Možda je The Walkaboutsima tako u svakom europskom gradu u kojem su nastupali više od tri puta, no teško se oteti dojmu kako se u Zagrebu doista osjećaju kao kod kuće.

Nisam jedini s kojima ovdje gaje prijateljstvo, u mom slučaju dugo gotovo dvadeset godina, pa ponovni susret i još jedno opraštanje sve više nalikuju dočeku i ispraćaju rodbine iz Amerike. Chris Eckman se nakon raskida ljubavne veze s Carlom Torgerson oženio mladom Andom iz Ljubljane i preselio u slovensku prijestolnicu, ali Carla kaže kako je u Tvornici bilo i emotivnije nego večer prije u Kinu Šiška. Bez zluradosti ili ikakvih loših primisli spram Ande koja je s bendom doputovala u Zagreb. Ona i Chris u ovom dijelu svijeta doista jesu doma.

U šest-sedam godina koliko se nismo vidjeli Carla je nakupila pokoju boricu oko svojih prekrasnih, toplih očiju, ali za damu koja je prije kojeg ljeta pregazila pedesetu drži se sjajno.

Krhka i nježna

Zapravo, Carla je prekrasna, onako krhka, graciozna i nježna, a sedmero mladića koji žive u kući koju renta u Seattleu do prije nekoliko mjeseci nije imalo pojma kako je ona jedna od ikonica Sub Popa i grunge-rocka na čijem su obrubu The Walkabouts kasnih 80-ih počeli graditi svoj folk-rock i americana opus. U međuvremenu i Sub Pop se okrenuo folk-rocku, ali njihove zvijezde danas više nisu The Walkabouts nego Fleet Foxes.

Solističku karijeru, mimo albuma “Saint Stranger” iz 2004., Carla u šest-sedam godina pauziranja The Walkaboutsa nije poduzela premda je njezin zvonki glas jedan od najemotivnijih u cjelokupnom korpusu popularne glazbe. Nije ni nastupala, a kamoli snimila solo album, iako je izgradila studio. Hrabrim je da bi to trebala učiniti, ako The Walkabouts ponovo odu na dužu pauzu. Obožavam njezin glas, jedan je od najljepših koji sam ikada čuo. Carla se nada da će do naredne turneje i novog albuma proći samo jedna ili dvije, a ne sedam godina.

Pepeo ugasle ljubavi

Da, nedostajali su nam i bit će šteta ne bude li tako kako Carla priželjkuje jer je koncert u Tvornici, premda u dobroj mjeri oslonjen na pjesme s novog albuma “Travels In The Dustland”, a bez gomile starih favorita, bio lijep, decentan i elegantan. Nedavno sam napisao kako je J. Mascis postao Neilom Youngom underground-rock generacije 80-ih, a u Tvornici mi se učinilo kako su Chris i Carla postali poput Grama Parsonsa i Emmylou Harris americane. Pepeo ugasle ljubavne veze je pometen, ostala je ljubav prema glazbi, a The Walkabouts napokon ponovo lutaju i dotiču srca ljudi koji znaju slušati istinsku glazbu. Doduše, može se reći kako je povratnički nastup The Walkaboutsa bio i malo premekan ili mjestimice prespor, no to je bila jedina mana jer kad se “odšarafe” u “No Rhyme, No Reason”, “The Lights Will Stay On” ili “Jack Candy” jasno je kako u njima još ima glazbeničkog žara i sviračke strasti zbog koje će u šesnaest dana održati sedamnaest koncerata, uglavnom pred petostotinjak ljudi po nastupu. Bez roadieja. Sami su spakirali svoju opremu i odnijeli je u tour bus. To je samo rock’n’roll. Bus kreće u šest.

Pozdrav Lauri

Carline sestre Laure ovaj put nije bilo. Ključ od autobusa nismo mogli izgubiti. “Puno pozdravi Lauru, ako me se sjeća”, kažem Carli na odlasku. “Hoću, ima dva sina. Sjeća te se, neki dan smo gledali fotke na kojima smo zajedno”, odvraća mi Carla. Jedan je u noći. Pravo vrijeme za country pjesme i razmišljanje o životu.