Dio snimaka što ih je Dylan 1967. snimio s The Bandom u podrumu “Big Pink” kuće nadomak Wodstocka mogle su se od 1969. naći samo na relativno nedostupnom LP-u “Great White Wonder”. Bio je to prvi bootleg album u povijesti rocka i tek je 1975. Columbia snimke Dylana s The Bandom – tog “Bijelog kita” diskografije - objavila na dvostrukom albumu “The Basement Tapes” čime je trenutak postanka americane napokon dopro do najšire javnosti.

U 70-ima i 80-ima proizvesti ili kupiti bootleg LP-ploču s krišom snimljenim koncertnim snimkama, demo-trakama i neobjavljenim pjesmama omiljenih izvođača - pokazuje to i ovaj primjer - bilo je otkrivanje tajni i produbljivanje znanja, a ne piratizacija koja se zahuktala tek pojavom CD-a. Početkom 90-ih, posve u duhu nekadašnjih bootleg albuma, Dylan je objavio box-set “The Bootleg Series, Vols. 1-3 (Rare & Unreleased 1961-1991)” na čija se tri CD-a rasulo skriveno blago iz prvih 30 godina njegove karijere.

Bila je to sjajna nadopuna impresivnog diskografskog opusa i početak Dylanove revitalizacije. U međuvremenu, kroz “Bootleg” serijal prezentirani su fascinantni akustični i električni koncerti iz 1964., 1966. i 1975. godine., također otprije djelomice poznati s piratskih bootleg izdanja, te snimke iz prve polovine 60-ih kao pratnja Scorsesejevom rockumentarcu “No Direction Home”. Okosnicu dvostrukog CD-a “Tell Tale Signs”, osmog izdanja “Bootleg” serijala, čine desetak neobjavljenih pjesama i tri doista drukčije verzije “Everything Is Broken”, “Can't Wait” i “Most Of The Time”, sve sa sessiona za albume “Oh Mercy” i “Time Out Of Mind”. U proljeće 1989., na sugestiju Bono Voxa, Dylan je u studio ušao s Danielom Lanoisom, producentom albuma “Joshua Tree” U2.

Iako je kasnije izražavao nezadovoljstvo s “Oh Mercy”, a mučninu snimanja i svađa s Lanoisom u New Orleansu opisao i u autobiografiji “Chronicles Vol. 1”, Dylan se radu s Lanoisom vratio na albumu “Time Out Of Mind” 1997. godine. Predivan sedmominutni tex-mex “Red River Shore”, dvije verzije pjesme “Mississippi” (posebice ona u kojoj je Dylan gotovo sam uz električnu gitaru), country-valcer “Dreamin' Of You” i teški blues “Marchin' To The City” nastale su na sessionu za album “Time Out Of Mind” (1997.) Napeta “Series Of Dreams”, smirena “God Knows”, “Dignity” (posebno u verziji samo s klavirom) i nježna “Born In Time” najveća su, pak, “otkrića” sa sessiona za album “Oh Mercy”.

Na “Tell Tale Signs” još su tri neobjavljene pjesme. Balada “Can't Escape From You” nastala je 2005., dok “32-20 Blues” Roberta Johnsona i “Miss The Mississippi” Jimmieja Rodgersa potječu iz ranih 90-ih. Upravo te dvije pjesme pivotalnih figura predratnog countryja i bluesa, uz “The Lonesome River” s bluegrass-veteranom Ralphom Stanleyem ključne su za razumijevanje ovog dvostrukog albuma, ali i posljednjih dvadesetak godina Dylanove karijere. Ostatak albuma sadrži pet solidnih live snimaka, nekoliko zanimljivih, manje poznatih pjesama (također u alternativnim verzijama) iz filmova i drastično izmijenjene verzije “Someday Baby” i “Ain't Talkin'” s posljednjeg albuma “Modern Times”.

Neobjavljenih pjesama ili alternativnih verzija s “Under The Red Sky” (1990.) i “Love And Theft” (2001.) nema, čak ni na luskuznom izdanju s trećim CD-om i luksuznom monografijom po cijeni od 101 eura. Naravno, ostaje zapitati nam se što nam je o “kasnom Dylan” otkrio ovaj dvostruki CD. Prvo, očito je da se, ne bi li ponovo izmislio samoga sebe, Dylan iznova zaputio u povijest američke glazbe koja ga je inspirirala da prvi put uzme gitaru i pisaću mašinu u ruke. O otkrivanju korijena folk, blues i country glazbe nadahnuto je pisao i u knjizi “Chronicles Vol. 1”.

Početkom 90-ih počeo se vraćati tim korijenima, danas takvu glazbu često vrti i u svojim radijskim emisijama, a vraćajući se toj arhaičnoj, ali svevremenskoj glazbi, ponovo je postao moderan iako je možda sensibilniji, nježniji i romantičniji nego ikad prije. Ako je nekoć bio prorok, danas je utjeha. Drugo, Dylan je posljednjih dvadeset godina - uprkos očekivanjima publike - žestoko revidirao starije pjesme, mjenjanjući ih do neprepoznatljivosti.

BOB DYLAN Bootleg Series Vol. 8 Tell Tale Signs: Rare And Unreleased 1989-2006 Columbia/Menart ocjena: 5

Dio tog procesa čujemo i u alternativnim verzijama pjesama s “Oh Mercy”, “Time Out Of Mind” i “Modern Times” kojima promjenom ritma, načina pjevanja, aranžmana, pa čak i teksta, podaruje druga značenja ili ih predstavlja u drukčijoj glazbenoj atmosferi. Zapravo, Dylan je s “Tell Tale Signs” potvrdio da mu je opus s posljednja tri albuma glazbeno intrigantan koliko i njegovi najupečatljiviji radovi iz sredine 60-ih ili sredine 70-ih, a da ni “Oh Mercy” ne zaostaje mnogo.

Dapače, “Tell Tale Signs” baca posve novo svjetlo na taj kreativni sukob Dylana i Lanoisa. Sad nam se čini da je Dylan češće bio u prvu od Lanoisa, dok su se na “Time Out Of Mind” odlično nadopunili. I na kraju, “Tell Tale Signs”, unatoč raznorodnom podrijetlu snimaka, iznenađujuće dobro funkcionira kao integralan ili zaseban album i ukazuje kako je Dylan ostao izvrstan storyteller koji u vremenima očaja, beznađa i izgubljenosti pomalo čak i žali za svijetom u kojem je kao mladi pjesnik počeo upozoravati na moralno, političko i ekonomsko rasulo kakvo nas je snašlo tridesetak godina kasnije.

Pri tome Dylan nije slinavi nostalgičar nego veličanstveni kovač riječi i nota s kojim je prelijepo putovati u jedinstvenom glazbenom vremeplovu ka vremenima moralnih vertikala, velikih ideja i čvrstih vrijednosti. A, kako je danas? Evo, što veli Dylan u pjesmi “Mississippi”: "Dani su ti odbrojani, moji također, vrijeme se taloži, borimo se i lutamo, zgužvani nemamo kuda da pobjegnemo”. Priznajte, koliko ste se puta u posljednjih dvadesetak godina osjećali upravo tako.

Aleksandar Dragaš