Iz maksimirske šume

Tomislav Židak

Objavljeno:  02.02.2008

Tri tamne priče

I vrapci na krovu znaju da su Danamovu povijest obilježili Štef Lamza, Rajko Janjanin, Velimir Zajec, Marko Mlinarić, Zlatko Kranjčar, Zvonimir Boban, Robert Prosinečki, Igor Cvitanović, Edin Mujčin i Luka Modrić.

Nadareni dečki, koji su uspjeli. Iako je Lamza lutao od Siska do Maribora, Janjanin je "pobjegao" u Zvezdu, Mlinarić je u zadnji čas spašen od "kaljenja" u Banjoj Luci, Prosinečki je ime stekao u Beogradu, Modrić je prošao pakao bosanske lige. I Boban je bio na izlaznim vratima, tadašnji Hajdukov direktor Zdravko Reić vabio ga je na Poljud. Svi su oni danas uglavnom bogati ili barem slavni...

Ali, pod maksimirskim jugom plele su se bajke o još nekim klincima, koji nikad nisu isplivali na površinu. Ne vjerujem da se baš svi sjećate Drage Dumbovića, čiji je pogodak na beogradskoj "marakani" 24. svibnja 1980. godine priskrbio Dinamu kup. Igor Jovićević devedesetih je godina bio označen nasljednikom Zvonimira Bobana i sa 17 godina ga je angažirao Real iz Madrida. Domagoju Abramoviću prorekli su karijeru veću nego što su je imali Dražan Jerković i Slaven Zambata, jer je u mlađim kategorijama imao najbolju statistiku svih vremena. A kada je "wunderkind" Tomislav Gondžić dolazio u Dinamo, pridodali su mu Mihaela Mikića, da "Tomeku ne bu dosadno". Danas Mihael Mikić igra u Dinamu, a Gondžić trune u trećoj austrijskoj ligi.

Odiseja koja je završila u koktel-baru

Oni koji dulje prate Dinamo znaju da je jedna od čuvenih "modrih" postava počinjala: "Stinčić, Devčić, Jovićević..." Naravno, lijevi je bek bio tata Jovićević, čiji su kramponi bili britki jezik njegove nogometne filozofije - "lopta može, igrač ne može". Sin je, međutim, bio suptilni vezni igrač, u čiji je talent bio zaljubljen i Zvone Boban, tada jedan od najpoželjnijih igrača na europskom zapadu. Mladog Jovićevića odveo je Predrag Naletilić u Real u Madrid za milijun dolara. U ugovoru je bila i zanimljiva klauzula: "Ako Igor odigra samo jednu minutu za prvu momčad, klub mu mora dati novi ugovor, vrijedan pet milijuna dolara." No svijet je pokvaren i pretpostavljate da Igor nikada nije odigrao tu famoznu minutu. Godinama se kalio u Realu B.

Bilo ih je još sličnih. Svima je talent imao čudnu kočnicu. I bili su članovi Mamićeve agencije
Igor Jovićević je imao žalosnu karijeru. Nakon Reala igrao je za reprezentaciju Hrvatske u Kijevu i tamo su mu pukli križni ligamenti. Dvije i pol godine je šepao i tvrdi da ga je na noge osovio tek zagrebački doktor Hrvoje Šojat. A nakon toga je počela Odiseja. Pokušao je u NK Zagrebu, zatim je sedam mjeseci igrao u japanskom Yokohama Marinosu, onda su ga preselili na drugi kraj svijeta, u brazilski Guarani Campinas, u državu Sao Paulo. Sljedeća stanica je bio kineski Shen Yang, zatim se približio Europi u ukrajinskom Karpatiju, da bi se vratio po još jednu novčanu injekciju u kineski Zuhaj. Tu su mu drugi put pukli križni ligamenti i tu je odlučio stati:

- Psihički više nisam mogao izdržati, stao sam sa 32 godine. Shvatio sam da mi nije suđena velika karijera, otvorio sam cocktail-bar u Marbelli...

Sjećam se noći u Madridu, kad smo "zaružili" u discoteci Imapcto s njegovim najboljim prijateljem Guttijem. Kako danas diše Igor Jovićević?

- U kući postoje samo dva kluba, Dinamo Zagreb i Real Madrid. Prva ljubav se ne može izbrisati iz pamćenja...

U Real je došao sa 17 godina i 10 mjeseci. Tri godine ga je u rezervnoj momčadi kraljevskog kluba vježbao Rafa Benitez, današnji trener Liverpoola. Kada je Benitez otišao u Valladolid, za asistenta je uzeo tatu Jovićevića. U Jerezu je Čedo Jovićević pokušao kao glavni trener, ali su ga ubrzo smijenili i doveli "nešto" veće nogometno ime - Bernda Schustera. A s Igorom su u Realu B stasali Argentinac Esnaider, Urzaiz iz Pamplone, Gutti, Raul, Fernando Sanz, Victor, Dani...

Prati li Igor Dinamo?

- Svaku utakmicu. Imaju solidnu momčad, imaju i jednog fantastičnog "španera", Modrića, koji podsjeća na Cruyffa. Barcelona ga hoće, dok se predsjednik Reala Calderon nedavno ogradio: "U ovom Realu ne bi bilo mjesta ni za Kaku, a kamoli za Modrića..."

Dok se igralo Europsko rukometno prvenstvo  Igor Jovićević je u svom cocktail-baru posluživao goste u dresu hrvatske reprezentacije. A nedavno je "skoknuo" u Zagreb na košarkašku utakmicu Cibona - Unicaja. Nije odgledao ni sekundu košarke, u susjednoj dvorani su Boban i  Prosinečki igrali mali nogomet. To nije želio propustiti! Domagoju Abramoviću su proricali da će biti novi Gerd Müller!? Kao Dinamov kadet i junior postigao je više od 200 golova, ali za prvu momčad je igrao tek nekoliko mečeva. Zabio je dva gola Cibaliji i jedan Čakovcu. Bilo je to, na žalost, sve od velikog talenta, koji se preselio u Široki Brijeg, gdje je u četiri godine postigao više od 40 golova. Bio je 2006. godine najbolji igrač i najbolji strijelac Premijer-lige, ali je i njega dokrajčila ozljeda križnih ligamenata. Dugotrajno liječenje, zaborav...

Bijeg u četvrtu austrijsku ligu

Danas, u 26. godini, pokušava u finskom klubu Turku. Možda i uspije. Nije zaradio spektakularni novac, tek dovoljno za normalan život. A proricali su mu veliku karijeru.

Tomislav Gondžić (27) cijeli će život pamtiti gol Hajduku, koji je u zadnjim sekundama donio pobjedu Dinamu. No to je sve što je napravio jedan talent. I za njegovu karijeru bili su fatalni križni ligamenti zbog čega je pauzirao dvaput po devet mjeseci. Gotovo pola karijere. Je li razočaran?

- Ma kakavi, sretan sam da uopće igram ...

Nakon blijede epizode u Dinamu, tri godine se čekala "eksplozija" njegova talenta u Zaprešiću, a zatim je pobjegao u četvrtu austrijsku ligu. Zahvaljujući Gondžićevim golovima (dvije sezone - 31 gol), danas je njegov Weiz u trećoj ligi. U malom mjestu, 30 kilometara od Graza, jedino društvo mu je Neno Katulić, nekada ubojiti napadač Hrvatskog dragovoljca.

Tomislav Gondžić je i danas član Mamićeve agencije.

- Sa mnom se ne budu obogatili - nasmijat će se kroz suze nogometaš, koji je promašio i slavu i milijune. A sve je bilo nadohvat ruke.

Ovo su tri tamne priče iz maksimirske šume, o dečkima čije su karijere pale u "crnu rupu". Ali, tješi ih da je tamo bilo talenata kojima je išlo i gore nego njima. Znam sedmoricu. Marko Janjetović, Drago Papa, Ante Tomić, Patrice Kwedi, Teo Kardum, Silvio Cavrić i Dario Zahora. Zajednička osobina im je bila silna nadarenost, no, taj talent je imao neku čudnu manu i kočnicu. I svi su bili članovi Mamićeve agencije...

Ako je sve to samo Dolac, neka i Modrić ide

U srijedu popodne pokušao sam uvjeriti neke Dinamove navijače da "Dinamo ne bi trebao biti autobusni kolodvor" i da su Mamići ispravni kada su podigli rampu Luki Modriću. Ako su to učinili zbog jakog Dinama. Klub ne smije biti "teretana" u kojoj će talentirani klinci nabildati cijenu i pobjeći u Ligu petice. Vjerojatno nije samo mene nerviralo kada Modrić u svakom intervjuu govori da će u Dinamu "ostati samo do ljeta", da će za dva milijuna eura odigrati 20 utakmica i nakon toga preseliti u Chelsea ili Barcelonu. Zar je zaboravio da su ga istjerali iz Hajduka i da ga je Mamić prigrlio kada je bio nitko i ništa. Zar je zaboravio još jednu važnu stvar: Dinamo se zbog Modrićeve nadarenosti odrekao i Nike Kranjčara. A onda su došle vijesti iz Antalyje. Mamići su prodali Nikolu Pokrivača Monacu, Drpića Bešiktašu. Sada sam i ja na Modrićevoj strani - zašto ga nisu pustili u Chelsea? Sasvim sigurno nije presudila "Božja providnost" već nezadovoljavajuća cijena. Nakon što su prodali dvojicu potencijalnih reprezentativaca, treba prodati i Modrića. Ionako su svi pobjegli. Liga nam je postala Tržnica Dolac.

Zvonimir Boban to nije zaslužio

Kada bih govorio o Lini Červaru, osjećao sam duboko poštovanje. Uživao sam u Ateni u njegovim izvedbama i naslađivao se mučnini u želucu nekih jalnih ljudi, koji su mu prognozirali da neće dobiti - nijednu. A dobio je svih osam! Međutim, njegova taština, njegov egocentrizam i njegov karakter ovih dana su me duboko razočarali. Umjesto da s narodom podijeli sreću velikog rezultata, "mali veliki čovjek" (iz Istre) obrušio se na Zvonimira Bobana, na jednu drugu, jednako vrijednu kolajnu, i sportsku i ljudsku... Lino Červar jeftinom retorikom ("zar su za to ljudi ginuli") pokušava zatući u zemlju karizmu jednog od naših najboljih nogometaša. Zaboravlja da je Zvonimir Boban od Sportskih novosti napravio hrvatski L'Equipe, novine koje se najozbiljnije bave sportom na europskom jugoistoku.

Njegova izjava da Boban "mora stajati mirno kada on govori" antipatična je i bahata, drska i bezobrazna, tako ne govori razborit čovjek i sportaš, to je jezik prozirnog politikanstva.

Uskoro će se govoriti portugalski

Ne znam je li Nikola Pokrivač već prošle subote znao da će ga 'ipak pustiti u Monaco'. Dan prije nego što će krenuti na turske pripreme, malo se zabavio u "Ludnici", u društvu još jednog zadnjeg veznog, Ognjena Vukojevića. Otvarao se - šampanjac i djelovalo je kao oproštajka! Damir Jozić, bivši Mamićev bliski suradnik u Agenciji, bio je uporan, čak ni kada mu je n jegov bivši šef rekao - nema prodaje! Jozić je, ipak, smekšao Mamića i upropastio mu i zadnji atom ugleda kod navijača. Prodajom igrača, koji se razvio u dobrog veznog igrača, rasplinula se Mamićeva vizija kao mjehur od sapunice. I tako; milijuna je sve više, igrača sve manje, Dinamo je na putu da prodajom igrača zaradi 100 milijuna eura, a da u svlačionici službeni jezik bude - portugalski. Ne sumnjam da će u Maksimir uskoro sletjeti još Brazilaca. Samo - dokle?


Tomislav Židak

Broj preporuka: 1

Preporučam

FACEBOOK KOMENTARI

SVI KOLUMNISTI

Inoslav Bešker Davor Butković Ivan Zvonimir Čičak Miljenko Jergović Živko Kustić Jelena Lovrić Nada Mirković Jurica Pavičić Branimir Pofuk Zlatko Šimić Bruno Šimleša Ante Tomić Jelena Veljača Milana Vlaović Tomislav Židak Bivši kolumnisti

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen