Tko će plakati zbog otkaza u Fini?

Sjećate li se suza u Plivi? Nije bilo tako davno. Pred proljeće ove godine. Mogli biste se sjetiti unatoč tome što kao društvo bolujemo od sindroma brzog zaborava. Nije to loša bolest. Omogućuje nam da vjerujemo kako nam je super. Podsjetit ću. Plakali su zajedno, pisalo je u anonimnom pismu koje je stiglo i na moju e-mail adresu, oni koji su otkaze djelili i oni koji su ih dobivali. Potonjih, oko osam stotina. Visokoobrazovani inženjeri i niskokvalificirani radnici, svi u istoj patnji s uptnikom kraj riječi egzistencija. Te je otkaze, koje više nitko nije mogao izbjeći, podijelila Teva, novi izraelski vlasnik Plive, nekadašnje perjanice hrvatske farmaceutike.

Pliva sada traži svoje novo mjesto pod suncem, a generacije će prepričavati da je jednom davno mala Hrvatska svijetu dala azitromicin. Antibiotik Sumamed, za manje upućene. Pliva je bila moćna i velika, danas je manja i više nije moćna. Ali je opstala. Tješimo se da je to uspjeh.

No, jesu li šalterski radnici u Fini plakali pred proljeće? Možda neki jesu. Zašto to pitam? Zato što se nevolja iza brda valja. Suze iz Plive reprizu bi mogle doživjeti na jesen u poslovnicama Fine. Šuška se da će u listopadu najmanje 1200 zaposlenika dobiti otkaz.

Krešo Sever Kad bi otišao u mirovinu, napisala bih: ‘On je govorio, vrijeme je prolazilo, ništa se nije promijenilo, i to je njegov najveći uspjeh’

Otkazi, koje bi trebala podijeliti Vlada kao predstavnik države, vlasnika Fine, najviše će, priča se, pogoditi šalterske radnike. Hoće li se neki pametni sindikalac, primjerice Krešo Sever i sam zaposlenik Fine, prisjetiti kako su prije devet godina radnici Name svoju zlu sudbinu branili vežući se lancima i donekle uspjeli, pa će to primijeniti? Mislim da neće.

Sever je pametniji. Fina je njegov životni uspjeh. On se sažima u prošlotjedne riječi Mate Regvara, činovnika na čelu Fine koji kaže: “Imamo višak zaposlenih, ali i nedostatak stručnih kadrova”. Ne znam mislili li Regvar da je time rekao nešto strašno pametno.

Nadam se da ne misli jer time je zapravo rekao: “Ljudi moji, mi ovu firmu sustavno uništavamo već desetak godina, ali se dobro pretvaramo da je spašavamo”.

Sever je pak ponosan što je sindikat prije deset godina s Upravom dogovorio da neće inzistirati na povećanju mase za plaće u zamjenu za očuvanje radnih mjesta. Zgodno? Na prvi pogled svakako. Na drugi nikako. Tim je paktom Fini onemogućio da u godinama velikog rasta IT i financijske industrije, a rasli su snažno sve do kraja 2007., na tržištu kupi stručni kadar za novi razvoj. Opstali su. Tješimo se da je to uspjeh.

Slično je bilo i s Plivom, samo što oni nisu imali nedostatak stručnih kadrova, već im je falilo skromnosti, pa su rušili duboko vjerujući da grade. Zato su i suze na kraju jako pekle.

Dvije potpuno različite poslovne priče, Plivina i Finina, dovode do iste posljedice - masovnih otkaza. Ili možda ipak ne? Na proljeće u Plivi Krešu Severa nisu puno pitali. U Fini ga ne mogu izbjeći. Sever na svaki šušanj o otkazima u Fini kaže otprilike: “Ne baš tako i ne baš toliko”. Je li to nešto dobro ili nešto loše? Kako za koga.

Volim Krešu Severa. Puno sam mlađa od njega pa možda doživim i to da zabilježim njegov odlazak u mirovinu. Tada bih napisala: “On je govorio, vrijeme je prolazilo, ništa se nije promijenilo i to je njegov najveći uspjeh”. Volim Krešu Severa jer gotovo nepogrešivo prozire iluzionizam i demagogiju političara. Severov problem je samo u tome što je za tako savršeno proziranje iluzionizma i demagogije potrebno biti iluzionist i demagog. Volim ga valjda zato što sam slaba na iluzioniste i demagoge. Svatko ima svoje mane. No, višak je zaposlenih u Fini neizbježna činjenica.

Ne nađe li Sever opet neko “inventivno” rješenje za njihov spas, svi oni koji su se na tim “Severovim radnim mjestima” zaposlili prije deset godina kada im je bilo 20 ili 30, a danas im je 30 ili 40 godina, imaju kredit i dvoje djece upravo bi njega, a ne državnog činovnika Regvara, trebali pitati zašto je oko njihovih života svojom demagogijom sve ove godine gradio iluziju da u Fini imaju budućnost? Ako Sever nađe neko “inventivno” rješenje za njihov spas, nek im odmah bude jasno da ono nije dugoročno.
Dragana Radusinović