Nakon 30 sati putovanja do Kostarike, najprije mi je trebao odmor i mnogo sna. A Kostarika je upravo idealna za odmoriti se, što sugerira i njen naziv – na španjolskom, koji je ovdje službeni jezik, costa rica znači bogata obala. Smjestili smo se u San Joseu, glavnom gradu, a tijekom osam dana, koliko sam ondje provela s ansamblom Zagrebačkog kazališta mladih, razgledali smo i neke od njihovih nacionalnih parkova. Naravno, nemoguće ih je sve vidjeti – u Kostariki je više od 200 nacionalnih parkova, bioloških rezervata i zaštićenih područja, sve odreda istinskih ekoloških zona po kojima su poznati diljem svijeta, a tu su i 22 indijanska rezervata u kojima živi osam različitih plemenskih zajednica. Uostalom, prema nekim tvrdnjama, Kostarika je pradomovina ekoturizma… Kostarika ima više od stotinu vulkana te brojne izvore termalne vode, tzv. hot springs, uz koje se uspješno razvija i spa turizam. Sve je to stvorilo savršeno okružje pa se ovamo doseljavaju ljudi sa svih strana svijeta. Posebice se to odnosi na Europljane i Amerikance koji su izgubili mnogo novca, pa i cijeli imetak na burzama. Za njih u ovom “antistresnom” području počinje sasvim novi, potpuno drukčiji život. Kazalište za parišku divu U San Joseu je uvijek toplo – prosječna temperatura je 25 stupnjeva, ali uz dosta vlage. Grad obiluje restoranima, barovima i noćnim klubovima, ponajprije zbog velikog broja studenata koji žive ovdje. Kulturni je život vrlo bogat, pogotovo kazališni. Narodno kazalište Kostarike, u kojem smo nastupili s predstavom “Zagrebački pentagram“ u režiji Paola Magellija, izgrađeno je u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu i bitno se razlikuje od ostale arhitekture San Josea. Izgradnja je financirana porezom na kavu, ali predaja kaže kako je financijski pripomogao tajkun zaljubljen u parišku divu, zbog koje je kazalište i napravljeno ovako raskošno. Zemlja kave i voća Kostarika je poznata po uzgoju iznimno kvalitetne kave, a većinu proizvodnje otkupljuje Starbucks. Iako se velike međunarodne korporacije redovito prozivaju zbog negativnog odnosa prema zemljama u razvoju, Starbucksova suradnja s ovdašnjim farmerima unaprijedila je proizvodnju kave te im pomogla u proboju na svjetska tržišta. Kostarika je poznata i po uzgoju banana i ananasa, a mene su posebno oduševile plantaže kakaovca i jagoda, od kojih su ove potonje smještene na visoravnima diljem zemlje. Te poljoprivredne kulture, posebice uzgoj voća, utjecale su i na prehranu – mnogo je svježeg voća, obilje frapea i voćnih koktela, a pečene banane čest su prilog jelima. Uz rižu i grah, na jelovniku je i riba, a cijena jastoga prema našim je standardima nevjerojatno niska – u restoranu ćete ga platiti oko 20 kuna. Noć pod palmama Dok zapadna obala, koja gleda na Tihi ocean, svojom arhitekturom i organizacijom gradova podsjeća na Miami, istočna obala, okrenuta Karipskom moru, doima se poput zemaljskog raja. U Puerto Viejou, gradiću uz granicu s Panamom, može se za samo nekoliko američkih dolara naći prenoćište. No, najbolje je unajmiti bungalov na plaži i spavati na otvorenome, pod palmama. Prašuma se spušta sve do mora, a u gradu žive brojni ronioci i surferi, koji ovdje uživaju u savršenim valovima i fascinantnom karipskom podmorju. Nevolje s cestama Mnoge ceste na Kostariki uopće nisu asfaltirane. Domaći stanovnici kažu da je to zato što ne žele masovni turizam – iako je turizam i te kako važna djelatnost koja im donosi mnogo novca. No, neuređena cestovna mreža ima doista loših strana: kako je tijekom godine obilje padalina (sezona kiša traje od svibnja do studenoga, a ni inače ih ne nedostaje), nabujale rijeke se izliju i preplave ceste pa putnici ostanu danima odsječeni, u nemogućnosti da dođu do cilja. Ali, i to je dio ekološkog šarma Kostarike.