Autor: Portal Jutarnji.hr

Objavljeno: 12.11.2007

Željko Malnar: Od naših šest pasa 'gazde' su terijeri

Željko Malnar: Od naših šest pasa 'gazde' su terijeri

Njemačke doge Kan i Indi, stara njemačka ovčarica Ira, ženka buldoga Luna te dva škotska bijela terijera uveseljavaju dom Željka Malnara, (najpoznatijeg hrvatskog pustolova, svjetskog putnika, putopisca, autora dokumentarnih filmova, TV-voditelja anti-showa i anti-političara) i njegove supruge Emire.

Supružnici stanuju u kući od 130 kvadrata s velikim dvorištem za svoje ljubimce, a kako kažu, ljubav prema životinjama gaje od djetinjstva. Od 1989. godine, od kada žive zajedno, imali su čak 13 pasa, među kojima su udomljavali i lutalice.

- Ljubimci nam nisu obaveza jer ih volimo pa je briga prešla u bezbrižnu rutinu. Šetamo ih dva puta dnevno, no nikada čoporativno nego uglavnom po tri ili četiri. S velikim psima uglavnom izlazimo navečer kad nema ljudi na ulicama.

Pseći Apolon iz 36. godine prije Krista


Ne možemo ipak izaći na kraj s toliko životinja istovremeno u šetnji, a kako imamo veliko dvorište, rekreacije im doista ne nedostaje - rekao je Željko Malnar, dodavši da su imali i mačke te čak aru i majmuna, no njega samo na nekoliko dana jer je bio preživahan. Iako su različite vrste i iako ih je mnogo, Malnarovi se ljubimci uglavnom slažu, a najživahnija je mlada, 13-mjesečna kujica, buldog Luna.
   
- Iako su doge veliki psi, jako su umiljate, prave maze, baš poput beba. Međusobno se vole, ali, iako je to pomalo i smiješno, upravo slatki mali terijeri znaju napasti velike doge kako bi se učinili dominantnima. Najprije smo imali kujicu terijera, no kako smo htjeli i radi njenog zdravlja da se okoti, nismo mogli darovati sve štence pa smo jednog zadržali - priča Željko.  

Malnarovima su svi psi podjedanko dragi, no Željko priznaje da mu je možda ipak pri srcu najviše ovčarica Ira koju imaju od 1999. godine, a koju je dobio od starca kojeg je jednom prilikom ugostio u svojoj emisiji s tri mala šteneta, a za koje je tražio dom.

U stopu njegovu suprugu Emiru pak uvijek prati doga Indi.

- Indi mi je nekako najprivrženiji. Kako smo već imali dvije njemačke doge, a koje su nažalost od starosti i bolesti preminule, zavoljeli smo tu lijepu pasminu. Tako smo prije dvije i pol godine ciljano kupili Indija i Kana, no iako smo najprije mislili kupiti jednog odnosno Indija koji se meni svidio, Željko je htio da uzememo i njegova brata, sivog Kana - ispričala je supruga Emira, dodavši da im u brizi za ljubimce pomaže i susjeda, posebno kada oni nisu kod kuće.

Iako su svi psi čistokrvni, kako je objasnio par Malnar, natjecanja ih ne privlače.  ( Anamarija Vujaklija, Gordana Vukres)

Priča o Željku i karabašu

Slijedeći putove Aleksandra Velikog, Malnar je stvorio neke od najuzbudljivijih putopisnih reportaža, a tom prilikom susreo se i sa psima za koje se vjeruje da su jedni od  najvećih i najjačih u psećem svijetu

Karabaš ili kangal turski je nacionalni ponos i stoga nije dopušten njegov izvoz izvan granica zemlje. Hrvatski pustolov dobio je na dar od turskog uglednika tromjesečno štene koje je u tako mladoj dobi bilo sposobno pratiti ga u avanturi. Šest mjeseci proveli su zajedno lutajući po turskim prostranstvima - Malnar i njegovi suputnici na konjima, a mladi pas uz njih, uvijek budan i spreman na zaštitu.

Granice na putu prema Saudijskoj Arabiji prošli su u trenu. Bilo je dovoljno pokazati pismenu potvrdu koju je dobio uz psa i svi putovi bili su otvoreni. Velika je čast, naime, dobiti dar od čovjeka za koga se vjeruje da potječe iz loze koja je izravni potomak samoga Muhameda, pripovijeda Malnar.

Tako je i u Hrvatsku stigao prvi izvorni karabaš, čiji je standard prije 60 godina odredila plemićka obitelj iz Kangala, poznata po uzgoju konja, ovaca i pasa. Karabaš na turskom znači 'crna glava', a ime je psu pripalo zbog tamne maske. Služili su za obranu ovaca i ljudi od medvjeda i vukova, a u prošlosti su bili vrlo uspješni ratni psi. I danas u pojedinim dijelovima Turske postoji zabrana kretanja za turiste nakon 18 sati, jer se u to vrijeme nomadi sa svojim stadima ovaca i karabašima koji nikome ne dopuštaju pristup spuštaju u sela.

Zamijenivši anatolsku visoravan i turske stepe gradskom četvrti, prvi karabaš u Hrvatskoj odlučio je štititi kuću svoje obitelji i pri tome se nije šalio. Ipak je potekao iz obitelji stoljetnih ratnika. U trećoj godini života izgubio je najvažniju bitku, svladao ga je meningitis. Impozantna pojava ostala je u srcima vlasnika i dobronamjernih ljubitelja pasa koji su se divili njegovoj veličini i snazi.

U Turskoj postoje tri različite pasmine pastirskih pasa: kangal ili karabaš (centralna Turska), akbaš (zapad) i kars (istok Turske). 
 (Ina Rogošić Blagojević)


  Jeste li znali?

Već kao dvadesetogodišnjak Malnar organizira svoju prvu ekspediciju u jedinu prašumu Europe Peručicu. Godine 1977. vodi ekspediciju za zagrebačku televiziju pod nazivom "Put na istok". Od 1982. postaje zapovjednik profesionalnih ekspedicija, te radi za američku instituciju Institute of Ecotechnic. Za američku kompaniju Tropic Ventures vodi jednu od najvećih ekspedicija svijeta pod nazivom "Around the tropic world" (1982. - 1986.) i autor je dokumentarne serije sa te ekspedicije pod radnim naslovom "Journey to other worlds". Do sada je Malnar autor preko 70 dokumentarnih filmova i reportaža.  Nositelj je mnogih priznanja u svijetu (Chicago filmski festival, Barcelona film festival...), a 1986. godine dobiva ključeve grada Forth Wortha Dallas u američkoj državi Texas od gradolnačelnika Boba Bolana kao nagradu za zbližavanje kultura i naroda. 1986. godine zajedno s Bornom Bebekom izdaje knjigu "U potrazi za staklenim gradom", koja doživljava četiri izdanja. Jedini je stranac nosilac titule Seiuli (Poglavice koji govori) polinezijske države Samoa.