačkasti”. To je bio odvažan i seksi stil, a naočale tog oblika nosile su i Marilyn Monroe i Brigitte Bardot.

U filmu “Doručak kod Tiffanyja” iz 1961. naočale Ray Ban RB 2140 Wayfarer nosi Audrey Hepburn, koje nakon toga postaju legendarne. Drugu krajnost 1960-ih popularizirala je Jacqueline Kennedy, a to su bili okviri naočala koji su pokrivali gotovo cijelo njeno lice.