Naizgled je najlakše iz rata izaći potpunom pobjedom, to jest bezuvjetnom kapitulacijom protivnika - ali i to može biti opaka iluzija.
Bush mlađi brzopleto je proglasio pobjedu netom su njegove snage, s malo gubitaka, razorile armiju Saddama Husseina. Gubici su počeli poslije, na tisuće, i još traju, još su američke snage u Iraku, a rat truje sve više i društvene odnose u samim Sjedinjenim Državama Amerike, kao što je bilo i s prethodnim ratovima.
| Rat - koji Heraklit naziva ocem i kraljem sviju stvari - nezgodan je barem kao vir: lako je u nj ući, teško se izvući, pogotovu živ. |
Italija se prije prošlih izbora žestoko prepirala kako povući trupe iz Iraka, sada pak povlačenje iz Afganistana zahtijeva ne toliko oporba, koliko vladina ksenofobna Sjeverna liga. Njezini vođe smatraju se Padancima, čak su dva-tri puta proglasili jalovu neovisnost od Italije, ali svejedno ne bi htjeli da čak ni Talijani s juga ginu radi tamo nekih dlakavih stranaca koji se mole nekom čudnom Allahu, umjesto da prinose žrtve ljevanice “Bogu Padu”, kako to Umberto Bossi čini na braniku kršćanske Evrope u koju se kune. Bossijeve legiste još više od talijanskih života svrbe “padanski novci” koji se troše za talijanski udio u intervenciji u Afganistanu, gdje je Italija dosad investirala 14 života i stotine milijuna eura (Vlada se pazi da ne iznese točnu svotu).
• U Afganistanu ciljevi nisu postignuti. Vlast predsjednika Karzaija ograničena je praktički na Kabul, on nije uspio pacificirati zemlju, talibani su ojačali na jugu i istoku (uz Pakistan, naravno), mazge po bespućima nose glasačke kutije, ali malo je nade da će izbori zaključiti krizu.
A to je rat poveden pod egidom Ujedinjenih naroda, sa i te kako valjanim i vrijednim ciljevima, radi izbacivanja svjetski opasnih terorista iz njihovih jazbina i vraćanja vlasti afganistanskom narodu.
U Iraku bi sljedeći izbori u siječnju možda mogli značiti korak ka stabilizaciji, ali i američki stručnjaci, poput pukovnika Reesea, pretpostavljaju da se iračke snage neće stabilizirati dovoljno da jamče opstanak zemlje, da ih razdire korupcija (kao i one u Afganistanu, ali teško da mi u Hrvatskoj imamo moralno pravo drugima prigovoriti dok ne očistimo korupciju u našim oružanim snagama i našoj politici).
Amerikanaca je ondje sada 130.000. Izlazna strategija predviđa da ih za godinu dana bude najviše 50.000, odreda “savjetnikâ”. Ostanu li Amerikanci ondje i poslije 2010., neće više bitno pridonijeti djelotvornosti domaće policije i vojske, ali bi mogli izazvati daljnje jačanje netrpeljivosti prema njima, prema Zapadu i prema demokraciji. “Gosti, poput riba, smrde nakon tri dana”, okrenuo je Reese na parolu.
Washington je službeno odbacio Reeseove ocjene koje su odmah zatim nestale s pukovnikova bloga - ali je predsjednik Barack Obama u više navrata, ne samo u predizbornoj kampanji, nego i nedavno, opetovao da će njegova zemlja do 2011. povući sve svoje vojnike iz Iraka. “Obnavljanje neprijateljstava nije nužna, ali je moguća posljedica”, proriče irački premijer al-Maliki, koji navija za američki odlazak.
Rat - koji Heraklit naziva ocem i kraljem sviju stvari - nezgodan je barem kao vir: lako je u nj ući, teško se izvući, pogotovu živ.
Inoslav Bešker
