Sada imaš svu vlast - rekao je na svom odlasku Jeljcin Putinu, simbolično mu pred kamerama svih ruskih televizija predajući svoje najdraže nalivpero.
U kadru se tada pojavila olovka od bijelog zlata koja, uz filigranske gravure, ima utisnut i logo Montegrappe, proizvođača omiljenih statusnih simbola šefova država, moćnih biznismena, pisaca, glumaca... Priča o tvornici u Basannu del Grappi, srednjovjekovnom gradiću na bogatom sjeveroistoku Italije, počela je 1912., a svoju ekspanziju na “tržište taštine” može zahvaliti Johnu Dos Passosu i Ernestu Hemingwayu, koji su po povratku iz I. svjetskog rata promovirali nalivpera u koja su se zaljubili dok su tamo volontirali na frontu.
Hemingway prvi poklisar
Upravo Hemingway drži status prvog ambasadora Montegrappe i njegov golem portret i danas visi u atriju tvornice, smještene u golemom renesansnom zdanju u okolici Vicenze. Tvrtku trenutačno vodi Giuseppe Aquila, južnjak u srednjim tridesetima s blagim napuljskim naglaskom.
- Moja je obitelj generacijama u biznisu s luksuznim nalivperima - priča dok nas vodi kroz proizvodne hale u kojima radi 70-ak ljudi. - Olovke je prvi ‘otkrio’ moj djed Leopoldo koji je još 30-ih godina shvatio da one nisu samo ‘sredstvo sa svrhom’. U Napulju je 1938. osnovao tvornicu Lalex koja i danas izvrsno kotira na svjetskom tržištu luksuza. Moja je obitelj dvije generacije poslije, 70-ih godina, kupila i ovu, najstariju talijansku tvornicu olovaka - ističe Aquila.
Marketinški pozicionirana kao obiteljska tvrtka s generacijskim naslijeđem, Montegrappa to i jest. Uz Giuseppea zaduženog za biznis i marketing, tamo su svakodnevno i njegov brat Leopoldo, umjetnički direktor kuće, te tata Gianfranco koji nema formalnu visoku funkciju u tvrtki, ali bez njegova se blagoslova ne donosi nijedna važnija odluka. I rijetko koja, očito, bude kriva jer su i u kriznoj 2009. zabilježili priličan rast prihoda.
Kriza im je čak i pogodovala
- Na kraju smo ‘luksuznog lanca’ pa nismo na udaru. Naša klijentela ne štedi ni u najtežim vremenima. Recesija nam je i konvenirala: prije godinu i pol otkupili smo natrag tvornicu koja je od 2000. do 2008. bila u vlasništvu grupacije Richemont. Oni još drže deset posto dionica naše tvrtke, no zbog revidiranja poslovanja u krizi vodstvo kompanije lani je zaključilo kako su sami preveliki da bi nastavili tradicionalan koncept obiteljskog biznisa - priča Giuseppe dok ulazimo u ured našeg “paesana”, Vlade Valića koji se prije 20 godina na sjever Italije doselio iz Rijeke, a danas je šef tehničke službe Montegrappe.
Osim što provodi zamisli dizajnerskog tima, Vlado je zadužen i za inovacije i poboljšanje postojećih proizvoda. Pokušavajući nam što zornije opisati trud uloženu u svaki od 30-ak minuciozno izvedenih dijelova nalivpera, priča o jednom od svojih projekata, osuvremenjenom sustavu za punjenje tinte u olovci.
- Taj mi je sustav oduzeo mjesece. Želio sam da se punjenje tinte okretanjem glave olovke pod prstima osjeti kroz najfinije vibracije, poput onih koje možemo ‘opipati’ dok pojačavamo starinske potenciometre ili autoradije.
Platina i 1259 dijamantića
- Tako je sa svime, na svaki se detalj potroši nezamisliva količina vremena - dodaje Giuseppe Aquila, opravdavajući cijenu svojih nalivpera, koja od početnih stotinjak, često doseže i nekoliko desetaka tisuća eura. Iznos ovisi o materijalu od kojega je izrađeno, ručnom oslikavaju ili aplikacijama. Najskuplje, ‘mirovno nalivpero’ kako se zove, stoji milijun dolara i proizvedeno je 1998. u suradnji s umjetnikom Davidom Montaltom di Frangitom koji je platinasti trup ukrasio gravurama, Baccarat staklom i 1259 dijamanata s 48 karata. Izrađena su tri primjerka: jedan je, zbog simbolike mira, darovan UN-u, drugi je kupio sultan od Bruneja, a treći stoji u staklenom ormariću u Giuseppeovu uredu.
Jedini koriste te materijale
I njihove najjeftinije olovke su izrađene od najfinijeg celuloida, mješavine pamuka obojene prirodnim pigmentima koju više ne koristi nijedan proizvođač osim Montegrappe. I ne planiraju, tvrde, odustati od njega, premda im njegovo tretiranje oduzima gomilu vremena. Kad, primjerice, odluče lansirati novu boju u svojoj paleti, od početne ideje do realizacije trebaju im dvije godine jer toliko traje proces dobivanja nijanse. Bazični celuloid iz kojega je izliveno tijelo nalivpera u luksuznim se varijantama najčešće kombinira s plemenitim metalima i dragim kamenjem koje obožavaju kolekcionari. Upravo su oni ciljana klijentela za limitirane linije koje se proizvode u određenom, redovito znakovitom broju. Tako je kolekcija posvećena 220. godišnjici venecijanske opere proizvedena u 1790 primjeraka, što odgovara godištu slavne zgrade La Fenice, linija Muhammada Alija nosi broj 1942. prema njegovu rođenju, a stoljeće Alfa Romea obilježeno je serijom od 1910 komada, upravo predstavljenom na sajmu u Ženevi.
Jedna od posljednjih kolekcija izrađena je po narudžbi Mila Đukanovića koji će uskoro darovati olovke s ulaštenim, ručno naslikanim Njegošem.
Svoju novu kolekciju očekuje i Paolo Coelho koji Montegrappino ime spominje u mnogim intervjuima. Ne može pisati drugom olovkom jer, kaže, ona je za njega glazbeni instrument. Njezin zvuk može čuti kad god dodiruje papir.
