Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 26.10.2006

'Lisice ugrožavaju našu djecu i prate nas na posao

'Lisice ugrožavaju našu djecu i prate nas na posao

Leglo lisica smješteno je u selu Prekvršju na sesvetskom području i samo nekoliko metara dijeli njihov novi dom od ljudi u susjedstvu, piše Sutra.hr . Lisac i lisica te njihovo petero mladunaca od oko četiri mjeseca "prisvojili" su staru napuštenu kuću. Danju uglavnom ne izlaze, ali poslije 21 sat pa do pet ujutro bezbrižno šetaju selom, utjerujući mještanima strah u kosti. Obitelj Homotar sa svoje terase svaku večer promatra neobično susjedstvo, a imaju i bliskijih susreta.

- Lisac me ujutro isprati na posao, sjedi na cesti kojom moram proći i ako ne lupim nogom ili ne viknem, ne pada mu na pamet maknuti se. Mladunčad se obično razbježi kada me vidi, nisu se još toliko pripitomili - uzbuđeno je ispričala Maja Homotar.

U prvi trenutak život pored lisica nije se činio toliko opasnim. Prije nekoliko godina, navodno, jedna se pripitomila, za njom je stigao mužjak, a sada već imaju i potomstvo. Počne li se ono razmnožavati, u naselju neće biti nimalo lako živjeti. Trenutačno, poneka nestala kokoš ne izaziva preveliku zabrinutost, ali mogućnost bjesnoće i širenja zaraze, napad na djecu, miran seoski život mogu pretvoriti u pakao. Upravo želeći spriječiti takvu tragediju, mještani već dva tjedna bezuspješno traže pomoć od veterinarske inspekcije i raznih društava.

Gdje su veterinarski inspektori?

- Pozivima da nam pomognu jedino se odazvala policija. Međutim, sami ne mogu ništa učiniti bez veterinarske inspekcije koja nam na upite nije niti odgovorila, a kamoli nešto poduzela. Smatramo da lisice treba premjestiti iz sela, čak smo to i pokušali učiniti. Ostavili smo im komad mesa, uzeli su hranu, ali kada smo meso stavili u kavez-klopku, zanimanje za njega je izostalo. Lisice su nas ignorirale, kao da su nas prozrele. Iskustvo je ipak pomoglo da shvatimo da bez stručnjaka nećemo s njima izići na kraj - opisala je susjedske muke gospođa Homotar.

Ubrzo smo se i sami uvjerili da nije lako pronaći službu koja bi mogla riješiti problem, u institucijama uglavnom tvrde da su lisice u nadležnosti nekog drugog, a ne njihovoj.

- Postoje veterinarski inspektori na nižim razinama od ministarstva pa za ovaj i slične probleme treba se javiti njima - rekla je Arnelija Šipek, iz odnosa s javnošću Ministarstva poljoprivrede.

Prodaju kuću, a nisu ostavili ni broj telefona

Objasnili smo zaposlenima u ministarstvu da su se na nižim razinama oglušili na pozive građana. I tako su odlučili ipak istražiti slučaj i pomoći u traženju rješenja. U Poglavarstvu Grada Zagreba uputili su nas na Veterinarsko-higijenski servis, ali od osobe koja se ondje javila na telefon uspjeli smo jedino doznati da oni nisu nadležni ako se lisice nalaze na privatnom posjedu.

Tlo ispod napuštenog objekta zasigurno je privatno, tko je vlasnik, mještani ne znaju. U starinskoj kućici nekada je živjela baka, ali se njezini nasljednici u posljednje vrijeme nisu javljali, iako su najavili prodaju kuće. Broj telefona koji su ostavili je zastario, na telefonskim informacijama kažu da više nemaju uslugu davanja novoga broja.

Više saznajte na Sutra.hr.