Nema nikakve sumnje da bi sam Josip Broz Tito bio vrlo zadovoljan prvim nastavkom dugočekivane dokumetnarno igrane serije Antuna Vrdoljaka. Naime, Vrdoljak je u prvih dvadesetak minuta prve epizode Tita politički korektno i dokumentaristički skrupulozno istaknuo dvije činjenice.
Činjenicu da je Tito bio jedan od važnijih svjetskih državnika svoje epohe koja je ilustrirana insertima sa sprovoda i višekratno ponavljanim podatkom kako je na Titov pogreb došlo više od 120 svjetskih državnika. I drugo, Vrdoljak je kroz čitav niz televizijskih isječaka iz vremena Titove smrti zorno, katkad čak i sentimentalno učinio nespornim činjenicu da je veći dio bivše države uistinu iskreno žalio za Josipom Brozom.
Vrdoljak je, dakle, u prvoj epizodi svoje serije Josipa Broza Tita predstavio kao velikog svjetskog državnika, kojeg su njegovi podanici voljeli (neovisno od toga što je, zapravo, bio okrutni diktator, što se, međutim, u uvodnom dijelu Tita ni ne spominje).
Vrdoljak je tako dao jasan povijesni okvir svojoj verziji Tita, koju značajno neće moći narušiti kasnije epizode, štogod da se u njima nalazi. Niti jedan Bleiburg, Goli otok, 68. ili 71. godina neće, dakle, moći osporiti da je u prvom velikom hrvatskom televizijskom projektu o Josipu Brozu taj političar prikazan isključivo kao svjetski relevantan državnik, omiljen među velikim dijelom građana bivše države (što je sve, naravno, točno).
Utoliko je Vrdoljak, čini se, preuzeo Tuđmanov stav o Titu. Kako znamo, pokojni hrvatski predsjednik nije htio ni čuti da se promijeni ime zagrebačkog Trga maršala Tita, a nerijetko je znao govoriti, kada se razgovaralo o Brozu, da “nas Hrvata danas ne bi bilo bez Tita”.
Pojedini pomalo zločesti Vrdoljakovi pokušaji ismijavanja Titova karaktera, poput sugestije da je bolje naučio esperanto nego hrvatski ili tvrdnje da mu se u Beču ispunio san, “da bude gospodin, a ne sluga”, posve su minorni s obzirom na početni povijesno-politički kontekst u koji je Vrdoljak u prvih šezdesetak minuta svoje serije odlučio smjestiti Tita.
Taj je kontekst, zbog izostanka ijedne informacije o Titovim zločinima i o njegovu načinu vladanja, za stvaratelja druge Jugoslavije više nego povoljan.
