ZAGREB - U dobar muzej ulaziš kao u palaču ili kraljevski dvor, zapisao je najcjenjeniji hrvatski muzeolog dr. Tomislav Šola. To se sasvim sigurno ne bi moglo reći za sinoćnje otvorenje najvećeg i najiščekivanijeg muzeja u Hrvatskoj - Muzeja suvremene umjetnosti. Pomalo neljudski uvjeti vladali su na ulazu u zgradu, a gužve su se stvarale i nekoliko sati prije zakazanog otvorenja.
Tisuće su pohrlile da budu prve, a mnogi su, iznervirani dugim čekanjem, naposljetku odustali. Nije baš jasno ni prema kojim kriterijima su neki uspjeli prije samog otvorenja ući u zgradu kao posebni gosti, kao, primjerice, predsjednik Gradske četvrti Novi Zagreb-Zapad Jadranko Baturić, dok su za to vrijeme akademici Neidhardt i Kincl navirivali kroz prozor kako bi vidjeli što se unutra događa. Umjetnik Mladen Stilinović, čiji su radovi dio fundusa Muzeja, cijelo je društvo uglednika i političara, nagurano u neveliku dvoranu Gorgona i stisnuto u predvorju, promatrao s nevjericom i rezignirano izustio: “Sram me je”.
Cjelodnevni program otvorenja počeo je još u podne na južnom platou Muzeja, gdje su DJ-i puštali glazbu, a na fasadi od leksana tijekom dana osvijetljenoj, bila su ispisana imena umjetnika čiji će radovi biti izloženi u Muzeju. Čak su se i policajci koji su osiguravali događaj fotografirali za uspomenu.
Gotovo da i nema političara koji večeras nije bio na otvorenju MSU-a. Izostao je možda jedino predsjednik Mesić, koji je Muzej posjetio dan prije. Iz susjedstva su doputovali i ministri kulture Austrije, Slovenije, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Mađarske. Došao je i gradonačelnik Ljubljane Zoran Jankovič.
No, službeni program otvorenja najveće kapitalne investicije u kulturi u posljednjih sto godina, bio je dosadan i nimalo suvremen. Protokolarnim govorima izredali su se ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić, ministar kulture Božo Biškupić, gradonačelnik Milan Bandić i predsjednica Vlade Jadranka Kosor.
- Toliko je ljudi ovdje prisutno večeras da se s pozornice mora vikati. Želim da tako bude uvijek - rekla je Kosor i dodala:
- Dug je put bio do ovog trenutka, a ključnu odluku za MSU donio je Božo Biškupić za svog prvog ministarskog mandata i to dokazuje da se sve može. Ovom prilikom treba zahvaliti i bivšem ministru Antunu Vujiću, kao i bivšoj gradonačelnici Marini Matulović-Dropulić, izjavila je Kosor, čiji je govor vrlo naljutio Bandićeva savjetnika i kulturnjaka Duška Ljuštinu. Bio je povrijeđen jer Kosor nije dovoljno istaknula ulogu Grada Zagreba, koji je financirao gradnju muzeja, zajedno s Vladom RH.
- Napišite da je Duško Ljuština rekao kako je sretan i ponosan na hrvatsku Vladu koja je sama svojim trudom izgradila muzej - bio je ogorčen Ljuština.
Nakon čitanja političkih govora, jedan od rijetkih trenutaka suvremenosti bilo je djelo Johna Cagea, “4’33” u izvedbi Bing Banda, u kojem glazbenici sviraju tišinu, što je pomalo zbunilo političare nenavikle na takvu avangardu.
Službeno su, ipak zajednički, Muzej otvorili Jadranka Kosor i Milan Bandić, unoseći u zgradu posljednji izložak - “Obojenu cijev”, Gorkog Žuvele. Za to su im bile potrebne bijele rukavice, koje je Bandić sa zadovoljstvom navukao gotovo pola sata prije.
U Muzeju je večeras istodobno otvoreno i nekoliko izložbi, a publiku je posebno oduševio čuveni “Tobogan” Carstena Höllera, instalacija koja će u MSU biti postavljena sljedećih godinu dana. Toboganu nije odolio ni gradonačelnik Milan Bandić, koji se spustio s prve etaže.
- Meni se ovo čini fantastičnim. Vidio sam razvikani Gehryjev muzej u Bilbau i mislim da ovdje možemo napraviti i bolji muzej - rekao je redatelj Paolo Magelli. Njegovo oduševljenje Muzejom dijeli i Ivanka Mazurkijević, muzeologinja po struci.
- Mislim da smo svi mi to zavrijedili, ali gotovo ne mogu vjerovati da smo ga napokon i dobili. Oduševljena sam - rekla je Mazurkijević.
KOMENTAR: ŽELJKO ŽUTELIJA
Političari pred kamerama, a kulturna javnost na kiši
Otvaranje Muzeja suvremene umjetnosti, unaprijed proglašeno kulturnim događajem desetljeća, večeras se pretvorilo u žalosnu demonstraciju suvremene hrvatske gluposti. Tisuće ljudi, pretežito kulturna javnost Zagreba, više od jednog sata, s pozivnicama u rukama, stajalo je na kiši pred zatvorenim vratima Muzeja, u koji su zaštitari priječili ulaz. Unutra su, naime, bili političari i novinari, kojima je prema zamisli organizatora, bilo namijenjeno svečano otvaranje, a vani - poniženi i uvrijeđeni - svi oni koji su svojim novcem izgradili taj kapitalni kulturni objekt i kojima je na pozivnicama bilo navedeno da fešta počinje u 20 sati.
Umjesto nazočnosti otvaranju, u nevjerici su buljili u displej na kojem je 40 minuta pisalo da će u hram likovne umjetnosti biti pušteni za pet minuta, a više od polovice revoltiranih uzvanika, užasnuti tom protokolarnom bezobraštinom, demonstrativno se, nakon dugog čekanja, okrenulo i vratilo kućama.
Čak ako je otvorenje bilo napravljeno samo zbog televizijskih kamera i dojma koji je trebalo ostaviti na neupućene i nenazočne, čak i ako se i dalje dijelimo na građane prvog i drugog reda, a u prvom su političari kojima muzeji služe isključivo za samopromociju, skandal na otvorenju MSU-a nadmašuje sve dosadašnje protokolarne gluposti u Zagrebu.
Sasvim je drugi problem što je na otvorenje Muzeja pristiglo više ljudi nego što će ih u sljedećih godinu dana posjetiti sve zagrebačke muzeje. Ali to još ne znači da su uzvanici s pozivnicama u rukama trebali stajati na kiši pred zatvorenim vratima, dok u unutrašnjosti muzeja novinari opslužuju političku nomenklaturu.
