Objavljeno: 12.11.2009
Tko sanja pobunu u SDP-u
Famozna “pobuna u SDP-u“ pokazala se velikom, prije svega medijskom, mućkom. Prije tjedan dana naslovnice i udarni televizijski termini zvonili su tvrdnjama da rastanak Milana Bandića sa SDP-om detonira definitivni raskol stranke i da je rušenje Zorana Milanovića samo pitanje vremena. Brojalo se tko je u čijem taboru, tvrdilo da je šef stranke izgubio podršku SDP-ova gremija. Medijima sada ostaje da analiziraju jesu li krivo procijenili ili su se samo uključili u Bandićevu propagandu.
Naravno da će predsjednička kandidatura i odlazak moćnog SDP-ova gradonačelnika Zagreba uzdrmati stranku. Stoga nervoza gotovo da se nije mogla izbjeći. Također, nije tajna da rukovodstvo SDP-a nije monolitno i da javnost često zbunjuju svojim, međusobno disonantnim stavovima. Bandić je godinama uživao potpuno autonomnu poziciju. Status partije u partiji još bi neki htjeli osvojiti. Može se raspravljati je li svojevrsni unutarnji pluralizam mišljenja dokaz demokratičnosti SDP-a ili znak uznapredovale nelojalnosti prema vlastitoj stranci.
Kad Željka Antunović izjavi da ni Milanović ni Bandić nisu SDP, što je bezobrazno pravljenje ravnoteže između šefa stranke i odmetnutog zagrebačkog gradonačelnika, može se nagađati zašto to čini. Zato jer Milanoviću nikad neće oprostiti što joj je pokvario planove da zasjedne na Račanovo mjesto? Zato jer je trenutno okupirana idejom da od Bandića preuzme Zagreb, za što joj treba njegova pomoć? Zato što sebe želi prikazati kao put između dva pola? Ali svojom izjavom ona je zapravo izjednačila otpadnika, koji je SDP-u sam okrenuo leđa, i možda za nju problematičnog, ali legitimnog šefa stranke. Kad tako govori javno, lako je zamisliti kako ispod žita kapacitira medije, što joj je redovita praksa.
U svakom slučaju bučno najavljena “velika pobuna“ u SDP-u kontra Milanovića nije se dogodila, a i neće. Šef stranke ima dvaput potvrđeni izborni legitimitet. Nije bez mane, ali tko mu je alternativa? Mogu neki njegovi suradnici držati figu u džepu, ali vrh SDP-a neće se podijeliti. Ako ništa drugo, interes ih drži na okupu. Stranka se nije upecala na udicu da se bavi Bandićevim odlaskom, najbolje ga je potpuno ignorirati. Samo nekoliko dana od tvrdnji da je Milanović izgubio podršku i da se SDP nalazi u svojevrsnom izvanrednom stanju, na rubu prevrata, situacija se stabilizira i, osim Bandića, svi su na broju.
Dok je na njegovoj strani prilična pustoš. Na objavi predsjedničke kandidature pojavio mu se samo u SDP-u nevažni Ivica Pančić. Nitko drugi iz stranke neće za njim krenuti. Podršku će, vrlo indikativno, dati možda i Željko Kerum. Ako od SDP-a odmetnuti zagrebački gradonačelnik računa na svoje ljude, koje je ostavio u strukturama stranke, mogao bi pogledati kako je prošao Ivo Sanader. Oni koju su mu puzali pred nogama redom se distanciraju i novoj se šefici zaklinju na vjernost.
Isfabricirane priče o pucanju SDP-a idu na ruku Milanu Bandiću i dio su njegova scenarija. Forsiranjem dojma da će se stranka zbog njega raskoliti samom sebi daje na važnosti. Medijsko dramatiziranje stanja u stranačkom vrhu trebalo je poslužiti stvaranju alibija za njegovo izuzetno nekorektno okretanje leđa SDP-u. I najvažnije, javnosti je kao glavnog negativca htio gurnuti Zorana Milanovića. Bandićeva podvala, medijski snažno suportirana, trajala je ni tjedan dana.
FACEBOOK KOMENTARI