Marcel Majsan, Tajana Baljak vam je poslala pivo, poruka je koju je 21-godišnji student novinarstva dobio od svoje djevojke. Može li bolje, djevojka koja časti pivom, pomislit će Marcel, uostalom kao i većina muškaraca. No, da bi se njegov san zaista i ostvario, Marcel i Tajana morat će se odvojiti od računala i poći u stvarni svijet. Poruka o pivu, naime, samo je "Booze mail" aplikacija na Facebooku, najvećem društvenom internetskom servisu.

Je li moguće da su virtualne "cuge" zamijenile one prave i je li Facebook tolika pošast da je postalo bolje pritisnuti "Send Booze", nego izaći iz kuće, prošetati do prvog puba, naći se s prijateljima i "okupati" nepce? E, pa, nije. Složili su se u tome Tajana i Marcel, kao i njezinih još troje prijatelja sa "fejsa" koji su se u subotu okupili u Zagrebu na prvom okupljanju članova Facebooka iz Hrvatske. Kažu, u njihovim se odnosima, otkako su otvorili svoje profile na internetu, promijenilo uglavnom - ništa. Pravi prijatelji, čini se, ipak neće postati samo Facebook kolege, koji će se svakodnevno "pokati", slati si zagrljaje, pa čak i voditi ljubav. Dobar stari susret uživo još uvijek je nezamjenjiv, tvrdi Tajana.

S ljudima treba vrijeme provoditi uživo. Što mi znači zagrljaj na 'fejsu', ako osobu nisam vidio mjesecima?

- Na "fejsu" sam oko tri mjeseca, ali sve svoje prijatelje poznajem otprije. S ljudima s kojima sam bliska i dalje se viđam jednako često, ništa se nije promijenilo u našim životima. Facebook je zabavan i zapravo čista razonoda, ali na stvarna prijateljstva nema utjecaja. K tome, sa dečkom Marcelom živim, pa bi bilo komično da se obraćamo jedno drugome preko Private Messages ili poruka na Wallu - objašnjava Tajana. No, da ovaj globalni servis i nije tako bezazlen i obično sredstvo za slanje zabavnih ili katkad iritantnih aplikacija, priznali su naposlijetku Tajana i njezino društvo. Možda ne može učvrstiti ili raskinuti pravo prijateljstvo, ali sasvim sigurno može zbližiti poznanike, pronaći stare prijatelje ili uspostaviti neke potpuno nove odnose.

Ignoriranje poruka

- Nakon srednje škole, iz Murskog Središća preselila sam u Zagreb. Naravno, nisam ostala u kontaktu sa svima sa kojima sam sjedila u klupama, ali sad smo se okupili na webu. Jednostavnije je nekome poslati poruku na "fejs", nego, nakon što se godinama niste čuli niti vidjeli, iz vedra neba poslati SMS. Najviše me obradovala prijateljica, koja je sa 12 godina odselila u Kanadu. Bile smo u povremenom kontaktu pismima sve ove godine, ali sada mi je drago jer ona na Facebooku može upoznati moje društvo i ja njezino, vidjeti kako izgleda moj dečko, prijateljice, izlasci, dodaje 24-godišnja Tajana, apsolventica defektologije.

S nekima nisam niti pričala, a sada im često pošaljem poruku. Trebalo bi to prenijeti u stvarni život

Iako niti Tajana nije Facebook freak, njezin dečko Marcel još je radikalniji. Za prijatelje na internetu prihvaća samo već "provjerene" ljude, a za stjecanje novih frendova nije zainteresiran. Nije mu jasno kako se preko toga moguće sprijateljiti te ne priznaje slanje aplikacija pod druženje.

- S ljudima treba provoditi vrijeme uživo. Ništa mi ne znači to što mi netko šalje zagrljaj preko "fejsa" ako ja tu osobu nisam vidio mjesecima. Što onda taj zagrljaj znači? Ništa - kaže Marcel. Ne zanima ga virtualni razgovor, ne zanimaju ga aplikacije, osim kada ih mora "ignorati", što ga opet nervira. Na njegovom Wallu ima jedva pet postova, a Marcel ne otvara svoju stranicu i po tri tjedna te mu se do tada nakupi stotine raznoraznih poziva. Onda potroši pola sata na odbijanje svega i svačega, zatvori stranicu i opet je miran danima.

Šaljive aplikacije

Ipak, za razliku od Marcela, Tajaninu prijateljicu iz srednje škole Maju Danilović, šaljive aplikacije vesele. Najčešće se, priča Maja, priključi na internet kada dođe sa predavanja na fakultetu i onda priča krene. Hrpa aplikacija koje trebaju potvrdu, kvizovi koji traže odgovore, sve to čeka na Majinom profilu. Dva sata u proučavanju i rješavanju prođe kao ništa.

- Posljednje sam računala kada ću se udati. Smiješna mi je ta aplikacija i manje-više sve moje frendice su je rješavale, a poslije se zafrkancija oko toga preselila i u stvarni svijet. Nema ništa loše u tome, ali previše vremena potrošim za računalom, tako da sam čak razmišljala i o zatvaranju profila - priča Maja. No, njoj se na Facebooku dogodilo nešto puno vrednije. Friend request poslala joj je sestrična, za koju nije niti znala da postoji.

Pronašli rodbinu

- Nevjerojatan je osjećaj pronaći nekoga od svoje rodbine, tko vam je čitav život bio nepoznat. Sada se redovito sa njom čujem i sigurno ćemo ostati u kontaktu. Drago mi je i radi prijatelja s kojima se inače viđam na ljetovanju. S njima se sada puno češće pričam, odnosno "pišem", a inače bi ti razgovori čekali od sezone do sezone - ističe Maja. Sa Tajanom se, kaže, čuje jednako kao i prije, tako da jedino novo što je Facebook unio u njihovo prijateljstvo su invitationsi, apllicationsi i ostali - ionsi. Unatoč pozitivnim iskustvima, i Maja se složila da je za pravi odnos ipak potreban susret "oči u oči", a ne "oči u monitor". Možeš se ti nekome smješkati do besvijesti preko fejsa, ali ako ga ne vidiš i ne čuješ, ništa to ne predstavlja. Dobro, možda pokazuje da nekoga ne mrziš, da ti je simpatičan, ali može biti i da lažeš, a možda si samo pristojan. Jednostavno dok ga ne vidiš, ne znaš. Tajanina druga prijateljica iz srednje škole, i Majina cimerica, Branka Branilović posljednja se iz ekipe uključila na Facebook. Baš kao i svima, njena poznanstva su se produbila, kontakt je češći, a ima i novih frendova.

- S nekim frendovima nisam niti pričala ili bi se samo pozdravili u prolazu, ali sada im često pošaljem neku poruku, javimo se jedni drugima. S te strane Facebook približava ljude, ali trebalo bi to sve prenijeti u pravi život. Nije mi žao što sam otvorila profil, ali napravila sam to jer su me svi maltretirali. Sada sam se već malo navukla i život na fejsu bi mogao potrajati još neko vrijeme. Iako ne provodim više od 15 minuta, provjeravam ga svaki dan, iščekujem hoće li mi se tko javiti ili odgovoriti. Često ga koristim i umjesto SMS-a, odnosno Private Messages su mi najkorisnije na cijeloj stranici - objašnjava Branka, 24-godišnja apsolventica kineziologije.

Prva na Facebooku, između pet prijatelja, bila je 21-godišnja Nela Augustić. Svoj profil otvorila je prije šest mjeseci, kada veći dio Hrvatske još uvijek nije bila zahvatila "fejs epidemija". Od tada je "skupila" gotovo 200 frendova, a za sebe priznaje da je pomalo "ovisna".

'Fejs' kao nužno zlo

- Facebook je zapravo postao nužno zlo, čovjek se navuče i ne može prestati. Imam prijatelje koje znam i ne znam, pronašla sam neke nove, sa nekima s nisam nikad susrela. Moj prvi prijatelj na fejsu bio je Britanac kojeg sam ljetos upoznala u Zadru. Htjeli smo ostati u kontaktu, pa me pitao imam li fejs. Tada sam znala samo za My Space pa sam odlučila provjeriti što je ovo i ispostavilo se da je stvar zabavna. Naravno, svog Britanca sam odmah pronašla tamo - priča Nela Augustić.

Koja si katastrofa? Koja si boja? Poliži mi žabu! Koji psihički poremećaj imaš? Pitanja, na koja ili nije potrebno znati odgovor ili ga nema ili je nerealan, zbližavaju tisuće ljudi i pretvaraju površne poznanstva u prijateljstva. Pa, ako je nužno za pronalazak starog prijatelja saznati kojem diktatoru ili masovnom ubojici si najsličniji, zašto ne? Prijateljstvo je, kažu, vrjednije od svega, pa se onda valjda za njega isplati riješiti par suludih kvizova.


Mila Batinica