SMS je akronim engleskog naziva “Short Message Service” (usluga kratke poruke). Ta se usluga pruža u mobilnoj telefoniji druge i kasnijih generacije, pošto ju je od početka devedesetih godina omogućila tehnologija GSM (Globalni sustav mobilne komunikacije), koristeći za nju signalizacijski kanal, dok se razgovori obavljaju podatkovnim kanalom (pa je moguća istodobnost dviju vrsta komunikacije). Naziv SMS je s usluge prešao na samu poruku, maksimalne duljine od 160 alfanumeričkih znakova.
Prijelaskom sa 7-bitnog na 8-bitni protokol prije desetak godina omogućena je tim putem i razmjena grafike i glazbe. Sada je za SMS moguće rabiti i Internet, te fiksnu telefoniju. Komunikacija SMS-om zabilježila je najbržu ekspanziju u povijesti: 17 milijardi poruka 2000, 500 milijardi 2004, 4100 milijardi 2008. To je te godine značilo više od 450 milijardi dolara zarade za providere, uz prosječnu cijenu od 0,11 dolara po SMS-u, te uz gotovo nikakav trošak. To čini SMS veoma popularnom metodom komuniciranja, osobito među mladima.
Poznati su i slučajevi zloporabe SMS u svrhu dezinformiranja, difamiranja itd. SMS je, kao i “chat”, potaknuo stvaranje sažete sintakse (više nego svojedobno telegraf koji je “eliminirao” klitike): ispuštanjem vokala (u engleskome i mnogim inim jezicima), zamjenom pojedine riječi jednako zvučećom znamenkom (u kineskom, engleskom, talijanskom) ili jednim vokalom, korištenjem piktograma za opis emocija (emotikone) itd. Rezultat je žargon poznat i kao txtese, txt talk itd., iz kojega ponešto probija i u standardni jezik (omg:).