Objavljeno:  22.05.2010

Topnički dnevnici uopće nisu tako bitni

Kako se haaško suđenje trojici hrvatskih generala, Gotovini, Čermaku i Markaču, optuženim za ratne zločine u Oluji primiče kraju, odvjetnički tim generala Gotovine pojačava medijsku ofenzivu. Odvjetnik Luka Mišetić i njegovi suradnici nude hrvatskoj javnosti sve živopisnija otkrića, među kojima prednjači posljednje - o tajnoj akciji vođenoj pod kodnim imenom “Black Crow” (Crna vrana). U toj su akciji, prema interpretaciji Gotovininih odvjetnika, za nestanak topničkih dnevnika odgovorna trojica časnika UN-a, Rusi Aleksandar Černetski i Viktor Tarusin te njima nadređni Britanac Peter G. Williams. Ti časnici, akreditirani pri misiji UN-a u Hrvatskoj, navodno su neovlašeno špijunirali aktivnosti hrvatskih snaga u akciji Maestral. Posljednja u nizu sudsko-medijskih akcija Gotovininih branitelja sama po sebi nije osobito važna, jer na njima je da učine sve kako bi i u sudnici i pred hrvatskim građanima iz čijih se džepova finaciraju njihovi odvjetnički honorari dokazali da im je branjenik nevin i da ga sjajno brane.

Medijski spin

Ono što je puno važnije jest jesu li građani Hrvatske u protekle dvije godine uopće imali prilike doznati što se to u haaškoj sudnici u procesu protiv trojice hrvatskih generala za ratne zločine u Oluji doista događalo i hoće li, s obzirom na očekivanja stvorena pod dojmom medijskog spina Gotovininih branitelja, biti iznenađeni presudom. Bez obzira na kontroverze i manjkavosti koje prate njegov rad, smisao Haaškog suda nije samo da kazni najodgovornije za ratne zločine počinjene u ratovima devedesetih i pruži kakvu-takvu zadovoljštinu žrtvama.

Hrvatski građani nisu dobili priliku pratiti izravan prijenos suđenja Gotovini, Čermaku i Markaču iako su tehničke pretpostavke za to osigurane. Haaški sud, naime, nudi svima prijenose haaških procesa.

Beogradska televizija B2 to je prihvatila u slučaju suđenja Miloševiću, kao i FTV u slučajevima bitnim za javnost BiH. U Hrvatskoj, međutim, nijedna nacionalna televizijska kuća nije pokazala zanimanje za to da vlastitoj javnosti pruži izravan uvid u glavnu raspravu u haaškoj sudnici u procesu Gotovini i ostalima.

Povremeno praćenje

Umjesto toga hrvatski su se mediji odlučili samo za povremeno praćenje procesa za zločine u Oluji, a većina hrvatskih medijskih izvjestitelja (čast iznimkama) oslanjala se uglavnom na informacije koje je o tom procesu nudio odvjetnički tim Ante Gotovine.

Nakon dvije godine haaškog suđenja trojici hrvatskih generala teško je razlučiti je li Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić više znoja prolio u haaškoj sudnici u nastojanju da suca Alphonsea Orieja uvjeri u nedužnost svog branjenika ili, pak, na formalno i neformalno brifiranje i uvjeravanje “dobro obaviještenih” i na uslugu spremnih hrvatskih “izvjestitelja” u briljantnost svoje odvjetničke strategije.

Dvije najutjecajnije nacionalne televizije u Hrvatskoj, HTV i Nova TV, već dvije godine se natječu koja će zdušnije hrvatskoj javnosti prenijeti sliku suđenja koju im je spremno servirao Gotovinin odvjetnički tim. Zbog javne uloge i zakonske zadaće da izvještava nepristrano i objektivno, najdubioznija je uloga HTV-a, koja je za izvjestitelja u ovom procesu akreditirala novinara specijaliziranog za vojna pitanja Dražena Miočića.

Njegova, pak, izvjestiteljska metoda svodi se na to da stane pred vodoskok ispred haaške sudnice te u nekoliko rečenica izgovorenih u kameru diskreditira svjedoka čiji je iskaz teretio Gotovinu, prešuti najzanimljivije navode toga svjedočenja, a zatim u kadar pusti odvjetnika Luku Mišetića koji bi urbi et orbi objavio da je Gotovinina obrana svjedoka uhvatila u nedosljednosti i diskvalificirala ga.

Diskreditiranje svjedoka

Iz haaških izvješća najutjecajnije medijske kuće u Hrvatskoj moglo bi se zaključiti da je većina svjedoka koji terete generala Gotovinu nevjerodostojna, sumnjiva i kompromitirana. Pritom je nevažano čak i na kojoj su se strani borili. Tako je osuđeni ratni zločinac koji je razarao Vukovar, general JNA Mile Mrkšić, u procesu za zločine u Oluji bio miljenik izvjestitelja HTV-a Miočića jer je potvrdio teze Gotovinine obrane, a ratni zapovjednik vojne policije Mate Laušić, kojeg hrvatski mediji u ostalim prigodama laskavo nazivaju “stručnjakom za sigurnost”, u kontekstu svjedočenja u procesu Gotovini bio je tretiran kao nacionalni izdajnik jer je tvrdio da je Gotovina imao zapovjednu ovlast i nad vojnom policijom. Pritom treba priznati da Gotovininu odvjetničkom timu u kreiranju javne slike o sudskom procesu Gotovini, Čermaku i Markaču izdašnije od novinara pomaže upravo glavni haaški tužitelj Serge Brammertz. Upornim inzistiranjem na takozvanim topničkim dnevnicima, pretvaranjem tih dokumenata u glavnu temu suđenja trojici hrvatskih generala, Brammertz je odvukao pozornost javnosti s drugih, važnijih dijelova ovog sudskog procesa.

Pomoć tužiteljstva

Svjestan da je teza o prekomjernom i neselektivnom granatiranju Knina najslabija točka optužnice protiv Gotovine, Čermaka i Markača, Brammertz je nestanak tih dokumenata unaprijed vješto iskoristio kao alibi za vjerojatnu propast teze o neselektivnom granatiranju.

Tako su u sjeni napuhane priče o famoznim topničkim dnevnicima ostale skrivene za hrvatsku javnost puno krupnije i važnije stvari koje su se u protekle dvije godine odigrale u haaškoj sudnici pred tročlanim vijećem suca Alphonsea Orieja: svjedočenja i dokazi o ubojstvima civila u selu Grubori i drugim selima južne Like i sjeverne Dalmacije.

U sjeni topničkih dnevnika ostala su skrivena i svjedočenja o pljačkama, namjernom uništavanju i paležu stotina kuća, i to iz obijesti, koja nije bila opravdana vojnom potrebom, dakle o nizu drugih oblika zločina protiv čovječnosti i povreda međunarodnog humanitarnog prava.

Broj preporuka: 24