Zagrebački taksi najkontroverznija je javna usluga u metropoli, koja prkosi zakonima matematike i zdravog razuma, a nitko dosad, ni gradonačelnik Milan Bandić niti prometni stručnjaci, nije uspio smisliti rješenje kako sniziti cijenu usluge tako da građanima bude prihvatljiva, a da taksisti ne budu zakinuti?
Naime, za vožnju od nekoliko kilometara, koja traje desetak minuta, Zagrepčani izdvajaju između 80 i stotinu kuna. I da nema ekonomske krize, koja je oslabila platežnu moć građana, takav bi si luksuz malo tko mogao priuštiti. Gledajući pak očima taksista, cijena kilometra znatno je niža u usporedbi s drugim europskim metropolama: iznosi 7 kuna.
Udruga Juris Protecta mjesecima upozorava da za to glavnu krivnju snosi Udruženje radio taksi, koje drži monopol u Zagrebu, pa svih 1100 taksista može “napuhavati” cijene kako god požele. I od toga ne prezaju. Dovoljno je, provjerili smo, voziti se ne istoj relaciji s nekoliko taksista; cijena će uvijek biti drukčija, a iznos i 20 posto viši od stvarnog.
Mogu se taksisti žaliti koliko god žele, ali glavni je problem, tvrde i prometni stručnjaci, to što nemaju konkurenciju i što jednostavno malo rade!
Samo stoje i čekaju putnike
Umjesto da kruže gradom, očekujući da netko podigne ruku i zaustavi ih, kako to rade taksisiti od New Yorka i Milana do Rijeke, većinu vremena taksisti provode čekajući na svojim postajama da im netko priđe i naruči vožnju, za koju potom građane opale po džepu. Da sustav može puno bolje funkcionirati, potvrđuje iskustvo taksista koje svake godine primjenjuju tijekom blagdana Svih svetih, kad po posebnom režimu vožnju naplaćuju samo 30 kuna i pritom sasvim dobro zarađuju.
U čemu je “kvaka”? Vrlo jednostavno: vozili su neprestano! Da je to rješenje, tvrdi i Ivan Dadić s Instituta prometa i veza.
- Grozim se usluga taksija, iako si ga mogu priuštiti. Taksisti bi dolaskom konkurencije trebali sniziti cijene, ali bi non-stop vozili i naposljetku zarađivali više. Ispočetka bi, vjerojatno, bilo problema, ali sustav bi se ubrzo prilagodio novim uvjetima i pokazao uspješnim, na radost i taksista i građana - kaže Dadić.
Ne spominjite riječki taksi!
No najteže je uvjeriti taksiste da im je konkurencija potrebna. Razgovor sa svakim od njih nalik je na diranje u osinje gnijezdo. I nezahvalno im je spominjati taksi u Rijeci, jer to u njima pobuđuje dodatnu nervozu. Iako bi od riječkih taksista mogli štošta naučiti.
U Rijeci, naime postoji nekoliko tvrtki koje pružaju taksi usluge i u pridobivanju putnika mogu sami određivati cijene i tako konkurirati suparnicima. Na taj način građanima omogućuju brz, kvalitetan i jeftin prijevoz.
Pravi boom na riječkom taksi tržištu napravila je prije tri godine tvrtka Taxi Cammeo. Kad je počela raditi, vožnja do udaljenosti od pet kilometara naplaćivala se 13 kuna, bez obzira na broj putnika u automobilu. Mnogi su tada predviđali propast toj poslovnoj strategiji zbog njezine neisplativosti. Tri godine poslije cijena je, doduše, porasla na 20 kuna za vožnju do pet kilometara. Broj od prvotnih 12 automobila i 40 zaposlenih povećao sa za oko 50 posto i narastao na 22 automobila i 64 zaposlenih.
- Nisam strahovao krenuti u posao jer sam dugo bio taksist u Beču i znam stvarne cijene taksi usluga. Nisam pokrenuo posao da se na brzinu obogatim, nego da pružim kvalitetnu uslugu i prihvatljivu cijenu - kaže Kosta Minovski, direktor Cammea.
Napomenuo je da planira širiti posao i na ostale gradove u Hrvatskoj. U dogovoru je s osječkim gradskim ocima, a pruži li mu se prilika, spreman je i za pohod na Zagreb.
- Kad mi to dopuste, u metropolu ću doći sa 100 automobila i zaposliti 400 ljudi s plaćom između 3500 i 4500 kuna.
Udruženje protiv nižih cijena
No upitno je hoće li se to dogoditi u Zagrebu, koji deset godina nije mijenjao pravilnik o taksistima. Sve zapravo ovisi o gradskoj vlasti od koje se očekuje da napokon pokaže incijativu i omogući konkurenciji da se u Zagrebu ogleda u poštenoj taksi utakmici.
Zagrebačko Udruženje radio taksi protivi se nižim cijenama. Ističu da je prosječna cijena vožnje između 30 i 40 kuna.
- Cijene ne mogu biti niže! Cijene, koje smo 2005. snizili za 27 posto, nisu se od tada mijenjale. Da nema takve gužve u gradu, i taksi bi bio jeftiniji - kaže Juraj Šnidarić, predsjednik Udruženja.
U vrijeme golemog nezadovoljstva novim režimom parkirališta u metropoli i destimuliranja uporabe vlastitih automobila, sva je pozornost građana usredotočena na javni prijevoz. Uz tramvaje i autobuse taksisti su važan segment te javne usluge i o njihovom funkcioniranju u znatnoj mjeri ovisi i funkcioniranje grada. Ostanu li na sadašnjim “bunker” pozicijama, tvrdokorni u svojim stavovima, teško od njih možemo očekivati elastičniju poslovnu strategiju, kakva je zaživjela, u Rijeci i europskim gradovima.
5 trikova kojima taksisti varaju naivne putnike
Noćna tarifa skrojena odoka - Taksimetri trebaju biti podešeni i na noćnu tarifu, 20 posto skuplju. Dio taksista cijenu izračunavaju sami, uglavnom na vašu štetu.
Znate li da je paušal zabranjen? - Postoje i tasksisti koji voze na paušal. Vožnja od Glavnog kolodvora do Dubrave - Ili sto kuna ili ništa. Prijavite ih, to je zabranjeno.
Skriveni ubrzivači taksimetra - Dio taksista vjeruje da postoje i razni ‘ubrzivači’ taksimetra, skriveni u automobilu, na mjestima gdje se regulira klima i mijenjaju radiostanice.
Pogledajte je li guma ispumpana - Cijena na taksimetru ovisi o broju okretaja kotača. Što je kotač manji, okretaja je više pa je i cijena viša. Ispumpavanje guma? Lukavo i efikasno.
U kojem ste se taksiju vozili? - Broj računa često ne odgovara broju taksija. Pripazite, jer ako uočite nepravilnosti, poslije nećete moći dokazati u kojem ste se taksiju vozili.
