Objavljeno: 12.07.2008
U boj za ecstasy svoj
Uznemirili su se moji kućni miševi, koji su se zavukli iza hrpetine knjiga i novina, kad sam počeo kopati za Hrvatskom pjesmaricom iz 1876. kako bih Vlatku Markoviću dokazao da ‘za dom spremni’ nije dio pjesme ‘U boj, u boj’.
ČETVRTAK
Hrvatsko novinarsko društvo
| Kad su mi nudili da potpišem pismo o kojem se više govorilo prije objavljivanja nego nakon njega, glatko sam odbio jer ne sudjelujem ni u čemu što je parapolitika |
PETAK
Pismo pučanstvu
Doista nikad u životu nisam doživio da se u medijima vodi rasprava o još neobjavljenom pismu, apelu skupine intelektualaca, među kojima ima i nešto novinara. Ovakvu vrst (samo)reklamiranja zabranjuje i etički kodeks novinarskog društva. Očigledno je netko od novinara odlučio progovoriti (tajnim kanalima) o pismu kako bi se u javnosti unaprijed stvorio dojam velikog iščekivanja i važnosti još neiznesenih poruka. Među prvima mi je ponuđeno potpisivanje ovog pisma. Glatko sam odbio ne pročitavši ga budući da kao autor novinskih tekstova iznosim svoje stavove i ne želim sudjelovatu ni u čemu što bi bila (para)politika.
SUBOTA
Karcinom
Slobodna Dalmacija objavila je nekidan zastrašujuće podatke o karcinomu u Hrvatskoj. Prema Eurostatu, statističkom uredu EU, Hrvatska je na četvrtom mjestu po broju umrlih na sto tisuća stanovnika (213). U Hrvatskoj, dakle, od te opake bolesti godišnje umre (prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo) 12.600 osoba, a dijagnosticira se kod 20.700 novooboljelih. Muškarci najčešće obolijevaju od raka dušnika i pluća, a žene od raka dojke. Hrvatska je po smrtnosti od karcinoma četvrta u Europi i ispred nas su samo Danska (219), Češka (230) i Mađarska (237), koja je već godinama predvodnik na listi umrlih. Glavni uzrok smrtnosti i obolijevanja od karcinoma stručnjaci vide u pušenju, prehrani, stresu, ali i u klimatskim promjenama (sunce). Prema tome, preventiva u akciju! Stara je poslovica bolje spriječiti nego liječiti. Neka prvi korak bude zakon o zabrani pušenja.
NEDJELJA
Mr. Ecstasy
Izvjesni Dino Bubičić osvojio je titulu Mr. Hrvatske. No, naknadno je otkriveno da dečec nije organizatorima prijavio istinitu biografiju. Dapače, činjenicu da je stanovito vrijeme proveo u zatvoru zbog dilanja droge djeci potpuno je zaobišao. Kad je izbio skandal, najprije je tu činjenicu negirao, a potom, pod pritiskom javnosti, priznao predstavljajući sebe kao novu osobu nakon zatvorske kazne. Njegovo moguće unutarnje obraćenje je njegova privatna stvar. Ali, sudska presuda i vrijeme provedeno u zatvoru (godina dana) moraju biti sastavni dio biografije. Osoba koja je zbog dilanja droge bila u zatvoru ne može sudjelovati u natjecanju, i to zbog činjenice da se njih ne bira samo zbog fizičkog izgleda nego i zbog ukupnog dojma, koji je rezultat naobrazbe i cijelog životnog stila. Naime, oni koji su izabrani za miss ili mistera u nekoj zemlji trebali bi biti, a najčešće i postaju, idoli mlađim generacijama. Nudimo li mi hrvatskoj mladeži Mr. Ecstasyja kao prototip?
PONEDJELJAK
U boj, u boj
U hrvatskim se medijima razvio ljuti boj inspiriran izjavom predsjednika HNS-a
Vlatka Markovića na HRT-u kako “Za dom spremni” nije nikakav nacistički pozdrav, nego drevni hrvatski pozdrav koji se pojavljuje i u Zajčevoj operi “Nikola Šubić Zrinski“. Vlatko Marković je bubnuo i takvu glupost da je “U boj, u boj” izvođen u newyorškoj Metropolitan operi. Netočno. Opera
“Nikola Šubić Zrinski” Ivana pl. Zajca doista je izvođena u Americi. Izvodio ju je ansambl HNK. Ali ne u Metropolitanu, nego uglavnom za naše iseljenike. Kako bismo okončali raspravu o sadržaju pjesme “U boj, u boj”, koja je inače završna scena gore navedene opere (na tekst Franje Markovića 1876. uglazbio Zajc, a deset godina kasnije ubacio u operu kojemu je autor libreta Hugo Badalić), objavljujemo sadržaj pjesme. Pretisak je iz “Hrvatske pjesmarice” dr. Božidara Širole objavljene 1942. (u vrijeme NDH) od društva Sv. Jeronima:
U boj, u boj, mač iz toka, braćo,
nek Turčin zna, kako mremo mi!
Grad naš već gori, siže već do nas žar.
Rik turski ori,
strašan je njihov jar.
Ko požar taj grudi naše plamete
utiša rik mača naših zvek.
Ko bratac brata
Zrinskog poljub’te svi!
Za mnom na vrata,
vjerni junaci vi!
Sad s Bogom bud’,
dome naš, za uviek s Bogom!
od svud i svud
na te dušman ide priek. I već u grob
sveti trup, sklada tvoj
al’ neće. Za te sin svak’ u boj
sad kreće.
Dome naš, ti viekom stoj!
Za dom, za dom sad u boj!
Ma paklena množ
na nj diže svoj nož,
u nas mal, al' hrabar je broj.
Tko, tko će ga strt?
Smrt, vragu smrt!
Za domovinu - mrieti kolika je slast!
Prot dušmaninu! - Mora, oj mora past!“
Toliko o podrijetlu pozdrava
“Za dom” svim učenim i neukim, ali i generacijama koje dolaze ili se inspiriraju tompsonovskom laži. Čak i ono “spremni” nije izvorno ustaški pozdrav, ali je ustaštvom kompromitiran. No, o tome više drugom prilikom.
UTORAK
Pučka čitaonica
U Salima na Dugom otoku djeluje pučka čitaonica koju vodi jedan moj znanac iz mlađih dana (Antonio). Kad sam ovog utorka došao na Dugi otok zbog uobičajnog predavanja, bio sam doista iznenađen brojem mladih ljudi, ali i starijih, koji su dolazili posuđivati knjige ili čitati požutjele novine s a starim datumima. U večernjim satima knjižnica vrvi od osnovaca koji dolaze radi kompjutora, knjiga i drugih sadržaja, a prije svega radi međusobnog druženja. Dva su mjesta života u Salima: kafić i čitaonica. Općenito se primjećuje da ljudi sve više žele čitati, pogotovo na otocima, jer ima dosta promašenih televizijskih programa, a nemaju na izbor drugih sadržaja. Sami nemaju novca za kupovanje knjiga i novina pa su prisiljeni ili međusobno posuđivati ili, ako postoji čitaonica, onda posuđuju knjige. Upravo bi stoga Ministarstvo kulture moralo poraditi na obnovi i obogaćivanju knjigama čitaonica kako bi ljudi u malim mjestima imali dostupne iste sadržaje koje imaju oni u velikim gradovima.
SRIJEDA
Stiglo pismo
Stiglo pismo, da vojnici nismo, već civili, kao što smo bili. Tako bi se otprilike mogao parafrazirati sadržaj pisma koje su potpisale “ugledne osobe”, od kojih sam za neke prvi put čuo da postoje vidjevši njihova imena u novinama. Pismo baš i nije imalo veliki odjek u javnosti, a čini se da neće imati nikakvog utjecaja ni na politički život zemlje. I sadržaj i adresa promašeni su zato što pismo nije zahvatilo dubinske promašaje u sadašnjem djelovanju SDP-a. To se prije svega odnosi na pomanjkanje artikuliranja socijalne politike, ali i svega onoga drugoga što bi trebalo biti program jedne moderne socijaldemokratske stranke. Rasprava o
Bandiću je previše generalizirana. Osim toga, stalno uopćeno isticanje “antifašizma” i njegovo vezivanje uz demokracije, a pogotovo “antifašizma” u našoj inačici, promašeno je tako dugo dok se uz to ne spominje i antikomunizam.
Ivan Zvonimir Čičak


FACEBOOK KOMENTARI