U SPOMEN NA VELIKANA

Kruna dobra imena za Alfreda Pala

Objavljeno: 05.07.2010

Životne tragedije nisu ga omele, njegovi su pothvati bili pionirski usprkos kulturnim, političkim i društvenim mijenama

Pal, zar je moguće da si ti ilustrirao tu knjigu, znaš li što u njoj piše?”, pitali smo Slavko Goldstein i moja malenkost, kao i neki drugi članovi Kulturnog društva “Miroslav Šalom Freibereger”, Alfreda Pala, čovjeka koji je ilustrirao vjerojatno svaku desetu knjigu hrvatskih izdavača.

Inače uvijek spreman na dosjetku i brzih refleksa, Pal se na čas zbunio kada sam mu pokazivao knjigu dr. Franje Tuđmana “Bespuća”, prvo izdanje.

“Da vidimo, gdje sam pogriješio?”, pitao je ipak se smiješeći, da bi dobio na vremenu. Objasnio sam mu da autor dr. Tuđman piše holokaust pod navodnicima, a najmanje 60 stranica “Bespuća” ispunjeno je sadržajem koji naveliko miriše na antisemitizam.

Bez pozdrava

“Iskreno da ti kažem, već desetljećima ne čitam rukopise knjiga koje ilustriram. Da to radim, postao bih već akademik ili enciklopedist, urednik u Leksikografskom zavodu. Zavirim u njih, pročitam nekoliko stranica i - na posao. Radim već godinama za NZ Matice hrvatske, donijeli mi taj Tuđmanov tekst i, eto, ja ga ilustrirao. Što se tiče sadržaja, to će Slavko, i drugi, riješiti.”

Bio je to jedan od razgovora s Palom koji dobro pamtim, a od Pala su se mogle čuti različite priče, anegdote, sve do vrckavih viceva, pa i dramatičnih svjedočenja. O svojim martirijima pričao je s nekom začuđujućom ležernošću, iskrenošću gubitnika koji nikada nije želio da ga se tretira kao žrtvu. Mogao je pričati s ogorčenjem o svom povratku u Vukovar 1945., u praznu kuću, i o razgovorima sa susjedima koji su kuću Palovih opljačkali.

Prepričava se onaj razgovor sa susjedom koji se na dražbi jeftino domogao vrijednih predmeta iz kuće njegovih, a kada je Pal pitao bi li on to mogao vratiti, ovaj se opravdavao da je stvari kupio i da ga podsjećaju na - susjedu. Radilo se i o vrijednom zidnom satu, a kada je Pal shvatio da neće biti ništa od povratka zidnog sata, odustao je riječima: “Neka sat ostane kod tebe, a svakih četvrt sata kada se sat oglasi, neka te sjeti na susjedu koja je pred tvojim očima odvedena - u logor...”

Alfred Pal, legenda hrvatskoga grafičkog dizajna i slikar, umro je u srijedu 30. lipnja u 90. godini. U Dnevniku HRT-a nije se našlo ni 20-ak sekundi za vijest o smrti Alfreda Pala, čovjeka kojega život nije mazio, čovjeka koji je skoro 70 godina davao sebe i svoj talent hrvatskoj kulturi, da bi njegova smrt u Dnevniku nacionalne televizije bila prešućena.Ali, realno, zašto bi mlađe generacije trebale znati tko je Alfred Pal?

Rođen je u Beču 1920. godine. Njegov je otac ondje utemeljio malu tvornicu, a onda je preselio u Vukovar gdje je Pal, skrivajući se, dočekao početak Drugoga svjetskog rata. Zatim se našao u logoru na Rabu te se 1944. pridružio partizanima i kao mladić već djelovao u ratnom uredništvu Vjesnika, pri ZAVNOH-u, najjednostavnijim metodama, karikaturama, zidnim novinama, brošurama slao, s drugim borcima, poruke antifašizma. Godine 1945. tehnički je urednik Ilustriranog vjesnika, a 1947. evo humorista i kozera Pala u uredništvu lista Kerempuh, da bi ga u staljinističkom vremenu 1949. zahvatio Informbiro i on se našao te godine na Golom otoku.

Ne zna svatko dvaput

“Pal, mogu razumjeti da si se našao jednom na Golom, ali dva puta, e to je ipak znak da si bio nepopravljiv”, znali smo se šaliti i nikada mi nije zamjerio takve šale, ipak na granici dobrog ukusa. Jednostavno, Pal se nije znao naljutiti, ali ni mi koji smo ga poznavali, nismo se mogli naljutiti na njega. Vraćao je svojim lagano sarkastično-ironičnim stilom:

“Badava ti diploma Fakulteta političkih znanosti i znanje o Informbirou kada ne znaš kako se dospijevalo drugi put na Goli. Dakle, bilo je to ovako...” ili “Znaš li ti ovo...”, počinjao je ili nastavljao Pal priče i uvijek ga se moglo slušati jer je imao nešto zanimljivo ispričati. Slušajući ga, često sam se pitao pišu li memoare pravi ljudi - naime, Pal je tako intenzivno živio i radio da mu za pisanje nije ostalo vremena. “Dobije ti šef policije za neki grad direktivu da pojača kontrolu nad narodnim neprijateljima, a kako novih baš i nije bilo puno, najlakše je bilo napraviti kontrolu nad bivšim zatvorenicima Golog. I ustanove da se nisam promijenio, preodgojio, jer, eto, radim božićne čestitke. A radim ih da bih preživio. I tako ponovno na isto mjesto, ali sada je kazna oštrija, tri godine...”

Životne tragedije nisu ga omele u kreativnom radu i on, usprkos političkim, društvenim i kulturnim mijenama, ostvaruje pionirske pothvate - od aranžera izloga serijom plakata, ilustracijama knjiga pa i vlastitim slikarstvom stvara svoje ime. Godine 1975. inicira 1. zagrebačku izložbu grafičkog dizajna - Zgraf, da bi 1985., već kao afirmirani dizajner, otišao u “slobodnjake”.

Mnogi izdavači (Matica hrvatska, Mladost, Kršćanska sadašnjost, Liber...) naručivali su likovnu opremu za knjige, a koliko ih je opremio, može se uvjeriti svaki vlasnik kućne biblioteke ako slučajno uzme koju knjigu u ruke. Godine 2009. na retrospektivnoj izložbi u Muzeju suvremene umjetnosti etablirao se u povijest hrvatske umjetnosti kao neosporna i značajna osobnost. Prikazan je tada, zahvaljujući trudu Branke Hlevnjak i drugih, kontinuitet njegova rada, kroz mijene dizajnerskih trendova i temeljne elemente koji su bili i ostali Palova prepoznatljivost u disciplini koja prioritetno ne traži autorsku prepoznatljivost koliko odgovor na postavljenu zadaću stvaranja određenog identiteta, imidža, odnosno prikladnost i prilagodljivost.

Odbijenica Tuđmanu

Nekoliko dana prije smrti Alfred Pal dobio je nagradu za životno djelo “Vladimir Nazor” i otišao je naizgled sa svim satisfakcijama.

I kako ima ljudi rođenih pod sretnom i onih pod nesretnom zvijezdom, po događaju od prije oko godinu dana za Pala bi se reklo da spada u ove druge: na križanju Petrinjske i Boškovićeve bivši policajac D. P. naletio je svojom Hondom na Pala i otad je stan u Petrinjskoj zamijenjem bolnicama. Izvještaj o nesreći obitelj Pal dobila je tek nakon intervencije odvjetnika i do danas nije održano nijedno ročište u vezi s tom prometnom nesrećom.

Moglo bi se o Palu pisati naveliko i naširoko, ali evo još samo nekoliko slika: Beč, Društvo Gradišćanskih Hrvata, gost je Alfred Pal iz Zagreba. Voditelj te kulturne priredbe, Petar Tyran, pita Pala na kojem će se jeziku obratiti prisutnima: “Na materinjem”, odgovorio je skidajući sako i obraćajući se prisutnima na prvorazrednom “wienerisch - njemačkom”, govoreći 50-ak minuta bez ijedne zabilješke, mašući temperamentno rukama dok mu je sijeda, bujna kosa poskakivala u ritmu govora.

Vidjeli smo se tada prije njegova povratka za Zagreb, u pratnji Bojane. Smijao se govoreći kako su zalutali na putu u Krakow gdje se, kao mladić, također školovao. “Promašili smo Krakow i našli se vlakom u - Auschwitzu. Tamo je stradalo puno mojih. Mora da je tako moralo biti, pođeš nekamo, a stigneš na neko drugo mjesto.”

I još jedno sjećanje na Pala:

“Pozove me osobno u stranku u osnivanju, u HDZ, dr. Franjo Tuđman, hoće mi poslati pristupnicu. Pitam ga koliko ima Srba u HDZ-u, nešto petlja i kaže kako bi mu baš trebao jedan Židov u stranci.”

“Ako ti treba Židov, onda nisam taj”, otpovrnuo mu je Alfred Pal samo onako kako je on to znao.

A tek je zagrmilo

A koliki je bio domoljub, osvjedočio sam se te 1991. kada sam otišao u “njegov” Beč na specijalizaciju iz judaizma. Nisam se niti raspakirao u jednom skromnom hotelu u 7. Bezirku, a u Palmotićevoj 16, gdje sam radio kao tajnik Kulturnog društva “M. Š. Freiberger”, i gdje je Pal otvarao slikarima izložbu za izložbom, govorio je: “Ode on, a tek je malo zagrmilo. Pobjeguša.” Takav je bio Pal i siguran sam, ma gdje bio, Alfred Pal govori ono što misli, ma koliko se to nekome ne dopadalo, i ma koliko to koštalo - i ma koliko znao da se do zvijezda može samo kroz trnje.

Otišao je partizan kojega je pojela revolucija, umjetnik koji nije napravio karijeru, Židov koji se skeptički odnosio spram B-a, ustrajan poput Sizifa, antidogmatik. Vidim ga uvijek u pokretu, živahnog poput dečka, usprkos godinama, ispod ruke novine, u torbi grafički materijali...Talmud kaže da postoje tri krune: “kruna Nauka, kruna svećenika i kruna kraljevska, ali kruna dobrog imena sve ih nadvisuje”. Kruna dobra imena pripada - Alfredu Palu.

Zlatko Crnković, urednik biblioteke Hit i dugogodišnji Palov suradnik: Nije čitao, ali je uvijek pogađao bit

Mislim da mu nisam odbio nijedan prijedlog. Teoretski se možda o nekima i moglo razgovarati, ali za takvo što nikad nije bilo vremena. Naime, kao i svi umjetnici, imao je tu manu da je svoja rješenja predavao u zadnji čas, kad smo svi u redakciji bili uvjereni da nećemo uspjeti poslati knjigu u tiskaru - kaže Zlatko Crnković, slavni urednik Znanja koji je dugogodišnju intenzivnu suradnju s Alfredom Palom počeo 1969. godine, kad je Pal osmislio izgled biblioteke Hit, jedne od najpoznatijih na ovim prostorima.

- Šalim se, naravno. Kašnjenje mu je bilo jedina mana. Ono što je bitno je Palov talent, divio sam se njegovoj sposobnosti da pogodi i osmisli likovno rješenje, da se nikad ne ponavlja - kaže Crnković.

- Uvjeren sam da su Palova likovna rješenja uvelike pridonijela i komercijalnom uspjehu tih biblioteka. Intuitivno je na temelju par rečenica pogađao bit i nudio rješenje koje je nepogrešivo odgovaralo knjizi - prisjeća se Crnković. - Vješto je kombinirao svoje talente za slikarstvo, karikaturu i ilustraciju. Primjerice, za biblioteku Hit koristio je fotografije, a ponekad ih je znao ‘posuditi’ iz svjetske štampe. Poslije je, kako se biblioteka razvijala, počeo surađivati s fotografima - uglavnom Mitjom Komanom i Draženom Pomykalom, i to je dosta dobro funkcioniralo. U uređenju biblioteke Itd došao je do izražaja njegov talent za karikaturu. Za biblioteku Evergreen, pak, osmislio je i poseban logotip. Kad je radio rješenje knjiga Jacqueline Susann, uzeo je duplericu iz Starta i rastavio je u osam dijelova, tako da tek kad sastavite sve knjige vidite sliku dame koja je pozirala - dodaje Crnković. Pal je dugo bio najtraženiji dizajner u nas i sinonim za dobro uređene knjige. - Nije bio jedini važan dizajner toga doba, ali je bio sposoban izvrsno raditi na najširem rasponu naslova. ( Adriana Piteša)

Broj preporuka: 17

Više o...

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

hotrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen