KOMENTAR
Tomislav Židak: Za Bišćanovo divljaštvo nema opravdanja
-
Robert Belošević / CROPIX
Iver ne pada daleko od panja, kakav klub, takvi i - igrači! A čelnici nogometnog kluba Dinamo znaju biti bahati i drski, Dinamo je u posljednjih deset godina imao više sudskih tužbi i sporova nego ja kolumni iz “maksimirske šume”...
Ako FC Bayern zovu “FC Hollywood”, jer se ne zna tko koga, neka mi bude oprošteno, “znate već”, sličan atribut bi se mogao prilijepiti i uz NK Dinamo.
Slučaj Bišćan: Miran, zatvoren, nenasilan... Što mu se onda dogodilo?
Žive na zagrebačkom “Beverly Hillsu”, strašno su uzrujani i nervozni kad su im za petama paparazzi i novinari, pa je Boško Balaban jednom izjavio: “Neću se začuditi ako jednog dana ispod svojeg auta otkrijem novinara kako provjerava da li su brojevi na šasiji - kucani”.
Provode se po skupim klubovima a la Hemingway, Fontana, Ludnica, u našim okvirima zarađuju kao Al Pacino ili Brad Pitt, ali nisu baš tako dobri “glumci”.
Kao i originali iz Bayerna, i njihove zagrebačke kopije su sklone skandalima. Mijenjaju manekenke kao djeca sličice za albume životinjskog carstva, seksaju se na centru maksimirskog igrališta, svađaju se s policajcima i tuku s taksistima...
Bio sam veliki zagovornik talenta Igora Bišćana, još od 1998. godine, kada je u Amsterdamu zadivio nogometni svijet.
Bio sam osupnut u Liverpoolu, kada je odradio prvi trening i bahato rekao: “Ako za tri tjedna ovdje ne budem najbolji igrač, ostavit ću se nogometa!” Ostao je “Ferrari u garaži”, do izražaja je došao tek u četvrtoj godini ugovora.
Naljutio se na moje novine kada je netko engleskim tabloidima “druknuo” da je u mladosti navijao za Manchester United.
Pio sam krv izborniku Bariću kad je Bišćan pobjegao iz Čateža uvjeren da mu je Otto obećao mjesto u momčadi, pa ga prevario.I taj bijeg nema prevelike veze s tučnjavom u Martićevoj ulici.
Ignorirao je medije, živio u svom svijetu, nitko ga nije pitao “kakva je to čudna ozljeda” zbog koje je mjesecima odsutan? Sve je to sporedno...
Znam da zagrebački taksisti znaju biti bezobrazni, no za ovo divljaštvo nema opravdanja. Udario je Bišćan građanina u “samoobrani”, i tako - devet puta.
I da je Dinamo ozbiljan klub, za koji novac izdvaja i unakaženi taksist, rigorozno bi kaznio Bišćana. Ali, iz prakse engleskih klubova znam da su uvijek bili na strani igrača, ma kako bili teški njihovi delikti.
Tako će reagirati i Dinamo. Uostalom, kao što je već reagirao: “Bilo je u samoobrani”. Na sudu će se nagoditi, jer Igor Bišćan je bogat čovjek, za nekoliko tisuća eura zacijelit će sve rane i nestat će ožiljci s lica i duše taksi vozača, kojemu, za divno čudo, njegovi kolege nisu ni pokušali pomoći...
Znam i to da je Hrvoje, stariji Bišćanov brat, koji nije uspio u Dinamu, bio sljedbenik Hare Krishne!
A njima je nasilje strano, neprihvatljivo i nezamislivo.
