U roku od 24 sata na vrh Sljemena popeo se 11 puta
ZAGREB - Neobično društvo okupilo se ovog vikenda na zagrebačkoj gori gdje su u subotu točno u podne krenuli pomicati granice ljudske izdržljivosti. Ničim izazvani, s velikim entuzijazmom i dobrim raspoloženjem, krenuli su obarati rekord u disciplini s jednim jednostavnim pravilom - cilj je bio u roku od 24 sata što više puta osvojiti Sljeme.
Jednodnevna, neformalna avantura, pod nazivom ‘24 sata S’LJeMana’ okupila je tridesetak profesionalaca i rekreativaca, kojima je, čini se, šuma ljeti mnogo privlačnija od pretrpanih jadranskih plaža.
Ženski rekord od 10 uspona
Rekord od prošle godine, kojeg s usponom od 11 puta na vrh Sljemena, i visinskoj razlici od 7700 metara nadmorske visine (najviši vrh svijeta Mont Everest je na 8848 metara nadmorske visine), drži Slovenac Silvo Rožman, potvrdio je Kristijan Šivak, koji je prevalio udaljenost od 110 kilometara. Ženski rekord kojeg je prošle godine s 10 uspona zacrtala jedna od prvih Hrvatica na Mont Everestu, Darija Bostijančić, nije oboren. No to, kaže organizator Vedran Sabljić, ni nije toliko bitno. Bitno je, priča nam vesela ekipa, druženje, zabava i rekreacija.
Stalno su na Medvednici
- Mi smo stalno tu na Sljemenu i svi se bavimo rekreativno penjanjem, pa smo tako Kristijan i ja došli na ideju da vidimo koliko se puta netko u jednom danu može popeti na vrh. Složili smo koncept, napisali na blogu i tako je sve krenulo. Ekipa se počela sastajati prije tri godine, a ta naša druženja su potpuno neformalna. Bez komercijalizacije i želje da to postane nešto veliko - priča nam Sabljić, koji se ove godine nije penjao, jer je bio zadužen za organizaciju događaja.
Noćenje u šatorima
A organizacija, iako neformalna, bila je besprijekorna. Šatori i vreće za spavanje već su bili postavljeni, zaliha hrane i vode bilo je dovoljno za noć na Sljemenu, a kuharica Žana Rajić složila je jelovnik za umorne penjače: goveđa juha s domaćim rezancima, tjestenina s tunjevinom i palačinke s medom i pekmezom.
Ja sam kuharica, tajnica, mama, teta, a nekima sam i psihoterapeut. Nabavili smo dva nova rešoa i nadam se da će se ekipi svidjeti hrana. Ja se popenjem jednom samo da se mogu upisati - kaže kuharica.
U priprema za osvajanje Sljemena zatekli smo i dvije profesionalke koje su već navikle na ekstremne uvjete u osvajanjima svjetskih vrhova. Iris Bostijančić i Tea Đurek, snjegove vrha svijeta zamijenile su za na trenutak s obroncima Medvednice.
- Ne mislimo obarati rekord, tu smo iz zezancije i neusporedivo je s Mont Everestom, jer je tempo puno lakši, ali dobro dođe za trening - kažu nam naše vrhunske alpinistice.
Goran Penić
Jednodnevna, neformalna avantura, pod nazivom ‘24 sata S’LJeMana’ okupila je tridesetak profesionalaca i rekreativaca, kojima je, čini se, šuma ljeti mnogo privlačnija od pretrpanih jadranskih plaža.
Ženski rekord od 10 uspona
Rekord od prošle godine, kojeg s usponom od 11 puta na vrh Sljemena, i visinskoj razlici od 7700 metara nadmorske visine (najviši vrh svijeta Mont Everest je na 8848 metara nadmorske visine), drži Slovenac Silvo Rožman, potvrdio je Kristijan Šivak, koji je prevalio udaljenost od 110 kilometara. Ženski rekord kojeg je prošle godine s 10 uspona zacrtala jedna od prvih Hrvatica na Mont Everestu, Darija Bostijančić, nije oboren. No to, kaže organizator Vedran Sabljić, ni nije toliko bitno. Bitno je, priča nam vesela ekipa, druženje, zabava i rekreacija.
Stalno su na Medvednici
- Mi smo stalno tu na Sljemenu i svi se bavimo rekreativno penjanjem, pa smo tako Kristijan i ja došli na ideju da vidimo koliko se puta netko u jednom danu može popeti na vrh. Složili smo koncept, napisali na blogu i tako je sve krenulo. Ekipa se počela sastajati prije tri godine, a ta naša druženja su potpuno neformalna. Bez komercijalizacije i želje da to postane nešto veliko - priča nam Sabljić, koji se ove godine nije penjao, jer je bio zadužen za organizaciju događaja.
Noćenje u šatorima
A organizacija, iako neformalna, bila je besprijekorna. Šatori i vreće za spavanje već su bili postavljeni, zaliha hrane i vode bilo je dovoljno za noć na Sljemenu, a kuharica Žana Rajić složila je jelovnik za umorne penjače: goveđa juha s domaćim rezancima, tjestenina s tunjevinom i palačinke s medom i pekmezom.
Ja sam kuharica, tajnica, mama, teta, a nekima sam i psihoterapeut. Nabavili smo dva nova rešoa i nadam se da će se ekipi svidjeti hrana. Ja se popenjem jednom samo da se mogu upisati - kaže kuharica.
U priprema za osvajanje Sljemena zatekli smo i dvije profesionalke koje su već navikle na ekstremne uvjete u osvajanjima svjetskih vrhova. Iris Bostijančić i Tea Đurek, snjegove vrha svijeta zamijenile su za na trenutak s obroncima Medvednice.
- Ne mislimo obarati rekord, tu smo iz zezancije i neusporedivo je s Mont Everestom, jer je tempo puno lakši, ali dobro dođe za trening - kažu nam naše vrhunske alpinistice.
U štiklama, bosi i zavezanih nogu pješačili 10 kilometara
 Uz standardnu utrku po Sljemenu, postoji još jedno, sami sudionici bi rekli, suludo natjecanje. Riječ je o postavljanju rekorda s “preprekama” koje odrede sami natjecatelji. Tako se prošle godine Tea Đurek za sat i 12 minuta popela i spustila s vrha Sljemena u štiklama. Ivan Kapović je za sat i 16 minuta postavio rekord s biciklom na ramenu, Ivica Kovačević je bos stigao na vrh, a Božena Buršić i Lidija Fištrek pješačile su zavezanih nogu dva sata i 20 minuta.
- U životu nisam obukla štikle, i baš zbog toga sam se odlučila na takvo penjanje. Čini mi se da je lakše u njima hodati po brdu, nego po ravnom - rekla je naša poznata penjačica. Njezin prvi i posljednji susret s bijelim štiklama Luigi Ferrari, vrijednima 30 kuna, prošao je bez većih poteškoća, a gola “hobitska” stopala Ivice Kovačevića i ove godine su osjetila sljemensku zemlju. Za 62 minute prošao je etapu i tako oborio svoj prošlogodišnji suludi rekord. (G. Penić) |
Goran Penić
Broj preporuka: 0
