ZAGREB - Poslije svakog obračuna Torcide i BBB-a na televiziju bi umjesto psihologa, sociologa, pandura i političara trebalo pozivati članove grupe Stillness, samo da pokažu usijanim glavama što se može postići kad se tovari i purgeri nađu na istoj strani.

Njihov debi album “Sve što znam o životu je... odabrao Đelo Hadžiselimović” neki su protumačili kao dodatak TBF-ovom manifestu splitskog stanja uma i možda nisu bili daleko od istine.

Glas tvrdoglave manjine

Frontman Ivan Jurić Yuri došao je iz splitske hip hop ekipe okupljene oko TBF-a, a veći dio prvog albuma mogao je proći i kao njegov solo projekt zaokružen s pratećim muzičarima i producentskim tandemom iz Elementala. Dvije godine kasnije Stillness je u glavi i na terenu podjednako vezan za Split i Zagreb, a u pjesmama s novog albuma “Globalno zatupljenje” brzo se otkriva uigrana šestorka koja je na koncertima prikupila dosta iskustva i još više samopouzdanja.

Ako ste ih vidjeli na velikim pozornicama, morali ste primijetiti da je Stillness najbolje što se domaćoj alter sceni dogodilo u zadnje tri-četiri godine. S takve pozicije nije bilo nimalo jednostavno izazvati staro rokersko prokletstvo drugog albuma, ali čini se da im je puno pomogla trezvena procjena situacije u kojoj oni sasvim sigurno neće postati generacijski glasnogovornici.

Društvo spektakla traži ugodnu zvučnu kulisu za opuštanje, a Stillness je glas tvrdoglave manjine koja čak i iz glazbe želi izvući nešto više, ali izbjegava svako art-rock foliranje. Njegov je stav najpreciznije formuliran u autobiografskoj pjesmi “Gengstill”. To je “osnovna tekstualna poruka svima što se prave mudrim umjetnicima iz nekog mrak filma. Muzika se radi prstima, ustima, srcem i mudima”.

Potpuno obrađenim utjecajima Rage Against The Machine i Asian Dub Foundationa, Stillnessovi gitaristi dodali su riffove na tragu Body Counta, The Clasha i Bad Brainsa.

S druge strane punkoidni reggae “Digni glas” zvuči kao odgovor na Toshov i Marleyev “Get up, stand up”, prilagođen lokalnim neprilikama i upućen apatičnim vršnjacima. Najuvjerljiviju potvrdu Stillnessova sazrijevanja donosi blago psihodelična i zamalo šestominutna “Ludilo plan”, jedna od najboljih rock pjesama s okusom Jadrana i mirisom primorske flore.

Furiozni tempo

U toj pjesmi ima više Dalmacije nego u posljednja tri izdanja Splitskog festivala, ali ni to nije sve. Kroz prijeteći “Kanibalizam” i buntovničku “Jebe me” Stillness se furioznim tempom vraća u surovu realnost i šalje jasnu poruku da se neće predati globalnom zatupljenju.