Za one koje, recimo, poznaju Antu Đapića, taj im je političar neodvojiv od njegova vozača Franje, neki kažu najbližeg Đapićevog suradnika.
Vozači čuju mnoge tajne, eto zašto ih njihovi poslodavci žele dovoljno dobro poznavati.
U redu, možda je ministar Božidar Kalmeta oduvijek bio tako neopterećen i bezbrižan pa ga uopće nije zanimalo ništa o vozaču Danijelu Miočiću koji je, zbog te zamišljene Kalmetine nonšalantnosti, održao dojam o sebi kao o čestitom čovjeku, sve dok ga jednog dana, nakon trinaest godina vozanja Kalmete, policija nije pritvorila, i to zbog sumnji da reketari.
U malom gradu kojim je vladao, Kalmeti nitko nije prišapnuo o Miočićevom glavnom sporednom poslu? Moguće.
Međutim, kad političaru na položaju promaknu tako važne informacije i kad on o čovjeku kojega poznaje najmanje 13 godina sada ima reći samo "stvarno ne znam", onda i bez indicija o ministrovoj eventualnoj umiješanosti u nezakonite poslove, pitanje Kalmetine političke odgovornosti jednostavno mora biti postavljeno.
Pa nije samo Kalmetin vozač danas u pritvoru.
Ili je imao pojma ili nije dobar ministar - u oba slučaja premijer Ivo Sanader morao bi reći više od ovoga: "Kalmeta je rekao da podržava istragu".
Premijer Sanader bio se na brzinu riješio svog tjelohranitelja Stipe Čačije, čim se otkrilo da ovaj nije plaćao alimentaciju. Čačiji taj nečasni otpust očito ipak nije osobito naškodio jer, evo ga, prije nekoliko dana, Čačija je privatno darovao 70 tisuća kuna za orgulje u župi Bajagić kod Obrovca. Ima se.
Kalmeta je, valjda, obzirniji od premijera: svog vozača nije se odrekao sve dok ga od njega nije odvojila policija. Nejasno je samo je li ministar u međuvremenu saznao odakle njegovu vozaču pekarna i ogromna kuća. Nije dovoljno razumljivo niti na čiji mu je račun davao 10 tisuća kuna plaće kao vozaču u državnoj službi, kad znamo da malo više od toga imaju saborski zastupnici i ministri.
Težina djela koje se predbacuje Kalmetinom vozaču i sinu ministrova prijatelja, a riječ je, dakle, o iznudi i reketarenju poduzetnika, traži brzu i konkretnu reakciju vlasti.
Premijer nikako ne bi smio odgađati s raščišćavanjem slučaja ako ne želi proizvoditi sumnju u korumpiranost čitavog sustava, i to na štetu poduzetničke klime u državi. Premijer, naime, nije izričito rekao kako je uvjeren u nevinost svoga ministra. Da je, recimo, to učinio, ne bi ga se sada više moglo pozivati na reakciju, no tada bi on svu moguću odgovornost praktično uzeo na sebe. Izjavom da mu je Kalmeta rekao kako podržava istragu, Sanader je zapravo priznao da problem nadilazi osobni slučaj vozača Miočića.
No, od tada do danas javnost je već morala biti obaviještena o Kalmetinom statusu: je li on također ispitan, što je on policiji rekao o vozaču Miočiću, što o sinu svoga prijatelja, je li zatim zaključeno da on s tim nema baš nikakve veze i može li se onda stvar zaključiti ovako: Kalmeta je nasamaren, prevarili su ga njegovi bliski ljudi, a vi, dragi građani, u studenome glasajte za Kalmetu?
Nije se bilo lako HDZ-u odreći ni Miomira Žužula koji, za reći pravo, nije za tu stranku osvajao glasove, on nije imao svoju biračku bazu. Žužulu do danas nije dokazano ništa, no on svejedno više nije Sanaderov ministar, još manje premijerov čovjek od najvećeg povjerenja.
Kalmetina se vrijednost za Sanadera, za razliku od Žužulove, broji u konkretnim glasovima, i to kako god se okrene.
Pokaže li se da je Kalmeta znao za ilegalne poslove svojih bliskih ljudi, ili da je u njima i sam sudjelovao, visokorangirani ministar postaje prva velika konkretna negativna izborna tema za HDZ. Nešto na čemu se sigurno gube glasovi.
Bude li pak i bez takvih dokaza, kao i kod Žužula, Sanader prisiljen smijeniti Kalmetu, maknut će čovjeka koji mu od svih u HDZ donosi najviše birača. Možda još jedino Darko Milinović u Lici osvaja više od Kalmete.
Za Sanadera je Kalmetin slučaj možda i najveći problem u završnici premijerskog mandata. Upravo bi se na raspletu tog slučaja mogao procjenjivati opći karakter HDZ-ove četverogodišnje vladavine. Sanader ne može izbrisati dosadašnju popudbinu iz mandata: Žužul mu je, dakle, morao otići zbog Imostroja, Vukelić u Nadzornom odboru Brodosplita "nije primijetio nezakonitosti", on je osobno ostao nedorečen o podrijetlu kolekcije skupocjenih satova, i sad još Kalmetini ljudi uhvaćeni u reketarenju poduzetnika.
Čini se da premijer nema puno izbora, no za njega nije važno samo hoće li na kraju reagirati oko Kalmete, nego i koliko će mu trebati da to učini.
Nino Đula
