NOVA TRAGEDIJA

Trebate dijete? S Haitija stiže za 250 kuna

Objavljeno: 29.01.2010

Procjenjuje se da je nakon potresa na Haitiju oko milijun djece ostalo bez roditelja i rođaka

PORT-AU-PRINCE - Kao da život na Haitiju nije dovoljno težak, nakon potresa je pretvoren u svakodnevnu borbu za golo preživljavanje, a u razrušenim gradovima otvoren je lov na najbespomoćnije. Dijete na Haitiju vrijedi oko 250 kuna. Za toliko se, naime, nudi maloljetni plijen koji u izobilju šeće uništenim ulicama Port-au-Princea i drugih gradova. Javlja o tome jučerašnji Daily Telegraph.

Lov u bazenu ranjivosti

- Trgovci ljudima love u bazenima ranjivosti, a teško da su imali prilike naići na jedan ovakve veličine - kaže djelatnik tamošnjeg UNICEF-a.

Na Haitiju je prema procjenama čak milijun djece ostalo ili postalo siročad. Ono na što su djelatnici humanitarnih organizacija i poznavatelji prilika upozoravali odmah nakon potresa sada je postalo očito.

- Jako smo zabrinuti zbog trgovaca ljudima i zbog pedofila. Viđeno je nekoliko takvih slučajeva posljednjih dana - izjavio je danas za CNN glasnogovornik američkog State Departmenta P. J. Crowley.

Opasno za odrastanje

Djeca čine najveći dio populacije Haitija, koji je i prije potresa bio jedno od najopasnijih mjesta za odrastanje na svijetu. Dobro umrežene kriminalne organizacije brzo su obnovile svoju djelatnost.

Stanje na ulicama za njih je idealno: bolnice pune nepoznate djece, druga u potrazi za hranom i vodom bez pratnje lutaju ulicama. U gradu su strani humanitarci pod koje se neki mogu prodati, a policija i druge službe sigurnosti su u rasulu. Nasilja na ulicama je sve više.

Očajni stanovnici već su uzimali pravdu u svoje ruke i linčovali kradljivce hrane. No, u siromašnom Petite Place Cazeau, dijelu Port-au-Princa, piše Time, pretukli su nedavno vozača automobila tvrdeći da je danima vrebao malu djecu, posebno djevojčice. Krvavog nosa, usne i glave, dao je petama vjetra.

‘Tržište za posvajanje’

- UNICEF je na Haitiju već mnogo godina i znamo da odavno postoji problem trgovanja djecom. Mnoge od tih ilegalnih mreža povezane su s međunarodnim ‘tržištem’ za posvajanje - kaže Jean Luc Legrand iz UNICEF-a.

Izvješća pokazuju da mnoga djeca koja stižu na čarterske letove na aerodrom ili na granicu s Dominikanskom Republikom nemaju nikakve važeće dokumente, ali svejedno napuštaju zemlju. Međunarodne humanitarne organizacije zbog svega toga apeliraju da se stavi moratorij na posvajanje djece, osim one čija su posvajanja odobrena prije potresa.

Njihovi djelatnici u žurbi su i pokušavaju popisati djecu koja su ostala sama. Smještaju ih u kampove s drugim sunarodnjacima koji su bez krova nad glavom. Kao u nekom drugom vremenu, danonoćno ih drže na oku i ne puštaju ih same van kako bi ih zaštitili od posebne vrste strvinara. Ta vrsta na Haitiju odavno ima ime. Buscon. Humanitarne agencije kojima je Haiti vrvio i prije potresa tvrde da su oni godišnje švercali oko dvije do tri tisuće djece koja bi završila kao roblje, u javnim kućama ili organiziranim skupinama prosjaka.

Slično i nakon tsunamija

To je sudbina mnoge djece i u drugim siromašnim djelovima svijeta, a nakon prirodnih katastrofa praksa uzme maha. Događalo se slično nakon tsunamija u jugoistočnoj Aziji. Vlasti su u problemima, zauzete raspodjelom pomoći, pokapanjem umrlih, pa najranjiviji lako postanu zaboravljene žrtve.

Restaveci - haićanska djeca roblje

Jennette (14) sanja da bude poput druge djece na Haitiju. Iako je stvarnost na siromašnom otoku surova, polovica djevojčica bude barem jednom silovana, a mnoge od njih dobiju AIDS. Jennette ima tako skromne želje jer je restavek.

Upravo su djeca restaveci, taj posebni sloj u haićanskom društvu, jedan od razloga zbog kojih nakon katastrofalnog potresa toliko djece luta ulicama prepuštena samima sebi ili trgovcima djecom.

Prije potresa je procijenjeno da ima 300.000 restaveka (kreolski za “ostati sa”). Dolaze iz siromašnih obitelji koje su ih dale nešto manje siromašnima koji ih koriste kao sužnje. Za fizičke poslove u kućama vlasnika trebali bi dobiti krov nad glavom, hranu i mjesto u školi. No, većinom završavaju jedući ostatke, spavajući na podu u hodniku i u životu ne vide učionicu iznutra. Oni su ti koje se prve može vidjeti na ulicama, kad se razdani u Port-au-Princeu, kako tegle velike kante s vodom. Mnoge tuku i zlostavljaju, a neki bivši restaveci pričaju i o silovanjima i mučenjima.

Humanitarne organizacije zabrinute su za tu populaciju, kao i za dosadašnju i novu siročad i one koji su se u kaosu odvojili od obitelji. Vlasničke obitelji, koje uglavnom ni prije nisu imale puno osjećaja za njih, u općoj se oskudici nakon potresa više o njima ne mogu brinuti. Biološke obitelji su često sa sela i s njima nemaju kontakt. ( A. Handabaka)

Broj preporuka: 5