PETAK
Ovacije terorizmu
Doček terorista bombaša u Tripoliju u Libiji, koji je zbog bolesti iz zatvora pušten prije, pokazuje da Hrvatska nije bila specifičan slučaj prilikom dočeka svojih “terorista” ili pak osuđenih za ratne zločine. I dok Velika Britanija Hrvatsku optužuje za nedovoljnu “discipliniranost”, koristeći svaku sitnicu za pritisak na nju, u ovom slučaju ona je postupila - pragmatično. Zbog poslovnih interesa prije svega, odlučila je omogućiti izlazak terorista predmnijevajući što će se dogoditi. Tako je barem tvrdio dio britanskih medija. Dok je kod nas sin šefa države (Miroslav Tuđman) ispraćao optužene za ratne zločine u Haag, sin libijskog šefa države Gadafija organizirao je tisuće mladih za svečani doček terorista. To je bitna razlika. No ni sinu ni ocu Gadafiju neće se dogoditi ništa zbog nafte i milijardi dolara u svjetskim bankama.
SUBOTA
Tamo će biti plač i škrgut zubima
Moj se boravak na Braču iz medicinskih razloga oduljio. Upravo kad sam kolegi Ivkošiću mislio poručiti da se i moje zdravstveno stanje popravlja, poskliznuo sam se u kupaonici, tresnuo, razbio lavabo i, dakako, pao na operirana koljena. I onda opet ispočetka. Opet na štake i plivati, plivati i vježbati. Tako to traje mjesecima i postaje već depresivno. Današnji dan uveselila mi je moja kći Iva, koja je došla na vikend s četvero unučadi, a peto je već bilo ovdje. I, dakako, odmah je postalo “živahno”. Kućnu atmosferu najbolje dočarava Sveto pismo, i to onaj dio u kojem je riječ o tome kako će izgledati - pakao. “Tamo će bili plač i škrgut zubima.” Nešto slično bilo je i na mojoj terasi kad je moja unučad počela međusobno “raspravljati” ili se pak otimati za pojedine igračke, iPhone i slično. No ono o čemu pišem mnogi od vas imaju prilike doživjeti i sami i tu ne trebaju nikakvi “plavi šljemovi” ni roditelja ni bilo koga drugog. Posljednja kap veselja bio je pokušaj mojeg šišanja, koje je zahvaljujući pomanjkanju frizerskog talenta mojih ukućana završilo potpunim brijanjem glave kako bi se sanirali “vodopadi”. Tako to ide dok traje ovo vruće ljeto s pravim “životnim sadržajima”.
NEDJELJA
Preodgoj sudaca
EU je Hrvatskoj jasno stavio na znanje da u najkraćem roku mora krenuti “škola sudaca”, koju bi zapravo morali proći svi suci u Hrvatskoj. I to ne samo u okviru upoznavanja s pravnim stečevinama EU nego i u okviru stanovitog “preodgoja” naših sudaca za novi demokratski način sudovanja. Do sada su različite oblike “doškolovavanja” i upoznavanja s drugim sudbenim sustavima prošli mnogi suci iz Hrvatske, kako oni iz vrhova sudbene vlasti (Vrhovni sud), tako i oni u najnižim, lokalnim sudovima. Unija je osigurala i financiranje te “škole za pačiće male”. No sve to neće biti dovoljno ako se u Hrvatskoj ne stvori stvarna atmosfera iz koje će se jasno vidjeti da u nas postoji nezavisna sudbena vlast. Tako dugo dok Hrvatskom vladaju karteli interesa, vlasti, moći i kapitala, “brzinsko” preodgajanje sudaca zapravo je formalni čorak. Bez jačanja pozicija DSV-a kao glavnog disciplinskog korektiva sudbene vlasti sve će to biti puke pričice i zamagljivanje očiju. Umjesto doškolovavanja sudaca trebalo bi donijeti zakon kojim se onemogućuje bilo kakav nepotizam prilikom izbora za sudačko zvanje. No to bi bila samo jedna stavka. Najvažnije bi bilo spriječiti bilo kakav utjecaj izvršne i zakonodavne vlasti na sudbenu. To teško uspijeva i mnogo ozbiljnijim državama s jačom demokratskom tradicijom pa ćemo morati puno raditi kako bismo praksom dostigli svoje “svijetle uzore”.
PONEDJELJAK
Rafing sv. Bartula
Zadvarje je malo mjesto. Općina broji oko 250 stanovnika. Smješteno je iznad kanjona Cetine, desetak kilometara od stare ceste Split - Makarska. Dovršenjem autoceste do Šestanovca Zadvarje je doživjelo samo prometni procvat. Sve drugo, pa i poznati sajam na blagdan Sv. Bartula 26. kolovoza, ostalo je više-manje isto. Beskrajan red štandova s ponudom seoskih gospodarskih specijaliteta, peka, metalne galanterije, stoka, štandovi s obućom, voćem i povrćem. Velika gužva, a mali promet. To je još jedna neiskorištena šansa za “izvanpansionsku ponudu”. Poneki stranac koji prolazi cestom ima hrabrosti zaustaviti se, ali nema gdje jer nema parkirališnih mjesta. Oni kupuju peke, sireve, voće i povrće te slične artikle. Pitam se zašto turističke agencije i hoteli ne organiziraju autobuse za zajednički posjet turista i takvim “specijalnim priredbama”. U Zadvarju i drugim mjestima u dolini Cetine došlo je do “samoorganiziranja” raftinga i kanjoninga na rijeci Cetini. Prema nekim procjenama, dnevno na rafting dolazi oko 1000 posjetilaca iz obližnje Makarske, Baške Vode, ali i iz Splita. To je još neiskorišteno blago za dodatnu turističku ponudu. Kakav je odnos države prema toj prirodnoj ljepoti, vidi se i iz toga što je za cijeli sliv Cetine u Županijskom uredu za ekologiju zadužen samo jedan čuvar. Država nije ovdje da bi organizirala rafting, ali je njezina dužnost učiniti sve kako bi toj turističkoj atrakciji osigurala infrastrukturu i kontrolirala rad raftingaša.
UTORAK
Mućke oko Tiska
Vlada RH posredstvom Fonda za privatizaciju ovih je dana prodala 13 posto dionica poduzeća Tisak, koje je bilo u državnom vlasništvu. To ne bi bilo ništa neobično da dionice nisu prodane po 10 puta manjoj vrijednosti, i to Karlovačkoj banci za kojom se upravo sada vuku medijski repovi oko “dokapitalizacije”. Prateći medije, čitatelj može vidjeti da se u Karlovačkoj banci spominju imena utjecajnih političara, poslovnih ljudi ili pak članova njihovih obitelji. Čemu, dakle, tražiti zakon na temelju kojeg ne zastarijevaju naopake “privatizacije” kad se takve privatizacije događaju i dan-danas? Bilo bi mi drago kad bi netko iz Vlade ili Fonda objasnio koji su to posebni razlozi nagnali Vladu na tako hitnu prodaju na temelju koje su građani (hrvatsko društo) izgubili 70 milijuna kuna, i to tijekom ovakve gospodarske krize.
SRIJEDA
Krvave horde
Velika Britanija u šoku je zbog najnovijeg (dogovorenog) sukoba navijačkih krvavih hordi. Ondje se takve scene nisu vidjele već godinama zahvaljujući rigoroznoj politici, ali i mjerama pravosuđa još od vladavine Margaret Thatcher. Hrvatska je također nedavno imala prilike gladati sličan sukob između Torcide i BBB-a na odmorištu Brinje - istok uz autocestu Dalmatina. Zaprepašteni turisti imali su prilike gledati “reklamni spot uživo” - obračun i tučnjavu do krvi. Srećom što nitko usput nije napao i ponekog turista. Slovačka policija nedavno se žestoko obračunala s torcidašima, a slično postupaju i druge policije u Europi. No bez obzira na snažnu represiju, navijačko divljanje i dalje je prisutno na mnogim utakmicama. Na sastanku Vladine radne skupine zalagao sam se za snažnije zakonsko reguliranje prevencije. Međutim, prateći svakodnevnu praksu, vidim da nitko ne haje za prevenciju i da se svi uzdaju u mišice i pendreke. To nije dobro i čini se da će samo neki dramatični događaj na tapetu našeg društva staviti problem prevencije kojom bi se pokušali spriječiti ovi neredi. Do tada nam preostaje samo čekati i nadati se da neće biti - gore.
ČETVRTAK
Čemu se nada Hrvatska
Kako će obični građani shvatiti što se događa kad ni umne glave, političari, gospodarstvenici, intelektualci i poslovni ljudi ne mogu naći osnovni zajednički jezik? Čak su i u pojednim strankama stajališta toliko dijametralno oprečna da se običan čovjek pita što se to događa s hrvatskom elitom. Slavna “kukuriku opozicija” predvođena pjetlićem Milanovićem nađe se u Šibeniku i šalje poruke o gospodarskim pitanjima protiv kojih je i njihov glavni ekonomski strateg i potencijalni predsjednički kandidat Ljubo Jurčić. Kad on kaže da oporba ne nudi nikakve konkretne gospodarske planove i vizije, onda tomu mora biti tako. Postoji li u Hrvatskoj uopće neka skupina ljudi koja bi mogla ponuditi kakvu-takvu viziju izlaska društva iz krize, i to ne samo u segmentu gospodarstva? Kriza je, naime, sveobuhvatna i ona govori ne samo o radikalnom raslojavanju Hrvatske na gospodarskoj osnovici nego i o potencijalnom rasapu društvenih struktura zato što one nemaju nikakvu viziju. Poneki je put takvo stanje bezidejnosti i bezizlaznosti gore od dinamičnih društvenih turbulencija. Uključujući i štrajkove, ali one koji imaju kakav-takav smisao i koji znaju točno što žele. Nije u Hrvatskoj problem jedna Vlada ili jedan oblik vlasti. U Hrvatskoj je problem model vladanja. To je ono što bi trebalo mijenjati. No pitanje je je li to upće moguće s obzirom na sraslost osobnih, kirminalnih, rodjačkih i svekolikih drugih interesa. Hrvatskoj nitko nije ponudio nadu. Nije artikulirao niti je pokušao artikulirati. Nada za jedno društvo ne temelji se samo na izlasku iz gospodarske krize. Ona bi se prije svega trebala temeljiti na kakvoj-takvoj međusobnoj solidarnosti. Hrvatsku u letargiji uspjet će prodrmati i pokrenuti je prema naprijed samo onaj pojedinac ili skupina koji uspiju artikulirati - nadu. Zatvorenici su u logorima i zatvorima imali barem stih iz pjesme “Dogodine u Jeruzalemu” objavljen u knjizi Nadežde Maljdeštajn:
Podići ćemo tamničke čaše,
i isprazniti ih do dna.
Razumiješ li se ti u vina,
opojnije od svih je - nada.
Ivan Zvonimir Čičak
