Kad govorimo o Bogu kao Duhu Svetom, onda ne ističemo to što nas je stvorio i od grijeha otkupio, nego što se u ljudima koji mu vjeruju nastanjuje da ih prožme i okuplja kao u jedno cijelo koje mu je on poput duše. Oni tako postaju crkva. Današnja biblijska čitanja ističu da ta crkva uvažava sve bogatstvo kultura, jezika i mišljenja; ruši ograde među ljudima, a i ne ugrožava njihove osebujnosti; povezuje, ali ne okiva; sjedinjuje, ali ne ujednačuje.
Prvo čitanje iz danjašnje mise (Dj 2,1-11) odgovara prvom čitanju iz mise bdjenja (Pos 11,1-9). Biblijsko kazivanje o babilonskoj pomutnji jezika na svoj način ističe da Bog nije htio mržnju i nerazumijevanje među ljudima, nego da je to plod ohole ljudske sebičnosti. Kao što se u toj iskonskoj babilonskoj oholosti jezici razdijeliše i suprotstaviše, tako na dan Duhova Duh silazi na ljude u znaku plamenih jezika da sve privede uzajamnom razumijevanju. Važna je pojedinost u ovom čitanju djela apostolskih da je svaki slušatelj prvog Petrova govora razumio taj govor na svom materinjem jeziku. Nije, dakle, svima dano da razumiju samo jedan crkveni jezik, nego je Crkvi zadano da se izražava tako da bi je svi mogli razumjeti neodričući se svojih jezika. Širenje kršćanstva očito ne smije biti duhovna ni kulturna kolonizacija, nego se ono kao kvasac ucjepljuje u svaku kulturu da potakne i usmjeri njezin vlastiti rast.
Drugo čitanje (1 Kor 12,3b-7, 12-13) ističe da Duh ukida diskriminaciju, uzajamno nadmetanje i ponižavanje između Židova, Grka i svih drugih, ali Židov ostaje Židov, Grk ostaje Grk, svaki čovjek i svaki narod, kad ih isti Duh napoji, ostaju i još više postaju ono što jesu, samo se neće više jedni drugima suprotstavljati, nego će jedni druge prihvaćati i obogaćivati. Uskrsli Isus, (Iv 20,10-23) dajući učenicima Duha Svetoga, šalje ih da oslobađaju ljude od grijeha, ali ističe odgovornost kršćana koji bi vjeru trebali tako svjedočiti da druge obdaruju Duhom i tako ih oslobađaju od grijeha. Kršćani, ako su nedosljedni, mogu postati krivci da svijet i dalje ostane zarobljen grijehom.
Živko Kustić
Prvo čitanje iz danjašnje mise (Dj 2,1-11) odgovara prvom čitanju iz mise bdjenja (Pos 11,1-9). Biblijsko kazivanje o babilonskoj pomutnji jezika na svoj način ističe da Bog nije htio mržnju i nerazumijevanje među ljudima, nego da je to plod ohole ljudske sebičnosti. Kao što se u toj iskonskoj babilonskoj oholosti jezici razdijeliše i suprotstaviše, tako na dan Duhova Duh silazi na ljude u znaku plamenih jezika da sve privede uzajamnom razumijevanju. Važna je pojedinost u ovom čitanju djela apostolskih da je svaki slušatelj prvog Petrova govora razumio taj govor na svom materinjem jeziku. Nije, dakle, svima dano da razumiju samo jedan crkveni jezik, nego je Crkvi zadano da se izražava tako da bi je svi mogli razumjeti neodričući se svojih jezika. Širenje kršćanstva očito ne smije biti duhovna ni kulturna kolonizacija, nego se ono kao kvasac ucjepljuje u svaku kulturu da potakne i usmjeri njezin vlastiti rast.
Drugo čitanje (1 Kor 12,3b-7, 12-13) ističe da Duh ukida diskriminaciju, uzajamno nadmetanje i ponižavanje između Židova, Grka i svih drugih, ali Židov ostaje Židov, Grk ostaje Grk, svaki čovjek i svaki narod, kad ih isti Duh napoji, ostaju i još više postaju ono što jesu, samo se neće više jedni drugima suprotstavljati, nego će jedni druge prihvaćati i obogaćivati. Uskrsli Isus, (Iv 20,10-23) dajući učenicima Duha Svetoga, šalje ih da oslobađaju ljude od grijeha, ali ističe odgovornost kršćana koji bi vjeru trebali tako svjedočiti da druge obdaruju Duhom i tako ih oslobađaju od grijeha. Kršćani, ako su nedosljedni, mogu postati krivci da svijet i dalje ostane zarobljen grijehom.
Živko Kustić