ZAGREB - Predsjednik Ivo Josipović i ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko u četvrtak su razgovarali oko preustroja Uprave za posebne poslove sigurnosti MUP-a čiji pripadnici osiguravaju šefa države, doznajemo iz Ureda predsjednika. To je, nakon eskalacije njihova sukoba oko predsjednikovih tjelohranitelja i uhićenja prosvjednika u Varšavskoj, prvi ozbiljni razgovor o temi koja opterećuje njihov odnos.
Na sastanku se raspravljalo i o strategiji borbe protiv korupcije.
Za sljedeći tjedan, doznajemo, dogovoren je još jedan sastanak. Obje strane napomenule da je moguće reći kako je “postignut značajan napredak”. Što ta formulacija točno znači, u ovom je trenutku teško reći. Josipović i Karamarko žele ostaviti dojam da se problemi rješavaju a neki od njihovih optimističnije raspoloženih suradnika tvrde da problema uopće nema.
Jedan od najmoćnijih
No, dobro obavješteni izvori naglašavaju da je sukob šefa države Ive Josipovića i ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka puno dublji, složeniji i ozbiljniji od, kako se to vidi u javnosti, banalnog prijepora zbog predsjednikova osiguranja. Današnji događaj je “tehničko primirje” a ne “prekid rata”. To je fundamentalno političko neslaganje u koje su neizravno uključene i dvije najjače hrvatske stranke: vladajući HDZ i oporbeni SDP.
U Milanovićevom SDP-u ministra Karamarka definiraju kao osobu čije političke ambicije daleko nadilaze njegov sadašnji položaj u Vladi. Sugovornici, s kojima je proteklih dana razgovarao Jutarnji, napominju da Karamarko, premda nije član HDZ-a, te svoje ambicije uopće ne skriva. “Karamarko je, kako se god uzme, danas jedan od najmoćnijih ljudi u državi”, objašnjava jedan od naših sugovornika. “On izravno kontrolira MUP, ima jaki utjecaj u Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, postavio je svog čovjeka u Operativno-tehničkom centru, navodno neovisnom tijelu koje nadzire sve elektroničke komunikacije u državi i u Uredu vijeća za nacionalnu sigurnost.”
Petrač i Gotovina
Kad se sve to sagleda, tvrde, u službenoj hrvatskoj političkoj hijerarhiji ministar Karamarko sigurno nije na vrhu ali koncentracija moći koju ima jednostavno je zabrinjavajuća za demokratsko državu. Ukratko, sugovornici Jutarnjeg, definiraju ga kao jednog od najmoćnijih ljudi u državi dodajući da je njegov utjecaj bio presudan i u donošenju paketa zakona o nacionalnoj sigurnosti.
Dio takvih SDP-ovih stajališta o ministru unutarnjih poslova, može se reći, bliski su i predsjedniku Josipoviću. Naravno, o tome se ne može dobiti službena potvrda. Ostaje činjenica da se Josipović, u samo dva mjeseca mandata, najviše sukobljavao s Karamarkom a prijepore su, često neuspješno, pokušali smiriti njegovi savjetnici.
Ironija Karamarkova položaja vidljiva je i njegovom radu. Kao šef bivše POA-e riješio je uspješno dva slučaja koja su ozbiljno opterećivala odnos Hrvatske i Europske unije: Petrač i Gotovina. Kada ga je Sanader imenovao za ministra složio se i SDP koji ga sada sve više doživljava kao opasnost za hrvatsku demokraciju. U HDZ-u postoje dva oprečna odnosa spram ministra unutarnjih poslova. Jedna struja, bliska bivšem premijeru Sanadera drži Karamarka jednim od najvećih krivaca za situaciju u kojoj se na×ao bivši počasni predsjednik stranke i nekolicina njegovih bliskih suradnika.
Smatraju da je upravo Karamarko odgovoran za pokretanje brojnih istraga protiv istaknutih članova HDZ-a, da je on svojim postupcima kumovao političkom odstrelu suradnika bivšeg premijera, da je smjenama u policiji dao za pravo onima koji su tvrdili da je MUP radio po nalogu HDZ-a. Budući da takvo javno optuživanje Karamarka ne bi dobilo potporu u javnosti, odlučili su napadati na sličan način kao i SDP-ovci: da je stekao preveliku moć, da nad njima stranka nema kontrolu jer nije član HDZ-a pa je i to jedan od razloga za×to se tako brutalno obračunava s viđenijim članovima vladajuće stranke.
Specijalni rat
Ta struja unutar HDZ-a protura u posljednje vrijeme gotovo identičnu tezu koja se može čuti iz redova SDP-a i s Pantovčaka. Da su ambicije Tomislava Karamarka da u konačnici smjeni Jadranku Kosor, preuzme vlast u HDZ-u i postane predsjednik Vlade.
Jedan od najutjecajnijih članova vodstva HDZ-a komentirao za Jutarnji list optužbe protiv ministra Karamarka. Smatra da su one dio specijalnog rata koji je protiv HDZ-a poveo predsjednik države, bivši premijer i SDP.
Napad na Bajića
- Kao što znate SDP je dugo vrijeme žestoko i na sličan način kao što je sada protiv Karamarka napadao državnog odvjetnika Mladena Bajića. Socijaldemokratima naprosto nikako ne odgovara da HDZ predvodi u borbi protiv korupcije. Što će Karamarko i Bajić bolje raditi, to će više smetati Milanoviću jer će ugroziti njegov uspjeh na izborima. Stoga ne treba čuditi što Josipović i Milanović, koji se u mnogim stvarima ne slažu, kod oko Karamarka i HDZ-a imaju identična stajališta.
Karamarkova uspješna borba protiv korupcije i činjenicu da policija radi bolje nego ikada doživljavaju kao realnu prepreku za SDP-ovo preuzimanje vlasti. Uz optužbe da je Karamarko postao opasan centar moći, što je potpuna bedastoća, jer ima istu vlast kao i njegovi prethodnici, samo što je puno uspješniji od njih, SDP i Josipović počeli su proturati i rezervnu opciju, odnosno dezinformaciju da Karamarko želi srušiti premijerku Kosor.
Time žele izazvati razdor u Vladi, isprovocirati sukob dvije najpopularnije osobe u Vladi te na kraju dovesti do smjene Tomislava Karamarka. Josipovićev angažman u toj operaciji pokazuje koliko je predsjedniku države stalo da ukloni s vlasti premijerku Kosor i HDZ. To također potvrđuje da SDP neće birati sredstva kako bi u predizbornoj kampanji slomio HDZ.
Naprosto socijaldemokratima nikako ne odgovara da je premijerka Kosor puno popularnija od Milanovića niti da u javnosti prevladava uvjerenja kako Karamarko i Bajić predvode u ratu protiv korupcije. Nakon što im nije uspjelo svrgnuti Bajića koji uživa veliko povjerenje javnosti, nasrnuli su na preostale dvije čvrste točke Vlade: a to su premijerka Kosor i ministar unutarnjih poslova Karamarko.
Borba protiv korupcije
Nije čudno da su im u tim specijalnim operacijama najbliži saveznici bivši premijer Sanader i njegovi sljedbenici. Jedni i drugi drže premijerku i ministra unutarnjih poslova najvećim preprekama za ostvarenje svojih prevratničkih političkih ciljeva. Međusobna optuživanja i podmetanja vodećih političara pokazuju da je predizborna kampanja, premda to svi opovrgavaju, ipak započela.
