DRUGI DAN FESTIVALA

Terraneo: Večer obilježili hip-hop veterani The Roots

  • Mladen Pobi/CROPIX

Objavljeno: 09.08.2012

Drugi dan Terranea, po procjenama organizatora, bilježi još veći odaziv publike, ali i manje ujednačenu kvalitetu nastupa nego prvog dana . To se ne odnosi na riječki Father, koji nas je uveo u drugi festivalski dan, kao ni na splitske Dječake, koji su zasluženo zagospodarili najmanjim stageom dok je publika uglas pjevala njihove hitove, iako “Punjene paprike” nisu tipično ljetno jelo.

Britanske boje branili su The Horrors i The Vaccines, koji uživo ipak nisu pružili previše. Uz vjetar koji je odnosio zvuk, The Horrors su održali solidan koncert, no hype britanskih medija još jednom se pokazao neopravdanim.

Uskrsla reinkarnacija

Njihovi riffovi najviše podsjećaju na My Bloody Valentine, a od novijih bendova u sjećanje prizivaju The Strokese. The Vaccines su iznenadili, ali ne retro svirkom, već outfitom - u demode traper prslucima izgledali su kao uskrsla reinkarnacija Status Quo. Zanimljivo je da ova dva benda vežu i rodbinske veze - gitarist The Vaccinesa Freddie Cowan ujedno je brat basista The Horrorsa Toma Cowana.

Mnogoljudni sastav

Bend koji je privukao najmasovniju, ali i najšarolikiju publiku bili su hip-hop veterani The Roots. Osobno, nisam njihov fan, ali ovaj mnogoljudni sastav svirkom punom improvizacije, miješanjem žanrova, prije svega hip-hopa, funka i jazza, napravio je veliki show u koji su uključili i publiku čestim povicima “Now everybody jump”. Krcata livada ispred glavnoga stagea izgledala je kao velika chill out zona u kojoj su se izmjenjivali najrazličitiji refreni i ritmovi, od obrade “Sweet Child O’ Mine” Guns N’ Roses, preko “Jungle Boogie” Kool & The Ganga, do posvete Beastie Boysima i nedavno preminulom Adamu Yauchu u pjesmi “Paul Revere”.

S druge strane, Aqua stage ponudio je opet nekoliko zanimljivih imena: vrlo su ugodno iznenadili mladi Škoti neobičnog imena We Were Promised Jetpacks - njihovu kombinaciju gitarističkog indie rocka i post rocka oduševljeno je ove godine prihvatila Coachella, pa zašto ne bi i Šibenik. Svakako preporuka za daljnje slušanje.

- Vidio sam Jona Spencera u hotelu - pokušao je Stephen Malkmus animirati publiku, a nastup njegova benda The Jicks bio je vrhunac večeri za sve koji su voljeli Pavement, jedan od ključnih bendova američkog indie rocka 90-ih. No, iako su fanovi u prvim redovima visoko u zraku držali transparent “Summer Babe” bend nas nažalost nije počastio nijednim coverom, iako tu i tamo znaju zasvirati i omiljenu “Shady Lane”.

Kao u najboljim danima

To, naravno, ne znači da koncert nije bio dobar, a prije svega su se isticale Malkmusove gitarističke bravure te vješto balansiranje između pitkih melodija (kao u izvrsnoj “Tigers”) i disharmonijske buke i sviranja gitare iza leđa, baš kao u najboljim danima. Nažalost, nakon snimanja posljednjeg albuma “Mirror Traffic” bend je napustila bubnjarka Janet Weiss, nekadašnja članica utjecajnog riot grrrl benda Sleater-Kinney, a sudeći po reakcijama benda na pitanje o njezinu odlasku, izgleda da se nisu baš najsrdačnije rastali. Šteta.

Broj preporuka: 5

Više o...

FACEBOOK KOMENTARI

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen