Prije nekoliko mjeseci, nakon desetak prijateljskih sastanaka sa zgodnim, sretno oženjenim kolegom, ušla sam u ljubavnu vezu, naizgled bez ikakve potrebe jer u braku oboje imamo sve. Moj muž je dobar otac, dobar ljubavnik i nikad me nije doveo u situaciju da sumnjam u njegovu vjernost. Ja sam za svoju okolinu idealna majka, intelektualka kojoj tako nešto nikad ne bi palo na um. Je li to samo radoznalost da se u najljepšim srednjim godinama isproba i to zabranjeno voće, i treba li s ovim prekinuti prije nego što mi se život nepotrebno iskomplicira? Moj ljubavnik? Obitelj na prvom mjestu, često obavlja nježne razgovore sa suprugom dok ležim u njegovu krilu, u iskrenim razgovorima kaže, otprilike: “… Zašto da ne učinimo sebi život zanimljivijim? Lijepo nam je zajedno, uživam u tvome društvu, ali poslije radnog vremena mi smo samo kolege koje se površno poznaju…” Pomalo mi postaje neophodan, barem u telefonskom razgovoru jednom dnevno, javlja se SMS-ima nekoliko puta tjedno, a utorak je dan za grijeh. Dok ovo pišem, čekam njegov poziv na doručak, nakon nježnih trenutaka među hotelskim plahtama. Što me to nagnalo da uletim u ovakvu vezu i izlažem se riziku gubitka svega onoga što sam gradila posljednjih dvadeset godina?
Jasna Nadam se da ćete biti oprezni, ako sve već nevjerni. Netko je složio ljupku rečenicu koja bi vam mogla dobro doći: Muž zatekne ženu u preljubu. “Prijatelju”, dočeka ga ona riječima, “htjela sam se samo uvjeriti kako si ti u svim stvarima najbolji!” Sve će, naravno, ovisiti o tome koliko ste hrabri i koliki je kvocijent vaše domišljatosti. Dugo ste bili mužu vjerni, možda će pomisliti kako ste doista u pravu i vaš će život teći skladno kao i do sada. Usudila bih se jedino dodati da posebno pazite na utorak. Taj dan je opasan jer vrcaju grijesi među hotelskim plahtama. Doista ne znam zašto izazivate sudbinu? Jer, grijeh je kao i krepost: ne treba ga zloupotrebljavati!