I pape i dida umiru od stida, piše na jednom splitskom zidu, iako ne vidim ni najmanji razlog dramatiziranja zbog Hajdukove “druge nagrade”. Međutim, rukovodstvo splitskog kluba traži alibi i najjednostavnije je reći da im je Dinamo “ukrao još jedno prvenstvo”. Jednostavno se ne želi sagledati sportski aspekt jednog natjecanja, u kojemu je Hajduk čak i napredovao, jer ovogodišnja utrka za prvaka nije bila “one man show”, bila je jednako napeta kao u Njemačkoj ili Engleskoj. Bayern je gubitkom naslova prvaka izgubio 30,000.000 eura, ali - život ide dalje i nitko se nije pravdao da je Bavarce pokrao “koncern Volkswagen”. Hajdukova kuknjava me podsjeća na Dinamovo “višestoljetno” zapomaganje da ih potkradaju Beograd i Terazije, a zapravo su “potkradali sami sebe”, kradljivci Dinamovih naslova bila je vlastita nesposobnost.
Stiskali suce
Ta galama, kako bogati sjever krade siromašni jug, rodila je “pokret otpora” na poljudskim tribinama, garniran “južnjačkom utjehom” (zastavom), i u taj vlak su spremno uskočili i Hajdukovi čelnici, optužujući mafijaše iz Hrvatskog nogometnog saveza da su režirali prvenstvo, držeći ljestve Zdravku Mamiću u stvaranju atmosfere, koja je Hajduk ostavila gladnog pokraj punog tanjura. Pitam se, na koga se obrušio taj pokret otpora? Na Hajdukovog juniora Ivu Sanadera, na ministra Dragana Primorca, autora Hajdukovog preoblikovanja, na Luku Miličića, glavnog čovjeka Dalekovoda i jednog od najizdašnijih Hajdukovih sponzora, na Ivana Rimca, dioničara iz Samobora, na Zorana Milanovića, šefa najjače oporbene stranke, Igora Štimca, predsjednika Udruge prvoligaša ili Slavena Bilića, izbornika nacionalne momčadi. Sve je njih Zdravko Mamić “pospremio u mali džep”, svi su ustuknuli pred metodama bivšeg prodavača sjedalica od stiropora ispred maksimirskog stadiona, taj švercer trapericama drži u šahu cijelu državu. Ma bogati!
Hajduk je sve imao u svojim rukama, ali ni približno tako dobru momčad kao Dinamo! Imao je i ovce i novce, ali mnogim njegovim igračima-slijepcima trebala je “lopta sa zvonom”, da bi došli do gola u Osijeku, Vinkovcima, protiv Varteksa, itd. I neka ne lažu, stiskali su i oni suce i okoristili se sudačkim previdima, kao i Dinamo, no, kada je Mamić u tome prepoznao “vražje prste” i shvatio da bi suci, poput Ivana Bebeka, “često mogli imati loš dan”, odlučio se za manevar - zagalamio je, tražeći inozemne suce. Bacio je kost Hajduku, na koju su se njegovi čelnici bacili poput gladnih štenaca, a Mamić se posvetio svojim trenerima, kojima je nemilosrdno “sjekao glave”, sve dok nije našao dobitnu kombinaciju u Kruni Jurčiću. Pobijedio je, uvjerivši javnost da je ovo jedno od najčišćih prvenstava i zato sada traži licem u lice s Hajdukovim čelnicima, koji se blatom nabacuju na Dinamovu slavu, umjesto da “sami umru od stida”.
Prije nekoliko dana desetogodišnja ekspertiza je napokon razotkrila pogrešku suca Krečaka i zaključeno je da je “Rijeci oteto prvenstvo”. OK, postoji nekoliko spornih centimetara, Rijeka je oštećena i kada bi na ovom svijetu bilo morala - pehar iz 1999. godine Vlatko Marković osobno bi odnio na Kantridu. Ali, neka prvi baci kamen tko je bez grijeha!
Nije li 1979. godine Dinamo baš na Kantridi izgubio prvenstvo, iako je njegova žalba da je Edmond Tomić igrao s dva žuta kartona, bila istinita? Slab i nesposoban u forumskim borbama, Dinamo je izgubio bitku, Hajduk je osvojio prvenstvo, a famozni Sud udruženog rada Beograda tek je pet godina kasnije presudio u korist Dinama. Ali, trofej nikada nije vraćen Dinamu, a presudu u Maksimiru više ne možete naći, jer ju je netko, “čijoj taštini je smetala”, bacio u koš za smeće.
Trokut Hajduk-Rijeka-Dinamo
Kao što je Hajduku sudac Maksimović oteo naslov prvaka u Ljubljani, kao što su Rijeka i Hajduk oteli naslov Dinamu, kao što je Dinamo oteo naslov Rijeci, kao što su Hajduk i Dinamo oteli naslov Varteksu. Kao što se nikada neće saznati je li Engleska 1966. godine doista pobijedila Njemačku u finalu SP-a, kao što je Maradonina “Božja ruka” bila kazna s neba za to oteto prvenstvo. A koliko je tek “griješan” Vlatko Marković, predsjednik HNS-a, kojemu su u tri kluba - Nici, Dinamu i Rapidu - ukrali već osvojena prvenstva. Negdje se jako zamjerio i lopti i nebu.
Zdravko Mamić nije nevinašce, ali on je davno shvatio da nogomet nije samo “rabota sa sucima”, nogomet je i traganje za talentima, njihovo glancanje u jarko osvijetljenom Dinamovom izlogu, trgovanje s “engleskim nogometnim pacijentima”, zidanje klupskog glamura.
Nažalost, i vrijeđanje medija i svih onih koji ne misle kao on!
U tom “vražejm trokutu”, između Dinama, Hajduka i Rijeke, svatko ima svoj tamni komadić prošlosti, zrno nemorala i kap nečiste savjesti. Svatko od njih je jednom davno, ili ne baš tako davno, prevario, ukrao i okoristio se, i nitko nema pravo galamiti da je pokraden! Ponajmanje u ovom prvenstvu, u kojemu možemo biti ponosni na Tomislava Pavličića, Davora Vugrineca ili Matiju Smrekara, koji su se borili u duhu fair playa. I svatko tko baci blato na nešto “što je samo igra”, posebno ovaj put, zaslužio je prijekor i prezir...
Slavene, ne igraj se vatrom! Imidž se topi brzo “kao sladoled na suncu”, pa bi tako i tvoja nedodirljivost mogla dobiti “fleke” ne dobiješ li utakmicu protiv Ukrajine. Od šest utakmica s Ukrajincima, izgubili smo samo jednu (0-1), a ako me dobro pamćenje služi, prije 12 godina baš je današnji izbornik bio strijelac vodećeg gola protiv Ukrajine u Zagrebu. Posljednji meč u Harkovu završen je, za nas, s nepovoljnih 0-0, jer smo bili dominantna momčad.Dvostruki pobjednik protiv Engleske (2-0, 3-2) i čovjek koji je i Njemačku bacio na koljena (2-1) imao je samo dvije ozbiljne havarije. Poraz protiv Turske u četvrtfinalu Europskog prvenstva i 1-4 protiv Engleske u Zagrebu. I to je nagrizlo njegov imidž, nakon toga se ne govori više o njegovom izboru za čovjeka godine, već o stalnom pokušaju bijega u neki inozemni klub. Puno su tome pridonijeli i engleski novinari, koji ga stalno sele u West Ham, Portsmouth, pa HSV, a sami kažu: “Sagradio je odličnu reputaciju, ali Hrvatska mora biti u boljoj formi da bi došla u idealnu poziciju za plasman na SP. Ni Hrvatska više nije tako jaka, nema Nike Kovača, Nike Kranjčara ni Eduarda da Silve. A oni su, uz Srnu i Modrića, bili ključne figure Bilićevog teama. Danas su samo “dobar sastav”!
Džemal Mustedanagić je otišao s Josipom Kužeom u Albaniju. Avantura je to u koju je Kuže zaronio do grla, ali je Mustedanagić, ipak, ostavio odškrinuta maksimirska vrata za eventualni povratak. Ovog vikenda duet Kuže - Mustedanagić čeka možda i najteži izazov u karijeri jer će na suprotnoj strani biti reprezentacija Portugala i, zbog rimskog poraza u finalu Lige prvaka, srditi Cristian Ronaldo i njegov nacionalni ponos, koji je na rubu definitivnog poraza u kvalifikacijama. Tirana im je posljednja prilika.
- Nisam se definitivno rastao s Dinamom - javio se Džemo iz Tirane. A Kuže će:
- Treba nam pozitivni rezultat zbog imidža, jer mi već paralelno s ovim kvalifikacijama sastavljamo momčad za Europsko prvenstvo 2012. godine. Zato sam i potpisao ugovor na godinu dana, s opcijom na još godinu i pol. A Mustedanagić mora ovih dana odlučiti hoće li ostati ili se vratiti u Dinamo...
Dobio sam pismo koje me uvjerilo da Dinamu nitko nije dovoljno - dobar!? Autor, koji je do 1990. godine “umirao” zbog Dinama, a danas “samo navija za njega”, preporučuje za sportskog direktora - Ivicu Osima. “Za trenera je previše bolestan, ali za sportskog direktora je dovoljno zdrav. I on zna koga se mora dovesti, a koga - potjerati!” Navijač smatra da u Dinamu igra 4-5 upotrebljivih igrača. Butina, Tomečak, Kramarić i Bišćan, ali - samo na poziciji zadnjeg veznog. “Slepička dijeli negdašnje muke Krnčevića i Viduke; igra u klubu u kojemu, osim Tomečaka, nitko ne zna centrirati!” Ne sviđaju mu se Morales i Sammir, koji igraju, trče i oduzimaju loptu kao što bi to u ovim godinama činio i - Prosinečki. Za ostale smatra da u “ozbiljnom Dinamu nemaju što tražiti”. Sve je to za razgovor, osim posljednje rečenice: “Ni za Mandžukićem neću plakati”. Slažem se, nije se plakalo ni za Mlinarićem, Prosinečkim, Vidukom ili Nikom Kranjčarom, pa je Dinamo tu gdje je. Mandžukić je, uz Butinu, jedino jamstvo europskog rezultata, sviđao se nama njegov karakter ili ne!
